Psiholozi upozoravaju: Preskupi stanovi i stambena nesigurnost kod mladih izazivaju anksioznost, sram i osjećaj nemoći

Sve veći broj mladih u Hrvatskoj suočava se s nemogućnošću osamostaljivanja, a psiholozi upozoravaju da stambena nesigurnost ne uzrokuje samo financijski, nego i dubok emocionalni stres. Osjećaj nemoći, srama i gubitka kontrole nad vlastitim životom postaje sve češći, dok rast cijena nekretnina, niske plaće i izostanak stambene politike dodatno pogoršavaju stanje, piše Poslovni.hr

Prema podacima Ekonomskog instituta, prosječna cijena kvadrata stana u Splitu iznosi 3462 eura, dok su u okolnim gradovima cijene tek nešto niže: u Omišu 2750 eura, u Solinu 2464 eura, a u Trogiru 2359 eura. Istodobno, plaće zaostaju, a mladi bez početnog kapitala i kreditne sposobnosti sve češće ostaju živjeti s roditeljima – često i nakon tridesete godine.

„Osjećaj da ne možeš doći u svoj mir jako je frustrirajući“

Studentica psihologije iz Splita Lara Zubanović opisuje kako joj je samostalni život tijekom studija pomogao da razvije odgovornost i samodisciplinu. „Imala sam svoj ritam, mir i slobodu, što smatram neprocjenjivim“, kaže. Povratak u roditeljski dom, međutim, donio joj je osjećaj gubitka privatnosti i neovisnosti.

„Bilo mi je teško što nisam imala prostor za sebe. Taj osjećaj da ne možeš doći u svoj mir jako je frustrirajući“, dodaje. Dugotrajan boravak u roditeljskom domu, kaže, otežava razvoj identiteta i emocionalne zrelosti, osobito u društvu koje potiče uspoređivanje na društvenim mrežama.

Umirovljena psihologinja Mirjana Nazor upozorava da bez stambene sigurnosti nema ni mentalne ravnoteže: „Ako netko godinama nema priliku živjeti sam, razviti osobni prostor i identitet, javlja se nezadovoljstvo, anksioznost i manjak samopouzdanja.“

Osim toga, roditelji često nesvjesno preuzimaju previše odgovornosti u životima svoje djece. „Kad roditelji šalju e-mailove profesorima ili rješavaju njihove probleme, to mladima šalje poruku da nisu sposobni sami. Posljedica su nesigurnost i osjećaj nemoći,“ kaže Nazor.

Stambeni prostor postao sredstvo zarade

Profesor urbanizma Jere Kuzmanić sa sveučilišta u Barceloni ističe da se stanovanje sve češće promatra kao sredstvo zarade, a ne osnovna ljudska potreba.
„Novac se više ne stvara u tvornicama, već kupoprodajom stanova i zemljišta. Hrvatska je dobar primjer – sve više kućanstava živi od najma i turizma, a ne od plaća“, navodi Kuzmanić.

Ta „financijalizacija stanovanja“ dovodi do drastičnog rasta cijena i istiskivanja mladih s tržišta. U većini europskih zemalja, dodaje, populacija između 25 i 35 godina nije kreditno sposobna, a socijalnih stanova ima manje od 3% ukupnog fonda.

„U Splitu mladi znaju reći – ‘živ roditelj, mrtav kapital’. To najbolje opisuje osjećaj nemoći“, kaže Kuzmanić. „Mnogi prihvaćaju loše poslove samo da se maknu od kuće, ne zbog karijere, nego da bi uopće mogli živjeti svoj život.“

Rješenje: regulacija tržišta i zajednički pritisak

Kuzmanić upozorava da stambena nesigurnost produbljuje socijalne nejednakosti i stvara osjećaj rezignacije. „Umjesto zajedničkog pritiska na institucije, mnogi se povlače u apatiju, postaju anksiozni ili frustrirani. Neki krive pogrešne skupine, poput imigranata,“ kaže.

Kao rješenje predlaže regulaciju tržišta nekretnina i razvoj modela dugoročnog najma, po uzoru na Beč. „Gradovi ne moraju sve graditi sami, ali moraju usmjeravati tržište kako bi i stanodavci i stanari mogli dugoročno preživjeti.“

Dodaje i da su potrebni sindikati stanara, stambene zadruge i građanske inicijative koje će nadzirati financijski sektor i vršiti pritisak na vlasti. „Stanovanje nije samo pitanje četiri zida – bez stambene sigurnosti nema ni ekonomske ni emocionalne stabilnosti.“