Pismo mrtvom ocu: Nema granice i unije koja može podijeliti Hrvate Hrvatske i Herceg Bosne

branitelji, hv, HVO, HVO, Mostar, Hrvatska, Europska unija, dan neovisnosti, branitelji, registar branitelja, reakcije, branitelji, Hrvatska, pismo tati, otac, domovinski rat, pismo, svjedočanstvo, branitelj, pismo tati, Hrvatska, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, pismo, Hrvatski branitelj, Zoran Milanović, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, branitelji, Hrvatska, pismo tati, pismo mrtvom ocu, pismo, progon, hrvatski branitelji, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, branitelj, pismo, prosvjedi, branitelji, Hrvatska, tajkuni, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, pismo tati, branitelj, zemlja, pismo, pismo mrtvom ocu, poplave, pomoć, Buna, spomenik, Mostar, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, Hercegovina, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, pismo tati, branitelj, Čapljina, Hrvatska zemlja, tužba, dokaz, Marina Radoš, Hrvatska zemlja, akcija oluja, Hrvatska, knin, hrvatski branitelji, gardijske brigade, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, homoseksualci, pismo mrtvom ocu, BIH, Hrvatska zemlja, pismo mrtvom ocu, Hr

Dragi moj tata prije par dana je bio tvoj dan, ali i dan svih istinskih Hrvatskih domoljuba ma gdje oni živjeli. Hrvatska je slavila Dan pobjede, i taj dan je trebao biti dan sjećanja na one dane ponosa i slave kada je naša domovina zahvaljujući domuljubima oslobađana od veliko srpske agresije.

Nažalost dragi tata i taj dan smo gledali politička prepucavanja, i opet su neki političari pljunuli u sve ono sveto što predstavlja taj veliki Dan pobjede.

Ipak dragi tata narod je ostao dostojan, i veliku pobjedu proslavio u Čavoglavama. Malo mjesto koje na Dan pobjede okupi preko 100.000 domoljuba simbol je slobodne Hrvatske, premda mnogi to pokušavaju skriti i zataškati.

Dragi tata ove godine sam i ja bila u Čavoglavama, i sretna sam što sam bila dio tog narodnog veselja sa svim ostalim domoljubima. Nagovarala sam i mamu da pođe, ali ona jednostavno kaže da su dani njenog veselja prošli kada si nas ti napustio. Zbog toga njenog stava bila sam pomalo i tužna, ali znam da je to istina koja je boli sve ove godine.

Istina je i da u slobodnoj Hrvatskoj još uvijek žive ponosni ljudi koji imaju dostojanstvo i koji neće nikada zaboraviti žrtve koje su pale za tu slobodu. Hrvatski domoljubi će svoj barjak ponosno nositi sve dok su to u stanju, a kada to više ne budu mogli ostavit će ga svojoj djeci u amanet. Tvoj barjak dragi tata sada ja nosim, i ponosna sam što sam kćerka čovjeka koji je za ovu državu dao ono najvrijednije što je imao.

Taj barjak nosit ću dok sam živa, i nadam se da ću ga ja nekada ostaviti svojoj djeci, kao što ću im ostaviti i uspomenu na djeda koji je bio heroj i koji je dao život da oni uživaju u slobodi.

Dragi tata Čavoglave i Dan pobjede su pokazali da su naša Hrvatska i naša Herceg Bosna još uvijek jedno tijelo. Nema granice i unije koja može podijeliti Hrvate  Hrvatske i Herceg Bosne, i s tom činjenicom sam se vratila iz Čavoglava u Hercegovinu.

Eto toliko dragi tata, do slijedećeg puta voli te tvoje jedino zlato.

HERCEGOVINA.info