Oni koji su odvodili ranjenike u Vukovaru na klanje danas su saborski zastupnici

Mile Dedaković Jastreb sve više postaje paradigma ignorantskog odnosa Hrvatske prema svojim herojima. Zapovjednik Vukovara, koji je skoro tri mjeseca sa 1.500 branitelja odolijevao naletu deset puta moćnijega agresora, danas ovisi o dobroj volji mobiliziranog dragovoljca Freda Matića. Danas su počasne građanke Vukovara Jadranka Kosor i Vesna Škare Ožbolt. Naravno da su one svojim pogledom uništile više tenkova JNA nego Dedaković i njegovi branitelji.

Daleko od vukovarskih počasti su ostali i Mile Dedaković i Branko Borković i Nikola Toth kao i njihovi suborci. Dok se u Vukovaru još ratovalo, u Zagrebu je Joža Manolić osnovao komisiju koja ih je proglasila dezerterima, izdajicama i zamislite "kosovcima"! Kosovci u Manolićevoj komisiji proglasiše Dedakovića i branitelje Vukovara "kosovcima" i što je još gore navukoše na trenutak čak i Tuđmana da povjeruje u tu ogavnu laž. Po dolasku u Zagreb, umjesto odlikovanja, završili su u zatvoru i postadoše moji tragični i tužni klijenti. Jastreba su tjedan dana mlatili u kotlovnici na Lašćini, a Totha je, pri ulasku u sobu u hotelu International, čekao udarac šakom u bradu i lišenje slobode. Kad mi je Jastreb na prvom razgovoru u Remetincu otkopčao košulju izgledao je kao da se ogrnuo zastavom duginih boja. Bio je doslovno išaran masnim modricama. Unatoč svemu ostao je miran i sabran, ali i ogorčen.

Umjesto isprike za dobivene batine, uskoro je dobio i dvije optužnice: prvu na Vojnom sudu gdje ga se teretilo za rušenje ustavnog poretka RH, a drugu na Županijskom sudu za utaju 350.000 DM. I tako je Jastreb preko noći, umjesto heroj, postao po Manoliću kriminalac i kontrarevolucionar. Umjesto počasni građanin Vukovara, postao je počasni građanin Remetinca. U oba predmeta bio je pravomoćno oslobođen jer su sve optužbe bile doista čista iskonstruirana laž.

Kasnije smo se natezali s Državnim odvjetništvom oko visine odštete za ozljede koje je dobio na Lašćinskoj cesti. Nekima u DORH-u nije bilo jasno, unatoč podebljoj medicinskoj dokumentaciji, zašto tražimo novčanu satisfakciju kad se iz kotlovnice na Lašćinskoj izvukao živ. I Nikola Toth i njegova supruga također su na kraju bili oslobođeni svih optužbi, zapravo insinuacija koje je Manolić i njegova vrla komisija iskonstruirala protiv tih istinskih heroja Vukovara.

Nakon nekog vremena novi događaji su zaredali i o svemu što su ovi ljudi proživjeli više nitko nije brinuo. Pojeo vuk magare! Trebali su valjda biti sretni što su uopće sačuvali živu glavu! Jedino je gđa Toth doživjela bar neku malu duševnu satisfakciju kad je Davor Butković bio pravomoćno osuđen za klevete koje je o njoj pisao u novinama. Oni koji su odvodili ranjenike u Vukovaru na Ovčaru danas su saborski zastupnici, a bili su čak i "časni" koalicijski partneri i Sanaderovog i Kosoričinog HDZ-a.

Za to vrijeme su oni, koji su svojom hrabrošću zaustavljali JNA i njihove krvoločne rezerviste na putu za Osijek, Vinkovce i Zagreb, danas su bolesni, razočarani i bezvoljni. Zamislite da se do danas 2.000 branitelja ubilo i otišlo na drugi svijet u kojem sigurno nema ovakove nepravde kao što traje ovdje u Hrvatskoj. 
Boljševički mentalitet

Hugo Chavez imenovao je vozača autobusa svojim nasljednikom. Njegov mentalni i karakterni blizanac Stipe Mesić i danas premudro zaključuje kako je predsjednik RH u doba obrane Hrvatske mogao biti svaki vozač tramvaja. O zagrebačkom ZET-u dosta znam jer sam se, zahvaljujući tome što je u njemu radila moja majka, uspio školovati. I kako to voli reći Nikica Valentić "odgovorno tvrdim" da bi Stipe Mesić prije uspio kao centar u MBA ligi nego kao predsjednik RH u doba rata u Hrvatskoj. Zadivljujuća je njegova mržnja prema Tuđmanu. Ona je upravo proporcionalna Tuđmanovoj veličini i sposobnostima. Što se može, kad svatko najviše mrzi kod drugoga ono što mu samome nedostaje!

Pišući prošli puta o Davidu Harlandu i njegovim plitkim opservacijama o "prelijepom gradu Mostaru" kojeg su Hrvati neselektivno napadali, ustvrdio sam da je Mostar uvijek bio većinski hrvatski grad. Javio mi se jedan čitatelj iz Pule tvrdeći da nisam u pravu jer je odnos Hrvata i Bošnjaka u Mostaru uvijek bio 50-50%. Evo kako je danas situacija: lord Paddy Ashdown, koji se proslavio izmišljenom Tuđmanovom salvetom, nametnuo je kao Visoki predstavnik BiH Mostaru 6 izbornih jedinica (3 hrvatske o 3 bošnjačke). To u praksi znači da većinsko hrvatsko područje Jugozapad u koje je upisano 29.000 birača bira isti broj vijećnika u gradsko vijeće kao i većinsko bošnjačko područje jugoistok gdje je upisano 7.000 birača. To znači da jedan bošnjački glas vrijedi kao četiri hrvatska. Pa što? Rekli bi kolumnisti Jutarnjeg. Možda je taj Bošnjak pametniji i brži od četiri kržljava ustašoidna Hrvata.

Vladimir Šeks je uspio zaskočit Antu Gotovunu na Mirogoju povodom 13. obljetnice smrti Franje Tuđmana. Tiho, nenametljivo i nadasve iskreno napokon mu je odao tajnu tko je smislio legendarnu rečenicu "locirati,identificirati,uhititi I transferirati". I sam Gotovina se iznenadio kad je doznao da je autor te mudrosti bio Mladen Shwartz. I tako se Šeki napokon olakšao. Englezi kažu "WC nije daleko ako kreneš na vrijeme"

Zvonimir Hodak/dnevno.hr