FOTO  Održani Raosovi dani u Medovu Docu

Pošto se tada moglo ići samo u vojnike i u fratre, naš Ivan bira poslije petog razreda pučke škole mantiju,a ne vojnu uniformu. Sve to biva kratkog daha jer ga izbacuju iz gimnazije radi gledanja nekog filma.

Snalažljivi Ivan se ne predaje nego se upisuje ponovo u školu, a svoje školovanje finacirao je podučavajući gospodsku djecu. Bonove za hranu je dobivao od Crvenoga križa i tako je završio školu 1940. god i počeo se baviti pjesništvom sve do svoje iznenadne smrti 8.srpnja 1994. god.

Nakon njegove smrti par entuzijasta pokreće hvale vrijedan projekt Raosovi dani koji se održava ispod Ivanove koštele. Tako je bilo i jučer, kada je položen prvi vijenac i zapaljena svijeća ispred rodne kuće.  Zatim je u crkvi svetog Roka služena sveta misa koju je predvodio mjesni župnik,a nakon toga svi skupa smo se pomolili kod groba pjesnika i poete.

Poslije toga presjednik udruge građana Medova doca Bogoslav Džaja je pozvao sve ispod Ivanove kostele na kulturno umjetnički program koji je bio prilično bogat i nadasve zanimljiv. Nakon dolaska pod kostelu intonirana je Hrvatska himna Lijepa naša domovina i odana minuta ponosne tišine za sve poginule i nestale Hrvatske branitelje.

Nakon toga  riječ je preuzeo Bogoslav Džaja koji je pozdravio sve nazočne uz već poznatu Imotsku zdravicu i progovorio o zapuštenosti i nebrigi pojedinih struktura vlasti. 

Obećao  je da u Imotskoj krajini ima još šćapa i jedan takav šćap ili štap kao poklon je poslije dobio i dožupan Ante Šošić koji je isto Imoćanin i koji je u svom govoru istakao da nije nasilan ali da je u stanju potući se sa svakim tko gazi i ponižava Hrvate, a nadasve Imoćane i da cjeni i voli svoje i poštuje tuđe. Nakon toga uslijedio je kulturno umjetnički program, a nastupili su:Gangaši iz susjedne nam Bosne i Hercegovine ili točnije iz Gruda koji su odgangali daleko poznatu Hercegovačku gangu, nakon njih smjenjivali su se pučki pjesnici koji su čitali pjesme pučkih pjesnika iz Medova Doca.Nakon gangaša na binu stupaju kršne cure gangašice u najboljim godinama Bile ruže iz Runovića koje pjevaju izvornu imotsku gangu koje je publika vraćala par puta na binu.Uz gangaše i gangašice, i pučkih pjesnika prikazivani su kratki isječci iz poznate Raosove pripovjesti Prosjaci i sinovi,a koju je režirao naš poznati redatelj tko drugi nego Imoćanin Antun Vrdojak koja govori o životu u Imotskoj krajini. 

Nastupio je i guslar Ivan Jinić Ljoljić iz Imotskoga općina Runović koji je odguslio pjesmu posvećeni legendi obranbenog domovinskoga rata i ocu dvaju poginulih branitelja u Vukovaru Vukovarcu koji je razbio prvu ćiriličnu ploču Marijanu Živkoviću a pjesma se zove: Da vidimo kome će dodijati.

Bilu su tu nazočni načelnici općine Lovreć mlada i nadasve perspektivna Anita Lovrić i isto tako načelnik Podstrane Mladen Bartulović, a bilo je tu i invalida i drgovoljaca i junaka obrambenog domovinskoga rata.

Nakon obilatog i raznovrsnoga svečanoga domjenka koji su organizirali sami mještani zabava je potrajala do duboko u noć,a  za to su se pobrinuli Džoni Gitara legenda domoljubne glazbe. Posebno su bili pozdravljeni organizatori u susjednom nam Zagvozdu Vedran Mlikota jer je i sinoć paralelno otvorena još jedna manifestacija i to glumci u Zagvozdu

Poruka za kraj od Bogoslava Džaje presjednik udruge građana Medova Doca nećemo u nikakve regione mi smo svoji na svome i ostajemo na škrtom kršu ka i naš poskok i riđovka i nemožete nas slomiti ma koliko to vi htjeli i željeli.

Tekst i foto:Ivica Lozina