Na zgarištu Vukovara

NA ZGARIŠTU VUKOVARA


Tužno ječi majka stara

Na zgarištu Vukovara.

Oči digla k nebu gore

Usta plaču i govore:

‘'Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Od Boga mi blago dato



Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Hrvatske nam Zemlje zlato,

Sokolovi lijepi mladi

Moja radost moji jadi.

Jesu l' teške bile muke,

Od dušmanske klete ruke?



Ivo, Mijo, Niko, Mato,

Utrobe mi suho zlato.

Ima l' igdje znak kravavi,

Ima l' pusti grob u travi?

Majka bi mu dopuzala,

Sinke svoje otkopala.''


Tužno jeca majka Kata,

Za srce se bolno hvata.
Tješila ju bijela ptica,

Sa Mitnice golubica:
"Ne jauči draga majo,

Mučenice, Šoljić Kajo.


Sinci tvoji junaci su,

Kukavički mrli nisu.
U oku im prkos sjao,

Domu svaki život dao.
Uskrsnut će kosti njine

Na oltaru Domovine.''


Prohujali dani rata,

Hrabro trpi majka Kata.
Duša boli, ponos žari,

Svijeće pali na Ovčari.
Tisuć' svijeća titra, gori,

Sinova joj glas govori:


‘'Majko stara nemoj plakat,

Nemoj trudne ruke sklapat.
De, podigni glavu gore,

Trobojnice svud vijore.
Sokolovi tvoji mili,

Vukovaru vjerni bili.


Majko naša Hrvatice

Nacije nam uzdanice,

Nek ti povijest ime pamti

Ljubav za Dom neka plamti.

Žrtvu tvoju Bog nek plati

Vukovarska slavna mati.''