Matija Šerić: Milanović nije zadovoljio

Predizborna kampanja, iako formalno nije još počela, odavno je u punom jeku. Po ustaljenoj matrici vladajuće političke stranke prikazuju stvarnost ružičastom, a opozicijske stranke govore sve najgore o situaciji u državi. Od političara se ne može očekivati objektivnost, ali narod se ne može više lako farbati.

Zoran Milanović zamagljivanjem stvarnosti pokušava narodu dati lažnu sliku svakidašnjice. Želi sve uvjeriti kako je postignut veliki napredak i razvoj u protekle četiri godine. Hrvatska je po njemu uređenija nego ikada, a njegova vlada najbolja od samostalnosti zemlje. Eh, da je barem to istina. Svima bi nam bilo bolje osim oporbenim strankama koje bi imale lošu perspektivu na izborima. Takve tvrdnje nisu ništa više od predizborne promidžbe. Milanović i njegova vlada nisu zadovoljili. Tri godine vlasti Milanovićeva vlada nije znala što bi sa sobom.

Opća bezidejnost i antikreativnost su je karakterizirale. Nikakvog istinskog napretka tu nije bilo. U četvrtoj i posljednjoj godini mandata Milanović shvaća da će izgubiti izbore ako se nešto ne pokrene. Slijedi dugačak niz predizbornih odluka i poteza koji bi trebali pokazati „progres" i donijeti ovoj političkoj garnituri još četiri godine vlasti.

Od aktualne vlade su se očekivali veliki uspjesi na gospodarskom i na svakom drugom planu. Pogotovo kad je na vlast došla stranka koje se kiti zaštitom radnika, siromašnih, obespravljenih. Pokazalo se da i oni rade jednake stvari kao i njihovi prethodnici provodeći neoliberalnu politiku. To je politika koja pogoduje bogatim kapitalistima, a siromašne osiromašuje. Nikakvih socijaldemokratskih mjera tu nije bilo. Dizanje PDV-a na 25%, kontinuirano neopravdano povećavanje trošarina, nepoštena fiskalizacija koja nagrađuje velike obrte a kažnjava srednje i male poduzetnike, povećanje doprinosa na zdravstveno osiguranje, uvođenje poreza za zapošljavanje, predstečajne nagodbe, uvođenje poreza na kamate na štednju, slabo financiranje poduzetnika, i dalje spora i glomazna birokracija, nastavak zapošljavanja stranačkih i podobnih kadrova, kontinuirano neracionalno trošenja na automobile i druge besplatne pogodnosti vladajućih... Navedeni potezi su samo neki koje je provodila Milanovićeva vlada kako bi ostvarila „napredak" Hrvatske. I neki pozitivni potezi poput ukidanja povlaštenih saborskih mirovina, sređivanja popisa birača i stručnog osposobljavanja za mlade nisu puno pomogli. Opća slika je loša.

Hrvatska je danas treća najsiromašnija država Europske unije odmah nakon Bugarske i Rumunjske. Hrvatski javni dug iznosi 285,8 milijardi kuna iliti 86,7% procijenjenog BDP-a za 2015. Minus državnog proračuna svake godine iznosi od 10 do 17 milijardi kuna. Blokirano je više od 320 tisuća građana. Potkraj ljeta broj nezaposlenih iznosi oko 256 tisuća. To su registrirane brojke, stvarni broj je znatno viši, a bit će i još viši kad se završi turistička sezona. RH je jedna od država s najvećom stopom nezaposlenosti među mladima u EU koja iznosi 43,1%. Iako postoji pad nezaposlenosti, danas je također smanjen i broj zaposlenih u odnosu na 2011. godinu kada je Milanović došao na vlast. Dakle, vlada nije uspjela zaposliti nezaposlene već smo suočeni s naglim egzodusom mladih iz zemlje i izumiranjem sve starije populacije (četvrtina stanovništva je starije od 60 godina). U dvije godine članstva u EU Hrvatsku je napustilo oko 50 tisuća njenih državljana. Porezi u našoj zemlji su među najvišim u EU, a mirovine među najnižima. Hrvatska danas uhljebljuje ogromnu administraciju sa 20 županija + grad Zagreb, 128 gradova i 428 općina. Dodajmo tome razne agencije i tvrtke u državnom vlasništvu pa ćemo doći do razloga neučinkovitosti sustava. Ne treba posebno napominjati kako se ništa nabolje nije promijenilo u sustavu zdravstva, obrazovanja, prometa, poljoprivrede... A toliko obećanja je bilo izneseno u Planu 21.

Kad smo otprilike ušli u posljednju godinu mandata stvari su se počele mijenjati. Milanović i njegovi suradnici su shvatili da nastavak ove politike vodi u siguran poraz na izborima. Problem je što te promjene nisu posljedica iznenadnog prosvjećenja i kreativnosti vladajućih već pokušaj prodavanja magle u predizbornoj godini. Hapšenje Bandića u listopadu prošle godine, a Mamića u srpnju ove godine od strane USKOK-a ozbiljno mirišu na politički motivirane radnje. Je li ta uhićenja potaknula i pokrenula državna vlast ne može se tvrditi sa sigurnošću ali sigurno da im itekako odgovara. Uslijedili su oprost dugova najsiromašnijima, reforma plaća, nacionalizacija Imunološkog zavoda, odustajanje od monetizacije autocesta, topli obroci za siromašne učenike, vaučer za građane slabijeg imovinskog stanja, konverzija kredita u švicarskim francima u eure i otpis dijela glavnice itd. Možda najbjedniji pokušaj doslovnog kupovanja glasova je darovanje božićnica umirovljenicima. Kupnja pojedinog umirovljeničkog glasa iznosila bi od 350 do 400 kuna. Prozirno i jadno. Ta mjera im nikako nije trebala. I zadnji politički analfabeti vide o čemu se tu radi. Zanimljivo da im nije palo napamet dati umirovljenicima božićnice 2012. ili 2013. godine kada su bili na početku i u sredini svog mandata pa im nitko ne bi spočitavao kako žele kupovati glasove. Ta odluka mogla bi dovesti do kontraefekta. A i sve ostale navedene odluke vlada je uporno odbijala provesti sve do svojih zadnjih mjeseci, tjedana i dana. Da su im građani na prvom mjestu te mjere bile bi donesene davnih dana.

Zoran Milanović na čelu sa svojim suradnicima u vladi želi se pokazati kao najbolji i najuspješniji hrvatski premijer selektivnim i nepotpunim iznošenjem statističkih podataka te neopravdanim izljevima optimizma. Sportskim rječnikom, vlada koja je bila na vlasti od prosinca 2011. do danas je teško poražena. U većini polja za koje je bila zadužena doživjela je poraze. Unatoč svim odlukama, mjerama i potezima danas je situacija u Hrvatskoj teža nego potkraj 2011.godine. Još više smo se osiromašili, PDV i razni drugi porezi su dignuti i uvedeni. Samo je naizgled smanjen broj nezaposlenih. U stvarnosti nije jer se dogodio veliki egzodus radnosposobnih iz zemlje, a velik broj ljudi je otišao u mirovinu. Dobiti posao jednako je dobiti na lotu. Ni zaposlenima nije bajno jer su plaće male i nedovoljno visoke kako bi omogućile kvalitetan život. Privatnim poduzetnicima je teško uspjeti otvoriti vlastiti biznis i opstati na tržištu bez političke potpore. Javni dug se povećao i pokrio veći postotak PDV-a nego prije četiri godine. Velike najavljivane investicije se nisu dogodile. Hrvatska doživljava veliki demografski slom bez ideje kako ga zaustaviti. Toliko najavljivana reforma državne i lokalne administracije nije se dogodila. Decentralizacija i regionalizacija su izostale. Zdravstvene reforme se nisu dogodile a liste čekanja iako smanjene i dalje su tu. U obrazovni sustav nije taknuto osim sitnice od tzv. građanskog odgoja. Obrazovanje treba temeljito reformirati od osnovne škole do doktorata. Mito i korupcija i dalje su veoma rašireni po cijelom sustavu. Itd., itd. U državi ima tisuće problema. Usprkos tome Milanović i njegova ekipa tražit će novi mandat. Nije sramota imati probleme ali sramota ih je smišljeno stavljati pod tepih i nerješavati. Problem Milanovića je to što u svom timu ima manje pametne i manje sposobne ljude od sebe samog. Takvim ponašanjem u startu ubija svaku kreaciju. Tipično za jednog balkanskog političara. Uz sve probleme i nedostatke izborna lista vladajućih će vrlo dobro proći na izborima. Možda čak i dobiti najveći broj glasova. To neće biti dobro. Opet će se pokazati da je biračima važnija stranačka pripadnost, tzv. ideologija i vlastiti probitci nego konkretna djela. Dodatni problem je što ni u oporbi većinom nema ljudi koji bi učinili velike promjene i reforme koje nam očajnički trebaju. Očito načekat ćemo se na bolje dane.

Matija Šerić