Lijepa naša-Zašto (ne) volim Hrvatsku

Trpimirom i Tomislavom započeto ujedinjenje Hrvata i Hrvatske koje je kasnije iznjedirlo Banovinu Hrvatsku i koje je 91` na čelu sa pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, u obliku države dijelom obranjeno i konačno međunarodno priznato, bilo je vrijeme u kojem je svakom Hrvatu najbitnija bila država Hrvatska  i ujedinjeni hrvatski narod. Ovo što u zadnjih 10-ak godina imamo u stvari je sustavno i plansko  dijeljenje i hrvatskog naroda i hrvatske države. Tome doprinosi i ignoriranje jednog dijela hrvatskog korpusa koji je povijesnom nepravdom svjetskih moćnika ostao izvan granica današnje Hrvatske. Da međunarodna zajednica nije dozvolila  reintegraciju Istočne Slavonije i Baranje u Hrvatsku, danas bi hrvatska tajkunsko-politička elita o tim Hrvatima govorila kao o nekakvim Srbijancima katoličke vjere, kao što sada za Hrvate BiH govore kao o Hercegovcima i Bosancima katolicma???!!!

Skoro je opipljivo kako nekome odgovara federalizacija Hrvatske do njenog konačnog nestanka. Federalizacija se vrši perfidnim stvaranjem animoziteta medju Hrvatima pojedinih hrvatskih regija. Iz dijela zagrebačke tajkunsko-političke katedre Dalmatinci su negativni jer osvajaju Zagreb. Istra je fakticki inozemstvo jer ignoriranjem njenih posebnosti provociraju njenu autonomiju. Slavonija je uteg oko vrata zbog slabog ekonomskog razvoja. Zagorci su nikakvi jer eto kod njih navodno i u zraku ima bar 0,5 promila alkohola, „pametno“ zaključuje današnja hrvatska vlast. Hrvati iz Hercegovine su zatupljena dinaroidna pasmina a Hrvati iz Bosne su glupi i još kriminalci.

Ovakav rasistički naboj prema vlastitom narodu mogu potsticati samo izdajnici vlastitog naroda. U Haagu sjede hrvatski branitelji koji su omogućili stvaranje hrvatske države a u Hrvatskoj u zatvorima sjede tek sitni kokošari dok tajkuni, krivokletnici i nacionalni izdajnici slobodno  se šeću. Na svim nivoima vlada samovolja moćnika. Od općina, preko županija do raznih ministarstava ali i same Vlade i predsjednika države. Današnja Hrvatska je sinonim za korupciju i ima samo demokratsku fasadu dok njom u stvari vlada elita korumpiranih tajkunskih političara koji su od strane međunarodnih zajednice ucijenjeni raznim grijesima i to od kriminala do političkih i ratnih grijeha.

Istina, u svakom društvu i državi postoji korupcija ali kao neki otočić u oceanu. Međutim kada je u pitanju Hrvatska, ona je jedan ocean od korupcije a ne otočić.

Držeci se izreke: „Laž i kriminal je samo kad te uhvate“, hrvatski političari bezbrizno se bogate jer ih u neobranom groždju nema tko uhvatiti. U rijetkim slučajevima do sudskog procesurianja dolazi tek pod pritiskom međunarodne zajednice i njenih obavještajnih sluzbi i to na žalost i sramotu, tek onim političarima koji nisu bili dovoljno poslušni prema toj istoj međunarodnoj zajedinci. Sve izgleda demokratski a u stvari je sve u njihovim rukama.

Apsurd je da hrvatska dijaspora sanja o povratku u domovinu a Hrvati iz Hrvatske sanjaju o odlasku u svijet.

Nakon zadnjih 10 godina, u Hrvatskoj je i u narednih 5 godina sasvim realna mogućnost ljevičarsko-građanske dehrvatizacije što bi značilo nastavak distanciranja od hrvatskog naroda izvan sadašnjih hrvatskih granica kao i napadanje i diskreditiranje svih onih temlja koji su kroz stoljeća stvarali i sačuvali duhovnost hrvatskog naroda. Najčešće su prvi na udaru katolička Crkva i domoljubi. Jer kako dehrvatizirati i Hrvate i hrvatsku državu ako prethodno ne potkopaš temlje? Preko napada na katoličke vjerske simbole žustro se djeluju na diskreditiranju katoličke Crkve i to s željom stvaranja nekog novog zloćudnog kardinala koji bi trebao popuniti upražnjeno mjesto od (njih ozloglašenog i otrovanog) blaženog kardinala Stepinca.

Istina, onaj tko u svojoj ranoj mladosti nije bio sklon ljevičarskim utopijama i buntovništvu, propustio je biti kompletan čovjek što je isto kao u mladosti preskočiti pubertet. Ali, oni koji su i nakon svojih 30-ak i više godina i dalje ostali u tom svojevrsnom pubertetu, njihov duhovnopolitički vremeplov definitivno je „zaštekao”! Upravo takvi tajkunsko „zaštekani pamtnjakovići“ non-stop nam nude nekakva patent rješenja koja u stvarnosti ne postoje. Njihova ponuda je u stvari  mješavina komunizma i divljeg kapitalizma iako nam povijesna istina dokazuje; komunizam je uzrok pojavi fašizma a kapitalizam bez socijalne pravde (liberalizam) uzrok je pojavi komunizma.

Ovako bolestan recept dijeli društvo na kastu bogatih i kastu siromašnih a etičke vrijednosti ne samo što ne postoje, nego nema ni stvarnosti (barem ne u Hrvatskoj) u kojoj bi se one mogle realizirati. Time nema potrebe niti za uzvišenim razmišljanjima. Lakše je obući odijelo finih manira. Poljubiti bjelosvjetske gospodare u ruku i za njihovu naklonost udarati po svojem narodu i još sve to prikazati kao napredni europski duh prava i pravde. Kao što čovjek nikada ne zna točno koliko značenje zauzima u životima drugih ljudi, očito ni Hrvatska država danas nije svjesna koliko značenje zauzima u životima Hrvata. Kako onih u domovini tako i onih koji žive izvan njenih granica.

Prvo je Tito bio komunistička topionica hrvatskog naroda u leguru jugoslavenstva a danas njegovi potomci u Hrvatskoj topionica su Hrvata u leguru dehrvatiziranih gradjana dok su u BiH topionica Hrvata u leguru tzv. Bosanaca. Svi koji su se ovako ili onako borili za samostalnu Hrvatsku, oni su ni manje ni više nego nepoželjni nacionalisti. Medjutim, svi oni koji su podržavali i radili za komuniste, Jugoslaviju i Tita oni su internacionalisti, antifašisti i multi-kulti elita. Zato su na prošlim izborima za Hrvatski Sabor pjevali svoju „Internacionalu“;  „Od Vardara pa do Triglava“! Upravo zahvaljujući ovim hrvatskim „internacionalistima“, Hrvatska je vjerojatno jedina država u svijetu koja u svojem glavnom gradu nema Trg Republike ali zato u mnogim gradovima najljepši trgovi jos uvijek nose ime najvećeg hrvatskog krvnika Tita, iako je upravo on glavni geometar hrvatskog nakaradnog i nagriženog zemljovida.

Etiketiranje kao negativnog hrvatskog nacionaliste domoljubi ne doživljavaju samo od muslimana-Bošnjaka i Srba vec i od spomenutih “Hrvata” koji se hrane na ideloškim jaslama internacionalizma. Hrvati su u zadnjih 10-ak godina podjeljeni narod na one koji su za nacionalnu Hrvatsku i na one koji takvu Hrvatsku mrze  jer žele građansku. A ako treba i ateističku, tajkunsku, mafijašku, narkomansku,  samo ne Hrvatsku kao državu Hrvata. Pravi Hrvati su samo oni koji nisu nacionalisti a nacionalisti su svi oni Hrvati koji ne dozvoljavaju da se po njima pljuje i manipulira. Mladi naraštaj Hrvata nastoji se “odgojiti” u antihrvatskom duhu i svako skretanje s tih  tračnica praćeno je optuzbama o NDH, Pavelićem, ustašama i Jasenovcem. Pri tome nikada ne spominju mnogobrojne Bleiburge, Jazovke i Gole Otoke gdje je ubijeno na stotine tisuća Hrvata niti se očituju o milijunima “nepodobnih” Hrvata protjeranih  u inozemstvo. "Hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj konzekvenciji nužno završava u ustaštvu.", kaze Kangrga, Velikosrbin iz uvjerenja i Jugoslaven iz oportunizma.

Glavu na panj ako Kangrgino mišljenje ne dijele i hrvatski internacionalisti koji su za predsjedničke izbore pored glasova Hrvata iz dijaspore, vrbovali i glasove Hrvata iz Herceg-Bosne i još pri tome izjavljuju ako pobijede onda Hrvatima iz dijaspore i Herceg-Bosne slijedi ukidanje glasačkog prava na izborima u Hrvatskoj(?!) što je licemjerje dostojno njihovih vrijednosti. Prethodnica ovom nasilju države nad narodom upravo je najavljeno ukidanjem dvostrukog prebivališta što će rezultirati još većim egzodusom Hrvata i to iz BiH u Hrvatsku.

Zbog ovakvog djelovanja hrvatskih „internacionalista“ svakodnevno mozemo uočiti da su tijesno i na malo tla sučeljeni duh stvaranja i razaranja, pravde i nepravde, justicie i anarhije. Licemjeran odnos SAD-a i EU-a prema samorazvikanom duhu vladavine prava i ravnopravnosti naroda, najbolje nam oslikava Arhimedova zakonitost o ravnoteži: „Jednake težine, koje se nalaze na jednakim odstojanjima od točke uporišta, stoje u ravnoteži. A jednake težine koje se nalaze na nejednakim rastojanjima od točke uporišta, nisu u ravnoteži i prevaga je na strani one težine koja se nalazi na većem odstojanju od točke uporišta.“ Zahvaljujuci ovoj neupitno dokazanoj zakonitosti sada bar znamo uzrok hrvatskog problema. Kako u slučaju razgraničenja sa Slovenijom tako i u slučaju sa neodrživo teškim stanjem Hrvata u BiH. Zato što su svjetlosnim godinama udaljeni od točke uporišta kao što su npr. međunarodno pravo, povijesne činjenice i prava naroda na odlučivanje o vlastitoj sudbini, Hrvatska tajkunsko-politička elita, Slovenija, srpska i muslimansko-bošnjačka strana u BiH, imaju u SAD-eu  i EU veću težinu od Hrvatske i Hrvata jer nabrojana ekipa daleko je odlutala od točke uporišta odnosno od međunardnog prava i pravde.

Porazno i užasno je kad u životu nekog naroda umre etika i duh prije nego tijelo kojeg na životu održavaju jedino još pohlepa i egoizam. Pohlepa i egoizam su kao zvijer. Nemoćna kad se rodi a strašna kad ojača. Za bilo koji narod to je pogubna sudbina. A sudbina nikad ne šalje svoje glasnike. Ona je i suviše mudra ili  suviše svirepa da bi to činila.

Zašto Hrvatska pogibeljno žuri u EU?!

Žurba uvijek dovodi do kajanja. Onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, odgovara prije nego shvati i odluči prije no sto provjeri i uvjeri se u prijeteljovo znanje. A tko je hrvatskoj državi veći prijatelj od hrvatskih domoljuba bilo u domovini,  dijaspori ili u Herceg-Bosni?! Zar nisu to upravo Hrvati koji su 91` dragovoljno branili svoju domovinu i koji bi to, ako ne daj Bože zatreba, opet učinili?!

Neoprostiv sluganski odnos već je napravio nepopravljivu štetu po hrvatsku cjelovitost i opstojonost. Odričući se Hrvata u Herceg-Bosni, od Hrvatske je napravljena tek mršava kifla koja najvećim dijelom nije djelo velikosprskog i velikomuslimanskog hegemonizma već djelo sluganskog mentaliteta hrvatskih političara. Takavim djelovanjem hrvatska državna politika neodoljivo privlači neprijateljske hegemoniste. Kao lopova na javno izvješenim plakatima Divljeg Zpada, hrvatski teritorij traži se posvuda. I to svejedno, živ (inkl. Hrvati)  ili mrtav (bez Hrvata).

Kada je u pitanju pokušaj slovenske kradje tu i tamo može se čuti negodovanje ušutkanog hrvatskog naroda. Medjutim, takva reakcija u pravilu izostaje kada je u pitanju Hrvati i hrvatski teritorij u BiH?! Sigurno je za Hrvatsku dio spornog teritorijalnog mora jako bitan. Ali pitam se: Zbog čega su nekome bitniji hektolitri slane vode i par lignji a ne vlastiti narod odnosno Hrvati i hrvatski teritorij u Herceg-Bosni?! Na temelju kojeg zoološkog i nacionalnog rasizma veća prava imaju hrvatske ribe, muslimani-Bošnjaci i Srbi nego li što to isto pravo imaju Hrvati u BiH?! Očito, Hrvatima iz BiH namijenjena je sudbina napuštenog psa koji se mora zadovoljiti kućom nametnutog mu gospodara.

Zato što kuća psu nije kao čovjeku ugodno utočište i spas jer mu na podli način osiromašuje sadržaj života koji se time i skraćuje, pas se u ljudskoj kući osjeća poput zatočenika isto kao što bi se čovjek osjećao u psećoj kućici. Pri tome se zaboravlja kako Hrvati u Herceg-Bosni nisu psi nego najstariji narod u BiH i zato umjesto kućice za pse s pravom zahtijevaju svoju kuću dostojnu čovjeka. Oni ne zele biti kućni pas ljubimac Sarajeva, Banja Luke a bogme ni Zagreba, koji je u njihovo ime potpisao daytonsku prevaru o psećoj kućici!!!!

Kad vidimo koliko je u Hrvatskoj nesposobnih politčara, onda se čovjek ne može oteti dojmu kako kod nas upravo u politici svaka budala nadje sebi posla.

Nad Hrvatskom i njenim narodom oduvijek su se prelamali interesi velikih i manje velikih sila. Ovih ili onih idelogija i religija. Hrvatska je oduvijek bila na razkrižju kultura i jezika koji su pokušavali “eutanizirati” hrvatsku duhovnost i naslijeđe nakon čega bi slijedilo amputiranje hrvatskog teritorija. Jedna čitava Babilonija jezika promarširala je kroz hrvatsko duhovno biće ali nisu mogli uništiti ono hrvatsko zrno sjemena iz kojeg se kao ptica fenix iz pepela, uvijek iznova i pobjednički dizao hrvatski duh sažet od hrvatske kulture, jezika, vjere i svijesti o hrvatskoj državi i  hrvatskom jedinstvu. Zahvaljujući nesposobnim hrvatskim vođama često smo kroz povijest bili navučeni u zamke u kojima smo braneći hrvatsko biće zapravo ratovali za tuđu stvar. U slučaju BiH to se opet ponovilo. Današnje hrvatske vodje svojom izdajnčikom politikom dokazuju; Hrvati su ovaj put ratovali za muslimansko-bošnjacki i srpski interes odnosno njihove entitetete koji su država u državi. U oba ta entiteta Hrvati su poniženi, ignorirani, majorizirani, protjerani i ubijani. Od konstutivnog naroda postali su nepoželjna nacionalna manjina lišena prava koja konzumiraju čak i nacionalne manjine u sređenim demokratskim državma. I sve to zbog žurbe u EU ili možda nečeg drugo što se iza brda valja?!

Iako su domoljubi razočarani današnjom hrvatskom državom, po onoj narodnoj: „Svoje meso se ne jede.“,  oni ipak i dalje najviše vole svoj hrvatski narod i hrvatsku domovinu.

Siguran sam, i Hrvati u Hrvatskoj vole Hrvate izvan hrvatskih granica iako zbog informativne blokade na njihovo teško stanje ne reagiraju kao što bi bilo poželjno. Ali, bude li krenulo po zlu, hrvatski političari neće se više morati sami o sebi brinuti jer u tom slučaju o njima lovcima na hrvatsku dušu, pobrinuti će se hrvatski narod i povijesni sud.

Crovata/posavski-obzor.info