LGBT portal, koji je slavio kazneni progon homofoba iz Zadra, sada cvili zbog represivnog državnog aparata

Hrvatska, Zakon, apsurd

Da je drugo ime Hrvatske Apsurdistan, već bi trebalo biti široko poznato. Slučaj Duhaček prepun je ironija sa svih strana. Imamo “žrtvu” koja je sama pozivala na svoje kažnjavanje na Twitteru doslovno riječima: “Baš bih volio da me kazne zbog ACAB-a” i onda su ga kaznili zbog ACAB-a, ali sad zbog toga više nije toliko sretan.

Zatim, kažnjen je po zakonu koji potječe iz SFRJ, države koju je često hvalio. Kažnjen je po zakonu koji je hvalio i na osnovu kojeg je pozivao na kažnjavanje drugih u sličnoj situaciji. Imamo medije koji su još prije par tjedana pljeskali sudu koji je ustvrdio da je sloboda govora ograničena kolektivnim osjećajima, a sada se čudom čude što je isti princip primijenjen na njihovog kolegu.

Ironija je snažna i na drugoj strani jer osobe koje su ga prijavile policiji zbog parodije pjesme “Vila Velebita” sigurno inače vole govoriti kako se u njima mrskoj SFRJ zatvaralo ljude zbog “Vile Velebita”.

Da stvar bude još bolja, LGBT portal CroL, koji je još nedavno branio državu od slobodnog tržišta, sada tvrdi da je ta država pokvarena, a njen aparat represivan. Da nema tržišnih sloboda, svaki Duhačekov tekst na internetu prvo bi prekontrolirao upravo taj državni aparat koji ga je uhitio i kaznio, a slično bi bilo i s tekstovima na CroL-u jer ni nevladine udruge nemaju baš neke slobode neovisnog rada u zemljama gdje nema slobodnog tržišta – pitajte svoje kolege u Venezueli i Kubi, na primjer.

No, to još nije ni približno kraj ironiji. Isti taj CroL, koji se sada žali na prepresivni aparat zbog kažnjavanja njihovog novinara koji je objavio kraticu “ACAB” na Twitteru, ne tako davno bio je vrlo zadovoljan tim istim represivnim aparatom. Kad je DORH podigao kaznenu prijavu protiv iznajmljivača apartmana iz Zadra zato što je odbio pružiti uslugu homoseksualcu iz Brazila, onda im je represivni državni aparat bio sasvim dobar i nisu se žalili na bilo kakvu nepravdu.

Ne znam, zaključite sami. Valjda je gora stvar reći homoseksualcu da ne želiš njegov novac nego reći policajcima da su kopilad. Očito i za naš zakon jest, budući da je onaj homofob zaradio kaznenu prijavu, a nije čak ni uvrijedio nikoga, samo mu je rekao da otkaže rezervaciju jer ne prima gejeve. A Duhačekov tvit je upućen svim policajcima i ne znam, možda nekome rečenica “Svi policajci su kopilad” zvuči romantično, ali vjerujem da će ipak uvrijediti mnoge. A Duhaček za to nije zaradio nikakvu kaznenu, već samo prekršajnu prijavu.

Kako će sad to objasniti, baš me zanima. S jedne strane pozdravljaju represivni aparat i prijete ljudima kaznom od 3 godine zatvora ako odbiju pružiti vlastitu uslugu nekome zato što ne vole gejeve, a s druge strane cvile zbog represije zato što netko njihov ne smije pisati odvratne uvrede policiji. Kakav je onda državni aparat na kraju, drugovi? Dobar ili loš?

Inače, ja organski ne podnosim homofobiju, to znaju mnogi koji su zaradili blokadu na Liberalu zbog homofobnih komentara. Ne podnosim je kao što ne podnosim rasizam. Uopće mi se ne da o tome raspravljati jer mislim da velika većina homofoba danas to nisu iz neznanja, već baš zbog zlobe, a zlobne ljude ne vrijedi uvjeravati ni u što. Zato ih jednostavno blokiram. Zato me mrze u desničarskim grupama. Optužuju me da im uskraćujem slobodu govora i slične gluposti, to je zato što desničari generalno ne razumiju ljudske slobode pa ne znaju ni što je sloboda govora.

Na svome prostoru ne dozvoljavam homofobiju, ali to ne znači da želim da se ljude kazneno progoni zbog homofobije. To što se meni nešto osobno gadi, ne znači da to treba biti zakonom zabranjeno i kažnjivo. Ja ću iskoristiti svoje pravo i neću im dozvoliti da svoju prljavštinu šire na mojem prostoru, ali ne pada mi na pamet da pozivam državne organe protiv njih. Homofobija je osjećaj, isto kao i bilo koji drugi. To što je čovjek odbio pružiti uslugu iznajmljivanja nekome zato što je gej je ružno i glupo, ali ne smije biti kazneno djelo. Kupoprodaja bilo koje usluge ili proizvoda je dobrovoljna razmjena i mora tako ostati.

Nitko vas ne može natjerati da kupite određeni proizvod baš kod određenog trgovca. To može biti samo vaša dobrovoljna odluka. Isto tako, nitko ne bi smio prisiljavati ni trgovca da proda određenu uslugu ili proizvod baš određenom čovjeku ako to ne želi. Ako netko ne želi uzeti vaš novac, obratite se njegovoj konkurenciji. Siguran sam da će se vrlo lako naći onaj tko neće diskriminirati novac svojih klijenata ili kupaca. Zašto bi se država u taj proces uopće trebala miješati?

U modernoj ljevičarskoj mitologiji postoji cijeli niz razloga zašto baš određeni kolektivi trebaju imati posebnu zakonsku zaštitu i zašto baš takve stvari trebaju biti kaznena djela. Razmislite malo o tome, oni će slaviti ako netko završi 3 godine u zatvoru jer je odbio prodati svoju uslugu nekome. Ali kako to onda nazvati nego represijom?

I cijela ta represija temeljena je filozofski na grupnim osjećajima jednog imaginarnog kolektiva. Mogu li oni sad dosljedno pričati o nekakvom represivnom aparatu kad taj aparat primjenjuje isti princip, samo na jedan drugi kolektiv? Zašto bi, pobogu, jedna pravila vrijedila za homoseksualne osjećaje, a druga za policijske osjećaje? Zašto moramo paziti da ne povrijedimo homoseksualce, a ne moramo paziti da ne povrijedimo policajce? Pazite, i među policajcima sigurno ima homoseksualaca, što znači da je Duhaček i za njih rekao da su kopilad. Što je s njima i njihovim osjećajima?

CroL je u pravu da je riječ o represiji, ali nekako su zaboravili napomenuti da su i oni tome dali svoj doprinos. Kada jednom krenemo sa zakonskom zaštitom specijalnih kolektiva, gotovo je sa slobodama. Počinje opća represija jer svatko od nas je dio nekakvog kolektiva i onda se svatko može osjetiti uvrijeđen bilo čijim govorom ili postupkom. Ako će država reagirati prema osjećajima i štititi svaki kolektivni osjećaj od bilo kakve moralne uvrede, onda dobivamo to što imamo. Represivni državni aparat. Tražili ste – dobili ste.

Milan Nakić i Liberal.hr