Lažni šeik Hassan u akciji 2: Gradonačelnik Makarske obećao mi je eskort - dame!

FOTO: Večernji list
FOTO: Večernji list

Susret s gradonačelnikom Makarske Markom Ožićem Bebekom koji nam je samoinicijativno, ali hvale vrijedno, dogovorio Zoran, vrijedni Zeničanin koji na drvenom štandu pokraj hotela prodaje jednodnevne izlete brodom za 30 eura. Ovaj je posao zahtijevao puno više ozbiljnosti od kupnje cijelog ražnja kebaba ili kupanja u galabiji na prepunoj plaži dan prije.

http://www.hercegovina.info

Piše: Nastan Haidar Diab/VLM, FOTO: Večernji list

Dakle, posao je ozbiljan, a kolegica Ljiljana, koja mi pomaže, zabrinuta. Što ako nas provale, što ako nas fizički napadnu, što ako prasnemo u smijeh...?! - Ništa odgovaram vidjet ćemo tko brže trči! Osim toga, tebi je lakše, ti si u hlačama, a ja nosim halju.

>>Lažni šeik testirao Makarane 1 dio

http://www.hercegovina.info

Po dogovoru, točno u pola deset hrabro je nazvala gradonačelnika. - Šeik nikako ne smije nikamo otići! Ja ću osobno doći u hotel do njega! - uzbuđeno je uzvratio gradonačelnik.

-Točno u pola 11 bit ću u hotelu. Neka šeik dotad uživa, a ja dolazim! Sat i pol do susreta s gradonačelnikom trebalo je utući korisno, pa smo odlučili prošetati se do rive i provjeriti kako grad diše pod šeikovim posjetom?! A da diše punim plućima osjetili smo već na samom izlasku iz hotela, primijetivši druželjubiva Zorana i njegov drveni štand.

- Hej, šeik Hassan! Hej!

http://www.hercegovina.info

- razmahao se Zoran - Jeste li dogovorili sastanak s gradonačelnikom?! On me zvao jučer i zahvalio mi što sam mu rekao za vas! Ljiljana mi prevodi Zoranove riječi, točnije, grglja neke neartikulirane zvukove. Šapćem joj da ga pita je li musliman.

- Ma ne, ja sam Hrvat, katolik! - ponosno će Zoran Ali, osjećam se kao musliman. Pa s njima sam odrastao i živio cijeli život. Ma vi ste mi kao braća! - namigne mi jednim okom, dok drugim vreba lovinu za 30 eura.

Ulog od 100 milijuna

http://www.hercegovina.info

Susret s gradonačelnikom se bližio, a mi smo zadovoljno zaključili da možemo nastaviti sa svojim planom. Sjeli smo na terasu hotela Meteor i pričekali gradonačelnika Bebeka, koji je došao u dogovoreno vrijeme.

- Dobro došli u naš grad! -srdačno mi je stisnuo roku, a notom se obratio prevoditeljici:
Molim vas, ispričajte se šeiku što ga jučer nisam mogao vidjeti, bio sam izvan Makarske! No, evo, sada sam tu i spreman sam objasniti šeiku sve što ga zanima.

Prevoditeljica je uredno izgrgljala svoju porciju arapskog, na što sam ja počeo sa signaliziranjem razgovora. Ljiljana je razumjela moju poruku, pa je gradonačelniku Bebiću počela objašnjavati kako je šeik Hassan, na preporuku svog prijatelja, predsjednika Josipoviéa, pristao uložiti 100 milijuna dolara u Makarsku, te ga zanimaju sve otvorene investicije i projekti. Na prostodušni spomen 100 milijuna dolara, gradonačelnik je uzbuđeno uzvratio:

http://www.hercegovina.info

- E, pa to bi nas spasilo! Kad bi šeik Hassan uložio u naš turizam, stvarno bi nas spasio! - govorio je Ljiljani.

-Znate, naša Vlada ništa ne radi kad je makarski turizam u pitanju. Evo, ja bih Šeiku rado iznio nekoliko projekata kojima bi brzo vratio novac i zaradio, pa nekao odluči.

Ljiljana grklja, a ja slušam sa zanimanjem, Gradonačelnik nastavlja:

- Mislim da bi bilo odlično da šeik uloži u žičaru koja bi vozila iz Makarskena Biokovo. Taj je projekt praktički gotov, samo nam nedostaje novca. Kad bi šeik uskočio u taj projekt, mi bismo odmah krenuli s realizacijom. Iznos svega toga je oko 10 milijuna dolara, a s obzirom na velik novac koji žele uložiti, vjerujem daje to malo.

Ljiljana grglja, ja zadovoljno kimam glavom, a gradonačelnik nastavlja: - Drugi je projekt sportski centar, mislim da bi se uloženi novac vratio za nekoliko sezona. Sagradili bismo bazene, igrališta, terene za košarku, rukomet, odbojku... Vjerujte mi, vrlo isplativ projekt!

Ljiljana opet grglja, primjećujem sa sve manje kreativnosti, ali i dalje pucam od zadovoljstva.

Gradonačelnik je sve opušteniji: - Mogu šeiku ponuditi da kupi hotel Dalmaciju. S obzirom na njegovo bogatstvo, ne košta puno, samo 40 milijima dolara. Ali, imam i odličan komad zemlje tik do plaže na kojem se može sagraditi turistički centar s hotelima. Ne košta puno, četvorni metar samo dvjje tisuće eura, a ima 17 tisuća kvadrata. Što se tiče dozvola, neka šeik bude bez brige. Odmah ćemo sve ishoditi

-Šeika zanima gdje bi se njegova mnogobrojna obitelj i prijatelji mogli neometano kupati i zabavljati, kada bi došli sa svojom jahtom?!

- Bez brige - spremno će gradonačelnik, imamo dio plaže u zapadnom dijelu Makarske, gdje ne dolazi puno turista, a koju bismo mogli prilagoditi šeiku i njegovim potrebama.

Znate, mi u Makarskoj nismo rasisti. I nadam se da šeik ne zna za ono što je jedan naš novinar nespretno napisao o turistima iz BiH! Na kraju krajeva, i taj novinar je Bosanac. Ma, sve vam je to prljava igra ljevičara, samo da nas posvađaju, ali im neće uspjeti.

Nakon sad već obostranog grgljanja, Ljiljana mu objašnjava da će šeik o svemu dobro razmisliti, na što gradonačelnik uzvraća:

- Ako šeik Hassan ima još malo vremena, ja bih sada nazvao svoje suradnike dadogovorimo zajednički sastanak , pa već danas možemo dogovoriti neke stvari! Nažalost, šeik se mora vratiti u Budvu jer ima neodgodiv posao u Kataru, ali rekao je da bi se 13. kolovoza opet vratio u Makarsku.

- Izvanredno! Ja ću već idući tjedan sazvati sjednicu poglavarstva na kojoj ćemo raspravljati o ulaganjima šeika Hassana. Vjerujem da ćemo konsenzusom doći do suglasnosti o projektima u koje bi šeik ulagao.

Bez love i gaća

Prekidam priču o lovi shvativši da bih uskoro mogao ostati ne samo bez love već i bez gaća, te signaliziram novu temu. Osobno, onu kojoj sam se od samog početka najviše veselio i koja me napokon prenula iz sna. Ljiljana spremno prihvaća signale i nimalo stidljivo progovara:

- Znate, gradonačelniće, šeik ne voli novinare, već diskreciju. Primijetio je da su Hrvatice jako lijepe žene, pa ga zanima može li se po tom pitanju srediti nešto diskretno?! - upitala je, misleći naravno na druženje s eskort- damama.

- Ma naravno! - kao iz topa će gradonačelnik.

- Idući put kad dođe, sve će biti riješeno. Moj prijatelj, ravnatelj jedne bolnice, ima sve pod kontrolom. On zna gdje, kako i kada se može što nabaviti. Preko njega ćemo srediti sve što voli. Naravno, uz zajamčenu diskreciju.

Ljiljana grgljaja ja zadovoljno trljam ruke, a gradonačelnik ispija posljednji gutljaj svoje kave i obraća se Ljiljani:

- Molim vas, zamolite šeika, pošto je jako dobar prijatelj s predsjednikom, neka mu pokuša reći da izvrši pritisak na vladu Jadranke Kosor kako bi napokon počela ulagati u Makarsku. Znate, jedino je Josipović može natjerati da učini nešto. Pružamo si ruke, uz obećanje da ćemo prenijeti njegovu molbu i vidjeti se 13. kolovoza.

Gradonačelnik Bebek odlazi, a Ljiljana i ja, u potpunoj nevjerici, gledamo za njim. Nismo iznenađeni time što je govorio, već hicem u glavu kojim nas je pogodio na samom kraju. Gradonačelnik Bebek otišao je a da nam nije ponudio da plati račun za naše tri kave!

Čovjek koji je spreman mjesecima vlastoručno brojiti novac nekog arapskog šeika, nije se udostojio počastiti, a kamoli pitati, je li možda dužan platiti kavu. Što god rekli i pisali o Bosancima i Hercegovcima, jedno je sigurno - nijednima ni dragima to se nikada ne bi desilo.

Ako su i slabi potrošači, kavu će uvijek platiti. Nakon takvog šoka, složili smo se daje vrijeme da šeik Hassan napokon učini ono čemu se veselio uživajući još od izlaza s naplatnih kućica. Da popuši nargilu na plaži, u jednom od kafića s pogledom na more, što je gušt gotovo svakom Arapina, pa bio on fratarski šeik ili libanonski sirotanović sa zagrebačkom adresom.