Kolindino inzistiranje na Radiću, a ne Titu, odličan je potez i najava buđenja

Kolinda Grabar Kitarović tako je, očito, i na simboličnoj razini htjela pokazati da Hrvatska treba baštiniti političku ostavštinu vođe originalnog HSS-a i karizmatičnog vođe hrvatskog naroda s početka Dvadesetog stoljeća koji je, prije svega, bio borac za slobodnu Hrvatsku, za ljudska prava, demokraciju i mir, a ne ostavštinu jugoslavenskog diktatora i revolucionara, u kojega sve donedavno nitko u Hrvatskoj nije smio dirati.

Dr. Leček: Radić je bio svevremeni političar

Što Stjepan Radić znači za Hrvatsku, po čemu je najznačajniji i po čemu se razlikuje od Josipa Broz Tita? Što bismo trebali uzeti iz Radićeve ostavštine, a što nismo mogli od Tita? Iz kojih Radićevih poteza i svjetonazora i danas možemo učiti te kako najnoviju simboličnu gestu nove hrvatske predsjednice ocjenjuju stručnjaci za hrvatsku povijest 20. stoljeća, upitali smo dvoje odličnih poznavatelja lika i djela Stjepana Radića.

''Stjepan Radić bio je svevremeni političar, zbog čega je i danas, skoro devedeset godina nakon smrti, njegova politička ostavština vrlo aktualna i vrijedna. Imao je karizmu vođe, bio odličan govornik i znao je za sobom povući ljude u stvaranje boljeg društva. HSS je bila prije svega socijalna stranka. Njezino vodstvo zalagalo se za obične ljude, a u to vrijeme to su najčešće bili seljaci. Oni su činili čak 85 posto stanovništva. HSS je bila stranka cijelog hrvatskog naroda. S druge strane, Radić je bio otvoren čovjek te je poštovao i druge i drugačije. On nipošto nije bio totalitarist. Cijeli život se zalagao za mirno rješavanje problema, po tome je bio hrvatski Ghandi. Uvijek se zalagao za građansku politiku i parlamentarnu borbu, dok su komunisti bili za revoluciju i nasilno mijenjanje društveno političkog poretka, ističe dr. Suzana Leček, povjesničarka Hrvatskog instituta za povijest i ekspert za hrvatsku povijest Dvadesetog stoljeća.

Pojašnjava potom da se Radić nije samo bavio politikom na način kako je to danas uobičajeno. On je, za razliku od današnjih političara, stalno radio na terenu, odnosno u praksi pomagao seljacima, radnicima, obrtnicima....

Bio je apsolutno protiv lihvaranja i ovrha

''Radić je osnovao Gospodarsku slogu, koja je pomagala seljacima da se udruže te da zajednički izađu na tržište, da međusobno razmjenjuju dobra, a osnovao je i Seljačku slogu, koja je bila zadužena za kulturu i opismenjavanje hrvatskog puka. Bio je apsolutno protiv lihvarenja i ovrha, stalno se borio za socijalnu državu te je kroz konkretne poteze pomagao ljudima da uz pomoć svoga rada bolje žive. Radić i njegovi suradnici stalno su radili na terenu i pomagali ljudima, zbog čega je HSS i bio tako popularan i po čemu se itekako razlikuju od današnjih političara. Stjepan Radić organizirao je i žensku organizaciju HSS-a koja je promicala prava žena. Radić je bio vrlo optimističan čovjek i vjerovao je u dobro u ljudima. Zajedništvo i sloga te vjera u Boga i socijalna komponenta koja iz toga proizlazi bile su bitne odrednice te politike'', dodaje dr. Leček, povjesničarka čija je specijalnost upravo razdoblje hrvatske povijesti između dva svjetska rata.

Sličnu analizu ponudio je i Branko Borković, Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara te veliki poštovatelj i zagovornik braće Radić (Borković je rođen u kraju u kojem su rođeni i Radići).

''Prije svega, iznimno sam radostan što je hrvatska predsjednica umjesto Tita u Uredu predsjednika stavila bistu Stjepana Radića. Nauk Antuna i Stjepana Radića temelj je za rješavanje nacionalnog i socijalnog pitanja. Braća Radić značajni su jer su svojim djelovanjem učvrstili hrvatsku naciju i odredili hrvatski teritorij te su tako udarili temelj hrvatske države. Oni su stalno isticali da bez bogatog naroda nema ni bogate države te su govorili da država treba služiti vlastitom narodu, a ne biti sama sebi svrha, kao što je danas slučaj. Radić je bio čovjek koje je sve probleme rješavao mirnim putem, za razliku od Tita i Pavelića, koji su 'nastali' 1928. godine, nakon što je u Beogradu ubijen Radić. Da nije bilo tog atentata, ne bi bilo ni Tita, ni Pavelića, odnosno ni ustaša, ni komunista-boljševika koji su unesrećili hrvatski narod gurnuvši ga u dva totalitarizma. Da Radić nije ubijen, ne bi Hrvatska ušla 1945. u Jugoslaviju jer je Radić stalno isticao da Hrvati ne mogu biti u državi koju ne smatraju svojom'', primjećuje Borković.

Borković: Radić ne bi bio sretan ni s EU

Dodaje potom da bi Stjepan Radić, da je danas živ, imao primjedbi i na uređenje Europske Unije, jer se u EU guši nacionalni identitet zemalja članica.

''Radići su bili vjernici te su isticali da je Bog namjerno stvorio više naroda koji se razlikuju po jeziku kojim govore, što znači da je svaki narod specifičan, zbog čega ne treba zatirati nacionalne identitete. Radić je bio apsolutno za socijalnu državu u kojoj svatko može skrbiti za sebe. Snažno se borio protiv dužničkog ropstva. Osnivao je zadruge i udruge kako bi seljaci i obrtnici udruženi lakše preživjeli, potaknuo je i osnivanje Croatia osiguranja, stvaranje Državne banke koja nije imala lihvarske kamate te koja je pomagala seljake i obrtnike. U Banovini Hrvatskoj, koja je nastala nakon Radićeve smrti, doneseni su zakoni koji su štitili građane od ovrha na način da se nije smjelo ovršiti posjed, kuću, zemlju i sredstva za rad. Radići su stalno naglašavali da narod ima pravo odlučivati o svim bitnim pitanjima, što znači da su bili pobornici referenduma'', naglašava Branko Borković.

Primjećuje zatim da u Hrvatskoj još uvijek nismo povijesno raščlanili i raščistili Drugi svjetski rat.

''Hrvatski antifašizam ne simbolizira drug Tito, već blaženi Alojzije Stepinac, koji je simbol čovjekoljublja i koji se principijelno i ustrajno protivio svakom totalitarizmu. Zanimljivo je da su Srbi do Drugog svjetskog rata masovno glasali za HSS i to ne samo u Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini te Srbiji, zato jer se HSS zalagao za socijalna prava i gospodarske reforme, zbog kojih je ljudima bilo lakše te su istinski osjećali da je Radićeva politika dobra i za njih. Radić pritom nije nikada skrivao da je Hrvat. U svojim govorima obraćao se Hrvaticama i Hrvatima, a hrvatskim Srbima to nije smetalo, jer su Hrvatsku državu, kakvu je zagovarao Radić, smatrali i svojom državom. Nisu se tada osjećali ugroženima, pojašnjava i Borković.

Zaključuje na kraju da vjeruje u novu hrvatsku predsjednicu i pozitivne promjene koje će donijeti.

''Stavljanje Radićeve biste na mjesto Tita velik je i pozitivan iskorak. Podržavam stoga predsjednicu te se nadam daljnjim iskoracima u smjeru kojega je najavila u kampanji'', podvlači Borković.

direktno.hr