Koliko su 'zločina' počinili hrvatski branitelji u 'herojskom' srpskom napadu na Vukovar?

Vukovar, Zločin
Uz kavu mi je ispričao zgodnu i istinitu anegdotu za koju je čuo na Barbadosu, karipskom otoku na kojem je jednom bio sa ženom. Prekrasan otok sa „havajskom" klimom i britanskim stilom.
Ispričao mi je kako su na Barbadosu 1838.g., svi robovi bili oslobođeni. Suočivši se sa svim blagodatima slobode, robovi su odjednom ostali bez posla, hrane i krova nad glavom. Jednog dana je oko 200 razočaranih bivših robova posjetilo svog ranijeg gospodara i zatražili su da ih primi natrag - u ropstvo. Britanac je kao legalist odbio i samu pomisao na takvo nešto, a ljutiti bivši robovi su ga zbog toga ubili. Kad sam čuo tu neobičnu priču, nametnulo mi se zanimljivo pitanje: tko je u ovoj priči dobio ono što je želio? Svatko će reći - robovi! Ipak, promislite! Potomci bivšeg robovlasnika i danas kontroliraju financijski sustav i turističku industriju na otoku, dok potomci bivših robova i danas obavljaju sve one lošije plaćene poslove. Uglavnom jedni i danas vladaju držeći kapital, a drugi za njih rade.

Nostalgija za komunizmom

A sada jedna usporedba ove priče sa situacijom u Lijepoj našoj. Ne prođe dan, a da ne sretnem nekog znanca koji pomalo žali za danima komunizma. Argumenti su uglavnom da, ako nisi pričao otrcane viceve i olajavao državu i narod, život je bio jednostavniji i lakši negoli danas. Svi su radili, plaće nisu bile visoke, ali su bile osigurane, a radni tempo je slijedio onu poznatu krilaticu: ne mogu oni nas toliko malo platiti koliko mi možemo malo raditi! Svi su živjeli u društvenim stanovima, stanarine su bile niske, struja, plin i druge komunalije zanemarivo jeftini. Svi su išli na more uz K15, makar i u radničko odmaralište, a školovanje i studiranje djece bilo je dostupno svima i potpuno besplatno. Vozili smo škode i jugiće, benzin je bio jeftin i život je bio nekako potpuno stabilan i predvidiv. Slična razmišljanja kao moji znanci imaju i mnogi u drugim tranzicijskim zemljama koji nisu „omastili brk" uvođenjem privatizacije i tržišne ekonomije. Eto, s demokracijom smo svi mi dobili i kapitalizam. Što se kapitalizma tiče, kod nas me on podsjeća na staru britansku poslovicu: „Konja možeš dovesti na pojilište, ali ga ne možeš prisiliti da pije vodu!"

Kinezi su međutim nedavno svima dali do znanja da će kod kuće dopustiti razvoj kapitalizma, ali ne i demokracije.

Guske i ovce

Došao je napokon red i na branitelje Vukovara. Koliko su samo oni počinili „zločina" u tih 90 dana „herojskog" srpskog obruča oko Vukovara. Postoje srpske međunarodne tjeralice za koje naši branitelji ne znaju, a hrvatski MUP smatra kako nema zakonske odredbe koja bi ga obvezivala obavijestiti branitelje o postojanju međunarodnih tjeralica protiv njih. Naravno ne postoji nikakva zakonska zabrana obavijestiti vlastite branitelje da se protiv njih vode kazneni postupci u Srbiji. Da takva zakonska odredba postoji, onda bi je naš MUP prekršio još onda kad je bivše UDBA-ine „uzdanice" Perkovića i Mustača upozorio da je Njemačka protiv njih izdala međunarodne tjeralice zbog ubojstava hrvatskih emigranata u vrijeme komunizma. Time dolazimo do srži problema vezanog uz međunarodne tjeralice za naše branitelje Vukovara. Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Hrvatske su guske, čim su dobile malo slobode, pohrlile u maglu. Hrvatske ovce uvijek žele da njima vladaju hrvatske guske. Kad to netko primijeti, hrvatske guske počnu graktati, a ovce blejati o tobožnjem nacionalizmu, antieuropeizmu, autoritarizmu i inim drugim izmima. Za to vrijeme jedni hrvatski branitelji čekaju u bosanskim i crnogorskim zatvorima izručenje Srbiji, a drugi u Hagu presude za ratne zločine za koje ih tereti Haški sud. Srbija je jasno dala do znanja da će, uz Tihomira Purdu, procesuirati još dvojicu vukovarskih branitelja Petra Janjića i Danka Maslova i to zbog ratnih zločina koje su po njima počinili za vrijeme srpske opsade Vukovara. Kako takvi procesi obično dugo traju, nije nemoguće da za nekoliko godina jedan od sudaca porotnika u Srbiji postane i Veselin Šljivančanin. Kad je nedavno dr. Stanimirović javno ustvrdio da su Hrvati započeli rat u Vukovaru, mnogi su tvrdili da je ta izjava rezultat njegove iščašene ideologije. Sad je valjda jasno kako su bili kratkovidni. Očito je već tada dr. Stanimirović imao konkretna saznanja u kojem pravcu ide tzv. pomirenje Josipović-Tadić. Kad se hrvatske guske jednom vrate iz magle, primijeti će da su mnoge u magli očerupali, a mnoge su se u magli zauvijek i izgubile.

Nesposobni veleposlanik u BiH

Dok Tihomir Purda leži u bosanskom zatvoru za njegovu pravnu sudbinu trebalo bi se brinuti hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu. Na čelu tog veleposlanstva je veleposlanik Tonči Stančić. Nedavno je dao intervju sarajevskom Oslobođenju te je na novinarsko pitanje o tome koji je hrvatski prioritet u BiH spremno je odgovorio: „Naš prvi prioritet je stabilna i funkcionalna BiH, pa ako se to ostvari onda će i položaj hrvatskog naroda biti riješen." Zamislite hrvatskog veleposlanika koji nije pročitao čl. 10. hrvatskog Ustava koji izričito kaže: „Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita." O stabilnosti i funkcioniranju BiH u Ustavu nema ni riječi! Međutim, briga našeg vrlog veleposlanika Tončija za položaj hrvatskog naroda u BiH jer da je drugačije zar bi mogao izreći takvu glupost. Stabilnost i funkcioniranje BiH može biti savršeno i uz nepodnošljivo loš i neravnopravan položaj Hrvata u toj zemlji. Međutim, naš Tonči se u razgovoru za Oslobođenje hvali kako je veliki prijatelj sa Željkom Komšićem koji je bošnjačkim glasovima izabran u Predsjedništvo BiH zato jer Bošnjaci znaju tko će najbolje štititi njihove interese. Nadalje Tonči mudruje kako na svako pitanje o mogućnosti osnivanja trećeg entiteta u BiH on odmah reagira kako je to podvala i grubo odbija takve sugovornike. Čudno što je, uz takve svoje stavove, bio u pratnji predsjednika RH Josipovića kad je on prigodom posjete BiH iznio službeni stav da bi trebalo ozbiljno razmotriti mogućnost osnivanja i trećeg entiteta u BiH. Ili naš Predsjednik države ne zna što je službena politika Hrvatske, ili Hrvatska ima nesposobne veleposlanike koji rade protiv interesa vlastitog naroda. Uz ovakve stavove našeg veleposlanika u BiH Tihomir Purda doista nema ni najmanje šanse dobiti bilo kakvu ozbiljnu pomoć i podršku hrvatskog veleposlanstva. Na kraju ne jedino zanima tko je takvu osobu predložio da zastupa hrvatske interese u BiH. Znam jedino da su se bivši predsjednik Stipe Mesić i bivši premijer Ivo Sanader složili oko njegovog izbora i dali mu vjerodajnice. Tonči pak kao veleposlanik nikako ne može odoljeti napasti da bosanske interese pretpostavlja hrvatskim. Time me podsjeća na Oskara Wildea koji je jednom prilikom rekao: „Mogu odoliti svemu osim napasti!"

 

Zvonimir Hodak | dnevno.hr