Kći poginulog branitelja: Moj tata se nije borio za ovakvu Hrvatsku

Kontaktirali smo autoricu pisama i evo što je rekla za naš portal HERCEGOVINA.info.

Kako si odlučila pisati pisma mrtvom ocu?

Iskreno bilo mi je jako teško. Moj otac je poginuo za Hrvatsku, a danas te Hrvatske za koju se on borio nema. To me izjeda već duže vrijeme, pa sam odlučila napisati prvo pismo, a kada sam vidjela da je ono izazvalo veliko zanimanje napisala sam ih još dva.

Zašto si se odlučila pisma proslijediti našem portalu?

Jednostavno zato jer je HERCEGOVINA.info jedini pravi portal Hrvata u BiH. Vi ste mnogima jedini prozor u svijet u ovoj medijskoj blokadi.

Koliko se sjećaš svog mrtvog oca, s obzirom da si bila djevojčica kada je poginuo?

Tate se sjećam slabo jer sam u vrijeme pogibije bila jako mala, ali su mi ostale neke njegove slike u sjećanju koje ću pamtiti cijeli život, a to su prije svega krunica koju je uvijek nosio, njegova uniforma koja je uvijek bila besprijekorno čista, i njegov zadnji odlazak na bojište sa koga se nije vratio.

Živjeli ste u Slavoniji, a nakon rata ste se nastanili u Hercegovini. Koji su razlozi?

Iz rodnog mjesta u Slavoniji smo izbjegli pred srpskom agrsijom i prvo smo bili u Osijeku nekoliko mjeseci, a zatim nas je tata odveo na more u Šibenik. U Šibeniku smo posljednji put vidjeli tatu, i nakon njegove pogibije ništa više nije bilo isto. Kada je rat završio mama je odlučila da se u Slavoniju ne vraćamo, te smo došli u bake i dida u Hercegovinu. Mama je govorila da je u Slavoniji sve podsjeća na tatu, a spoznaja da bi živjeli u blizini onih koji su ga možda ubili definitivno nas je odvela iz Slavonije.

Danas u Vukovaru Hrvatska vlada silom uvodi ćirilicu?

Ova vlast u Hrvatskoj gazi sve ono što nam je sveto. Ne mislim da je ćirilica kao pismo krivo za bilo što, ali pod tim pismom su učinjeni zločini. Vukovar je sravnjen sa zemljom, njegovi žitelji su poubijani, a stradalnici i branitelji se dobro sjećaju da se sve to radilo sa ćiriličnim obilježjima. Uvođnje ćirilice u Vukovar je sol na još otvorene rane svih Vukovaraca, ali i svih ostalih Hrvata širom svijeta. Ova vlast je puno toga pogazila i stvara državu za kakvu se moj tata nije borio i za koju je život dao. Da se razumijemo ni prijašnja vlast nije bila puno bolja jer su osiromašili i opljačkali državu.

Otkud ti crpiš snagu za pisma svom tati?

Fascinira me Kristina Ćurković, djevojka koja je bori za prava Hrvata. Da je takvih kao ona malo više u Hrvatskoj sasvim sigurno bi nam danas bilo bolje. Valjda ja kao i ona imam hercegovačke gene koji su me natjerali da napišem ta pisma. Moj tata je govorio da sam tvrdoglava na njega, i ova moja pisma njemu su moja borba za pravdu i istinu.

Kako dalje?

Ja se zahvaljujem Vama na ustupljenom prostoru, i bez ikakvih flosklula ću još jednom ponoviti da ste najbolji i najrealniji portal na ovim prostorima. Uz Vas sam zavoljela Zrinjski i njegove navijače koji svuda bez obzira na prepreke i zabrane ponosno nose naš barjak. Ja ću uzeti sebi za pravo da napišem još pokoje pismo, te sa nadam da ćete ih objaviti na svom portalu. Veliki pozdrav Slavoniji, Hercegovini i za sve vaše čitatelje ma gdje bili.

HERCEGOVINA.info