Katica Kiš: Slavonijo plodna

Slavonijo plodna, moja zemljo draga
ti si bila nekoć tu prepuna blaga.
Njive se orale, sjeme se sijalo
i zdravi plodovi tu se ubiralo.

Grah, blitva i repa, kukuruz, pšenica
bez genskih pretvorbi, bez otrovnih klica.

Puni marve bili torovi seljaka
praščića, ovaca, kokoši, pataka,
i konja i krava, koza i gusaka,
puno selo djece, cura i momaka.

Sirotinja svi su oni tada bili
bez novaca mnogih, sretniji su bili.
Pjesma se orila, išlo se na sijelo
kada se završi, sve težačko djelo.

Ženilo se često, rijetko rastavljalo
obiteljsko ime tako nastavljalo.
Danas polje čeka i ta zemlja crna
da ju seljak ore, jer je željna zrna.

Jadan seljak stoji pokraj brazde gladne
ne zna što da sije, zbog države jadne.
Svi agro-stručnjaci vode diskusiju
što je sad unosno i što sad da siju.

Istražuju oni sve prioritete
kako bi postigli svoje prosperitete.
Jeftiniji kažu, uvoz je iz Kine
nego zdrava hrana naše domovine.

Valjda misle oni od ovog uvoza
da će biti i nas, puno ko Kineza.
Neznaju pak oni da je hrana ova
puna pesticida, otrovnog olova.

Iz tuđih zemalja hranu uvozimo
da zdravlje gubimo, da se otrujemo.
Seljak sav u čudu pored ovih stoji
nema odgovora, samo zjake broji.

Ničemu ne vodi ova agro-tema,
jer od diskusije kruha ovdje nema.
Kud nas ovi vode moj dragi narode
preveslat nas hoće žedne preko vode.

Pašnjaci nam prazni, krava nema više
i čordaši svoje zvanje izgubiše.
Ne ori se selom sad čordašev rog,
jer čordaš ne živi, primio ga Bog.

Selom svinja nema, tu je prazan valov
u cijelome selu, samo krava i pol.
Na tavanu nekad, puno šunki, špeka,
kobasica ljutih i suhih plećaka.

Nema ništa više danas na tavanu
samo pauk plete mrežu si tananu.
Seljaci ne smiju imat svinjokolju
već samo pak malu za potrebu svoju.
Prodati ne smiju nikom meso sada,

jer na svaku kilu sada porez pada.
Državne se kase ovim novcem pune
financi države, da se ne zabune.
Što će biti s nama narode moj dragi
pomoći nam može samo naš Bog blagi.

Kud nas ovi vode moj dragi narode
preveslat nas hoće žedne preko vode.
Mjesto kruha, rada i poštene plaće
porezom, ovrhom skidaju nam gaće.

Siromaha gule koji kruha nema
teška se sudbina sad seljaku sprema.
Čujte sada vođe i svi političari
nek se ovu svuda ori i govori.

Porez ubirite od svih bogataša,
jer je prevarena od njih zemlja naša.
Milijune oni silne su skupili,
jer nisu pošteno poreze platili.

Polovicu svojeg bogatstva nek daju,
još im milijuni na kontu ostaju.
Zbog njih sad je kasa ta državna prazna,
nek im bude ovo zaslužena kazna.

Kad država ima u kasama novac,
neće biti prazan mirovinski lonac.
Bogu božje, a caru carevo,
tako se poštuje vasionsko pravo.

Svud okolo samo vlada magla gusta,
u riječima vođa, samo laža pusta.
Sa svijećom se sada poštenjaci traže,
nepravdu, muljanje, ovo da ublaže.

Dosta je već bilo svih karierista
lažnih rodoljuba, starih komunista.
Ultra-lijevih vođa, svakih profitera,
gadnih sabotera i starih dilera.

Ultra-desnih vođa, lukavih švercera
i svih koruptnih tehno-menedžera.
U selima nema mlađeg naraštaja
napustiše oni sad ognjišta svoja.

Mnogi mladi sad su emigrirali
u tuđini kruh svoj oni potražili.
Sad mladih stručnjaka 30 tisuća
već se iselilo, nitko se ne vraća.

U selima nekim živi baka jedna
sama, samcata, jadna i bijedna.
I tako nas sada sve manje i manje
neće se popraviti ovo jadno stanje.

Vi političari već jednom shvatite
za dobrobit naroda već jednom radite.
U Hrvatskoj našoj zemlje ima mnogo,
plod sa nje svjetove, hraniti bi mogo.

Hranom zdravom našom budućnost gradite,
a ne otrovanu pak ne uvozite.
Proizvodnju ovu unaprijedit treba
potporu imamo mi od Boga s neba.

Jer kršćanski narod mi smo uvijek bili
od Boga smo lijepu zemlju baštinili.
Sve tvornice nove treba otvoriti,
plodovima našim njih sve opskrbiti.

Klaonice, mesnice, mljekare, pekare,
šećerane, drvare, kožare, uljare.
Proizvodnju piva, sokova i vina,
proizvodnju sira, čvaraka, kulina.

Nek ciglane naše opet ciglu prave,
betonske blokove za nove stanove.
Tehno radione za sve kompjutere,
dobre mi imamo sad programirere.

Mladi će nam dati tad nove smjernice
obnoviti, osvjetliti Hrvatske nam lice.
Čujte sada vođe i svi političari
nek se ovo svuda ori i govori.

Bez vjere u Boga svaka je politika
vrlo, vrlo opasna, tu nema isprika.
Samo politika na pravdi, poštenju
vodi ka boljitku i unapređenju.

Kad pravda, istina u zemlji zavlada
neće biti nesloge, nit gladi ikada.
U miru i slozi živjet će Hrvati,
kao djeca Božja, kao sretni brati.

Katica Kiš