FOTO  In memoriam: Franko Zagorčić i Zoran Lendić

In memoriam: Franko Zagorčić i Zoran Lendić

...rata četvrte gardijske brigade. Dva elitna pripadnika izvidničkog voda: Franko Zagorčić i Zoran Lendić, dva dična Imoćana jedan iz Lovreća, a drugi iz Rašćana.

Da se malo prisjetimo toga kobnog 19 svibnja 1991 godine. Negdje oko 22. sata smo krenuli u osvajanje strateški važne kote ili brda Lisac koje je bilo dominantno na pravcu napada Turkovići -Pećine-Vela međa-Popovo polje i Ravno. Počeli smo sa napadom 20.05. oko 3. sata poslije ponoći. Sa osvajanjem brda Veliki i mali Lisac nije bilo nikakvih problema,  neprijatelj je iznanađen i razbijen te su se razbježali, a mi smo zauzeli strateški važan položaj. Sa nama su bili i pripadnici 2. pješačke bojne 4. brigade ZNG. Nakon maloga predaha četnici i jugo vojska otvaraju vatru po nama iz svih mogućih oruđa: minobacača, topova, višecjevnih raketnih bacača, haubica...

Oko 13 sati izvršili su pješački napad, njih  oko stotinjak na nas 16. 12. pripadnika Sinjske bojne , te nas 4. izvidnika. Tek poslje doznajemo da nas nije bilo ni toliko jer su već od minobacačke granate poginuli Zoran Lendić, Petar Akrap i Stanko Vukoljević.

Iako je neprijatelj brojčano jači nema predaje pa dolazi do bliske borbe prsa u prsa gdje su ranjena dvojica pripadnika 2. bojne. Ni tada ne dolazi do povlačenja nego se nastavlja borba, i na žalost u tome trenutku metar iza mene pada moj zapovjednik i prijatelj Franko Zagorčić.

Streljiva i bombi sve je manje i manje, a mi  živi u neprijateljske ruke nećemo te se polagano izvlačimo. Četnici zatvaraju prsten i nakon par sati izvlačenja silazimo u mjesto Pećine, te gledamo tko nam nedostaje.Nema Franka, Zorana, Petra i Stanka. Nakon kratkoga odmora odlučujemo izvući naše mrtve i krećemo u ponovni napad na brdo Lisac uz pomoć 3. Imotske bojne, te ponovno zauzimamo brdo, nanosimo neprijatelju velike gubitke i izvačimo svoje mrtve suborce.

Da se malo prisjetimo tko su bili Franko Zagorčić i Zoran Lendić jer mnogi to danas ne znaju. Pokojni Franko je bio sin jedinac od gluhonijemih roditelja koji su radili u Njemačkoj. Na samom početku agresije na republiku Hrvatsku Franko sudjeluje u prosvjedima ispred banovine i bio je četvrta osoba koju su udbaši po svaku cjenu željeli uhititi. Nisu uspjeli jer bježi u Njemačku gdje ne ostaje dugo nego se vraća i pristupa 4. brigadi zbora narodne garde u izvidnički vod. Prolazi mnoga ratišta Zadar, Vrljiku i Dubrovnik gdje i pogiba. Za njim u tuzi ostaju otac, majka, supruga i dvoje male dječice koji nisu imali prilike pobliže upoznati svoga oca.

Zoran potiče iz kršćanske obitelji i  nije nijednog trenutka razmišljao da li treba ostati doma i izdavati apartmane u Makarskoj ili krenuti u ZNG. Na žalost i on pogiba u cvjetu mladosti.

Što reći ili što napisati nakon toliko godina? Rane su još tako svježe, nas je svakoga dana sve manje i manje. Svi za nečim trčimo, život je samo jedan i treba ga proživiti.

Okupjanje i paljenje svjeća za pokojnoga Franka, Zorana, Petra, Stanka i sve Hravatske branitelje je danas u 18. sati na središnjem križu na groblju Lovrinac Split.

Prijatelji moji i suborci počivajte u miru Božijem i laka vam Hrvatska gruda za koju ste dali svoje mlade živote.

Tekst by: Ivica Lozina.