Iako sam hrvatski branitelj Hrvatska više voli izbjeglice iz Sirije i Iraka od mene
Hrvat sam iz BiH koji se dragovoljno priključio postrojbama ZNG-a odmah na početku agresije na Hrvatsku. To sam smatrao svojom obvezom prema domovini koju smo nakon toliko godina napokon dobili. U postrojbama HV-a sam proveo nepune dvije godine, a onda sam se vratio kući i priključio HVO-u. Nisam nikakv heroj, niti se tako osjećam, samo sam izvršio svoju dužnost i hvala Bogu iz rata sam izašao neozlijeđen.
Zbog svog sudjelovanja u ratu nisam tražio ništa. Imam spomenicu Domovinskog rata i čist sam, kako pred pred Bogom, tako i pred ljudima. Nakon rata nastavio sam živjeti u Hercegovini. Nemam nikakvih priviligija, niti sam ih tražio, niti mi one trebaju. Hrvatska je moja domovina i sve što sam uradio za nju, uradio sam po svojoj savjesti.
Danas sam puno godina stariji, vjerojatno i malo pametniji. Hrvatska je i dalje moja domovina i biti će sve dok sam živ. Nažalost ta moja Hrvatska ne gleda na mene onim očima kojima ja gledam na nju.
Ovih dana pozorno pratim izbjegličku krizu u Hrvatskoj. Pratim i čudim se kako je Hrvatska loše reaigirala, i ostavila prostor svim tim ljudima iz Sirije, Irana, ili tko zna od kuda da uđu unutar njenih granica bez ikakve kontrole. Mediji danima donose slike kako u Hrvatsku neometno ulazi na tisuće ljudi koji za sebe kažu da bježe od rata. Shvatam da ljudi bježe od rata, pogotovo žene i djece, ali ne shvatam baš momke u najboljim godinama kojih je ma kako to neko htio prikazati drugačije, ipak više od žena sa djecom.
U njihovim godinama ja sam bio vojnik i stao sam na crtu obrane svoje domovine, Iste domovine u koju se ovih dana slijeva rijeka vojno sposobnih muškaraca. Hrvatska vlast nažalost izgleda nema pojma tko ulazi u njihovu državu. S druge strane ja kao hrvatski branitelj nemam ista prava kao sva ova sila uzbjeglica i emigranata. Pitate se kako??? Pa evo da objasnim:
Odlučio sam pokušati preći granicu BiH i Hrvatske na način kako granice prelazi sva ova sila izbjeglica i emigranata. Došao sam na jedan od graničnih prijelaza i bez ikakvih problema sam prošao BiH granicu. Kada sam došao do granice Hrvatske ili famozne Europske unije policajcu na šalteru sam rekao da nemam putovnicu, ali da moram prijeko srediti neka dokumenta. Uzalud su bila objašnjavanja da sam hrvatski vojnik što sam i dokazao sa svojom vojnom iskaznicom, ali preko granice nisam mogao. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se vratim natrag i da zaključim da nemam ni prava ni mogućnost ući u državu za koju sam se borio poput nekog izbjeglice iz Sirije ili Iraka.
Da se razumijemo ja imam putovnicu RH, ali to nije poenta ove priče. Ko je pametan shvatit će poruku, i ovo isto bi mi se dogodilo da je bilo koja druga vlada na vlasti u Hrvatskoj. Oni su se svakako isuviše lako odrekli nas domoljuba za članstvo u Uniji koja se svakim danom sve više i više pretvara u stvarnog gospodara Hrvatske.
HERCEGOVINA.info