I policija i Nigerijci nešto skrivaju

I policija i Nigerijci nešto skrivaju

Je li hrvatska policija doista usred Zagreba otela dvojicu nigerijskih studenata koji su u Hrvatskoj bili legalno na sportskom natjecanju i protjerala ih u BiH?

Tim se pitanjem protekla dva dana bavi hrvatska javnost, ali i javnost u regiji, a priča sada dolazi i do europskog nivoa nakon što je objavljena u britanskom Guardianu, piše index.

Dvojica nigerijskih studenata koji su u Pulu došli na natjecanje u stolnom tenisu, Kenneth Chinedu Eboh i Uchenna Alexandro Abia, tvrde da se dogodilo baš ono što stoji na početku teksta, dok MUP tvrdi da su oni uredno otišli iz svog hostela, s putovnicama, te da nisu legalno prešli u BiH, a kako su tamo došli - MUP kaže da ne zna.
Iz svega što je dosad javnosti poznato jasno je da ni MUP ni nigerijski studenti ne govore cijelu istinu.

Potvrđeno je da su nigerijski studenti dobili vizu za Hrvatsku u veleposlanstvu u Pretoriji te da su ušli legalno, kao i da su bili na studentskom prvenstvu u Puli, gdje su odsjeli u hotelu Veli Jože. Ono što nije potvrđeno je njihova verzija događaja koja se odnosi na ono što se dogodilo u Zagrebu i nakon napuštanja Zagreba.

Nigerijski studenti su nedvojbeno završili u BiH, u migrantskom kampu u Velikoj Kladuši, no je li ih tamo doista pod prijetnjom nasilja protjerala hrvatska policija? To sa stopostotnom sigurnošću ne možemo reći jer imamo samo svjedočenje dvojice studenata, koje nije potkrijepljeno materijalnom dokazima. I je li ih policija doista otela iz tramvaja u Zagrebu? Ne znamo, no možda bi MUP trebao pregledati sve nadzorne kamere u tramvajima ZET-a i informirati javnost o tome što (ni)je našao.

Najsumnjiviji dio priče Eboha i Abije nedvojbeno je taj da se ne sjećaju imena hostela, ali i da im je prijatelj iz Hrvatske poslao u Veliku Kladušu putovnice koje je skupio na recepciji hostela. Putovnice su u poštanskom paketu stigle tamo 25. studenog, što su Indexu posvjedočili neovisni izvori s terena. Kako je taj prijatelj znao u koji hostel treba ići ako mu oni nisu znali reći ime hostela? Ili je i on s njima odsjeo u istom hostelu? I kako se zove prijatelj koji im je poslao putovnice, njegovo ime bi zasigurno morali znati?

Činjenica da i dalje ne znamo prijateljevo ime, kao ni ime hostela, dovodi nas direktno i do policije. MUP je u priopćenju objavio da su Eboh i Abia otišli iz hostela u nepoznato, prethodno se uredno odjavivši, uzevši putovnice i plativši račune. MUP zna naziv hostela, ali ga nije objavio, a nije ga ni plasirao u neki prijateljski medij pa bi onda novinari mogli na licu mjesta provjeriti tko govori istinu u vezi nekih od ključnih sumnjivih aspekata ovog slučaja.

Policija očito smatra da joj to ne bi išlo u korist, čime se nastavlja sad već uobičajena taktika zataškavanja svega što ima veze s hrvatskom politikom prema migrantima, koja je dokazano ilegalna i nasilna.
Ako je prijatelj koji je nigerijskim studentima poslao putovnice poštom iz Zagreba njihov kolega iz stolnoteniskog tima, koji je isto ostao u Hrvatskoj nakon što mu je istekla šestodnevna viza te zatražio azil (nakon što je policiji prijavio da je izgubio svoju putovnicu), onda policija zna i njegovo ime, ali ga ne objavljuje.

Dotični se najvjerojatnije nalazi u hotelu Porin, no policija i o svemu tome sumnjivo šuti.
Nema razloga ni da policija i nigerijski studenti skrivaju ime hostela, odnosno ime prijatelja koji je poslao putovnice.

S druge strane, hrvatska policija je poznata po tome da je prema migrantima sustavno brutalna i da ne poštuje njihova ljudska prava, pa se i dalje kao najvjerojatniji odgovor na pitanje o tome otkud nigerijski studenti u BiH nudi da ih je tamo protjerala hrvatska policija. Bez obzira na to je li ih policija skupila u Zagrebu ili u pokušaju prelaska granice sa Slovenijom, na asfaltu ili u šumi, nikako ih nije smjela protjerati u BiH. No, policajci vjerojatno nisu saslušali objašnjenja Nigerijaca, pri čemu su ih najvjerojatnije smatrali migrantima nad kojima provode “pushback” te su ih s ostalima koje su ulovili strpali u kombi i pod prijetnjom nasiljem protjerali u BiH.

To ne bi bio prvi put. Takva praksa hrvatske policije, iako MUP službeno sve poriče, odavno je dokazana videosnimkama, stotinama svjedočenja, novinarskim istraživanjem, a čak su ju potvrdili i anonimni zviždači u samoj policiji koji ne žele tući migrante.

Hrvatska policija tvrdi da ne zna kako su studenti dospjeli u BiH te da nisu evidentirani da su legalno prešli granicu, čime sama priznaje da unatoč svom ljudstvu i tehnici ne kontrolira vanjsku granicu Europske unije. Ispada da su Eboh i Abija samo tako ušetali u BiH, ispred noseva hrvatske granične policije. U to doslovno nitko ne vjeruje.

Hrvatska policija je tako svojim nesmotrenim protjerivanjem nigerijskih studenata u BiH javnosti spektakularno razotkrila svoju problematičnu praksu zaštite vanjske granice EU-a, i to baš par tjedana pred početak hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, što MUP-u i ministru Davoru Božinoviću daje dodatni poticaj za zataškavanje za državu neugodnih aspekata ovog slučaja.

Jedno je sigurno u ovoj priči: postoje rupe i u priči koju su javnosti ispričali nigerijski studenti, a još veće u onome što je zasad prezentirala policija.

U moralnom i političkom smislu je neprijeporno veći problem ako građane RH obmanjuje policija nego dvojica nigerijskih studenata.
MUP nastavlja istragu, a studenti su sada pod nadležnošću Službe za strance Bosne i Hercegovine te se pregovara o njihovom povratku u Hrvatsku.

Bilo bi sumnjivo da hrvatska policija ne bude zainteresirana da obavi informativne razgovore s dvojicom Nigerijaca, što bi mogla učiniti ako ih BiH deportira nazad u Hrvatsku.

Ako ih pak Hrvatska odbije uzeti, i to će imati svoje značenje, što podsjeća na to da tek trebamo saznati sve o ovom slučaju.