Hrvatski branitelj: Od Lijepe naše napravili su Lepu njihovu

Za neke od njih ni danas ne znam gdje su im kosti. Do rata sam živio normalno u svojoj rodnoj Hercegovini, i kada je krenula agresija na Hrvatsku otišao sam dragovoljno u rat. U to vrijeme sam bio spreman život dati za svoju domovinu, a danas mi neki kažu da to nije moja domovina. Prošao sam mnoga ratišta u Hrvatskoj, a kada je rat pokucao na vrata u BiH, došao sam tu da pomognem u organiziranju obrane. Ratovao sam protiv Srba, a zatim i protiv Muslimana. U ratu sam i ranjen, ali sam imao sreće za razliku od mnogih mojih suboraca koji su dali i živote za Hrvatsku. Rat je završio, ostvario se san naših pradjedova o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Naši mrtvi napokon su mogli počivati u miru.

Nakon rata vratio sam se "normalnom" životu. Zasnovao sam obitelj, a tijekom godina obilizao sam ratišta na kojima sam branio Hrvatsku. Od Hrvatske nisam ništa dobio, a nisam hvala Bogu ništa ni tražio. Ratujući za Hrvatsku samo sam ispunio svoju svetu dužnost, i ne trebam nikakve benificije za svoj ratni put.

Danas me duša boli jer ne mogu svome sinu koga sam od malih nogu učio da je Hrvatska njegova domovina objasniti da to više nije tako. Praktički preko noći sam postao stranac u državi za koju sam bio spreman poginuti. Sve je počelo dolaskom Mesića, a nastavilo se i inteziviralo kada su komunisti skupa sa srbima preuzeli vlast u Lijepoj našoj koja svakim danom sve više postaje Lepa njihova. Ni naši mrtvi zbog toga više ne počivaju u miru.

Kada sam kretao u rat nisam mogao ni zamisliti da će Hrvatska policija opet postati milicija koja traga po pograničnim selima za "lažno prijavljenim" Hrvatima iz Hercegovine. Nisam mogao zamisliti ni da ćemo mi jednoga dana postati stranci u državu za koju smo oduvijek smatrali svojom. Mi Hercegovci platili smo ceh u prošlom ratu, a evo plaćamo ga i sada samo zato jer smo komunistima bili i ostali trn u oku. Znaju drugovi komunisti da bi se Hrvatska teško obranila bez Hercegovine i sada nam se na sve načine svete.

Danas da bih sa obitelji otišao u posjetu svojoj sestri ili prijateljima sa prve crte obrane u Hravtsku moram čekati na granici gdje me maltretira dijete nekog dezertera. Tužno i žalosno. To je pravi specijalni rat protiv domoljuba u režiji reformiranih komunista i njihov nasljednika.

Ja danas samo svome sinu mogu reći: Rasti sine dočekat češ da će država za koju se tvoj ćaća borio jednoga dana biti i tvoja država. Iskreno se nadam da u toj državi više neće biti crvenih bandita na čelu sa Mesićem i ostalim komunistima koji mrze sve što počinje sa H.

HERCEGOVINA.info