Hrvatska danas - bez ponosa i slave!

Ova čuvena izreka glasovitog rimskog filozofa u malo riječi sažima kako postojeću hrvatsku zbilju, tako i sve naše povijesne prijelomne trenutke, a poglavito razdoblje Domovinskog rata.

Danas, u vremenu kada se gasi i posljednji tračak nade u zemlji Hrvata, jer smo pritisnuti do neba vapijućom nepravdom u režiji stranih i domaćih vladara, izmučeni svakodnevnim poniženjima, postiđeni pred vlastitom djecom zbog nemoći da im osiguramo kakvu-takvu budućnost, mi se ne usuđujemo. Razočarani, prevareni, poniženi, umorni i ostavljeni - to je stanje duha hrvatskog branitelja sedamnaest godina nakon što je na kninskoj tvrđi razvio barjak hrvatske slobode.

Zašto smo se doveli u ovu situaciju? Gdje je ishlapjela hrabrost koja je jurišala na neprijateljske bunkere? Što se dogodilo? Jesu li stvari uistinu toliko teške da se i ne usuđujemo propitkivati tuđu i vlastitu odgovornost? Dvije tisuće godina od riječi velikog Rimljanina, ništa se bitno nije promijenilo. Očito je da ništa ne učimo iz povijesti. Isti je ovo narod, onaj pobjednički iz devedesetih godina prošlog stoljeća, i isti onaj koji sada pokorno i gubitnički pristaje da ga se vodi ravno u propast.

Ozareno lice predsjednika Tuđmana i u vis podignute ruke na simboličan su način označile veliku pobjedu nakon petogodišnje okupacije hrvatskog teritorija i agonije rušenja novouspostavljene države.
Bljedunjava i bezlična lica koja će se ove godine prigodničarski uspeti na kninsku tvrđavu okrutno govore o Hrvatskoj bez ponosa i slave.

U tom svojevrsnom vrijednosnom kotrastu zrcali se opasan i tragičan put jednog naroda u relativno kratkom vremenu; to je put koji nisu sanjali i za koji nisu ginuli najbolji među nama.

Iz današnje sumorne hrvatske perspektive, prilagođene novoj političkoj i ideološkoj matrici cijeli taj naš Domovinski rat doima se kao kakvo ratno siroče ostavljeno pred vratima stranih silnika da s njim rade što ih volja.

Zatočiti generala-osloboditelja, predati ga stranom sudu, pucanj je u srce pravde koja će zahtijevati svoje zadovoljenje i kroz žrtvu / kaznu onih koji su ga izdali, predali, kao i onih koji su sve to odšutjeli.

Natiskani uglednici za milenijsku fotografiju ni ove godine kao i svih onih prethodnih godina od kako je pogažena pravda nisu dostojni niti jednog kamena po kojima je hodala hrvatska pobjednička vojska.

Zato hrvatski branitelji i svi vi hrvatski domoljubi usudite se mijenjati tešku zbilju, smognite hrabrosti progovoriti istinom; budite dostojni haaških uznika čija olujna srca kucaju za sve nas.

MARIO TOMASOVIĆ

predsjednik Hvidre Split

Iz tiskanog izdanja Dalmacija Newsa "Oluja svih oluja"