‘Dan Hrvata izvan RH’ slavit će se 23. 10. A da se ipak proglasi 15. 8. ili 30. 5.?!

Tim praznicima Sabor bi mogao uskoro dodati i 23. listopada kao "Dan Hrvata izvan Hrvatske". Datum kada je hrvatski jezik proglašen službenim jezikom u javnoj uporabi (1847.) trebao bi biti službeni simbol iseljeništva. Borba za svoj jezik neraskidivo je povezana s borbom za političku slobodu i suverenost. Idealna je to poveznica domovinske i iseljene Hrvatske.

Iako predlagači uistinu imaju argumente za novi praznik, Sabor ipak treba propitati je li 23. listopada najprikladniji datum s kojim će se poistovjetiti dijaspora. Ako u Sydneyju, New Yorku, Frankfurtu ili bilo gdje drugdje u svijetu, kao i u RH, njihov praznik neće biti slavljen s ponosom, onda ga je besmisleno proglašavati. Svehrvatsku proslavu, osobito toga dana, trebalo bi iskoristiti i za gospodarsko, kulturno, političko te svako drugo nacionalno umrežavanje četiri milijuna iseljenih i četiri milijuna Hrvata u domovini. I svih njih zajedno s Hrvatima iz BiH.

Dvojim bi li, recimo, 15. kolovoza, kada se slavi Velika Gospa, koja je ujedno i zaštitnica, kraljica Hrvata, bio prikladniji? Ona je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrik ili Talijanima Kolumbov dan. Osim toga, kao i Hrvati, Veliku Gospu slave i Amerikanci, Europljani i mnogi drugi narodi. U takvom ambijentu i naši iseljenici uklopili bi se u već stvoreno svečarsko ozračje. Ako ne 15., onda je prikladna "uočnica" 14. kolovoza. Time bi se postojećem neradnom danu dodao još jedan pa bi slavlja i u RH bila bogatija. Čak je i za gospodarstvo prihvatljivije postojećem neradnom danu (15. 8.) pridružiti još jedan (14.), nego jednim danom (23. 10.) prekidati radni tjedan. Uz sve argumente, treba dodati i to da posljednje desetljeće iseljenici više dolaze u domovinu za Veliku Gospu nego za Božić.

I 30. svibnja (konstituiranje prvoga Sabora RH) bio bi prihvatljiv datum. Do 2001. godine obilježavao se kao Dan državnosti. Taj praznik najviše je zaživio u hrvatskom narodu. Ukinula ga je SDP-ova koalicija. No, on se još uvijek slavi u dijaspori. U dijelu BiH, u Zapadnohercegovačkoj županiji, službeno je neradni dan.

Ima još dosta prijedloga koje bi valjalo razmotriti. Nikako se ne smije uvesti u kalendar još jedan praznik koji Hrvatima neće puno značiti. Dijaspori treba konačno nešto i simbolično što će je jače povezati s matičnom domovinom. Ako se ipak odluči da se kao poveznica uzme dan kada je hrvatski jezik proglašen službenim, onda bi taj datum (23. 10.) morali razumjeti svi u iseljenoj i domovinskoj Hrvatskoj. Do sada je često trebao prevoditelj