Branitelj Damir Čakanić: Evo zašto sam se polio benzinom i zapalio ministru pred prozorom...

Gledao sam doma TV i više mi je bilo mučno sve to gledati, kako moji kolege suborci moraju gubiti svoje dostojanstvo i na ovaj način, okupljanjem pred Ministarstvom branitelja u Savskoj ulici, tražiti svoja prava. Pa valjda smo svi mi koji smo bili u Domovinskom ratu zaslužili malo poštovanja onih koji danas odlučuju o našim sudbinama - kazao je za Slobodnu Dalmaciju iz bolničkog kreveta, u "mobitelskom intervjuu", Damir Čakanić (50), hrvatski branitelj koji je u prošli ponedjeljak, u večernjim satima, ispred zgrade Ministarstva branitelja, pokušao samoubojstvo spaljivanjem.

Od te noći Čakanić leži na Klinici za traumatologiju KBC-a "Sestara milordnica" u Zagrebu, gdje je na liječenju. Nad njim je već obavljen jedan operativni zahvat, presađivanja kože, a danas ga očekuje nova operacija. Kako nam je rekao, u bolnici bi trebao provesti najmanje mjesec dana.

Život bez smisla

- Tu večer sam gledao TV program i u Dnevniku vidio moje suborce u Savskoj. Puko mi je film, više nisam mogao izdržati. Izjedala me nepravda i nepoštovanje prema onima koji to najmanje zaslužuju. Sjeo sam u taksi i otišao u Savsku da se zapalim. O ničemu nisam razmišljao u tom trenutku. Ništa više nije imalo smisla. Sve sam dao ovoj državi, ništa od nje nisam tražio ni dobio, a i ono što su mi dali, tih 1100 kuna vojne opskrbnine, smanjili su mi. Htio sam da ljudi vide do čega su me doveli oni koji su, mnogi od njih, dok sam ja ratovao, sjedili u udobnim foteljama. Neka ovaj moj čin bude poruka za sve ljude, za sve buduće generacije, što je čovjek spreman učiniti kada mu uzmete poštovanje - kazuje nam plačući Damir Čakanić.

On je prije kobnog odlaska pred zgradu Ministarstva branitelja tamo već bio tri puta, da podrži prosvjede svojih kolega.

- Dva puta sam bio s jednim prijateljem, a jednom sam otišao sam. Taj zadnji put kada sam otišao nisam htio da netko zbog moga čina možda ima neke probleme - govori Čakanić. Čin "čovjeka koji više nema što izgubiti" još više je ubrzala činjenica da mu je od 1. siječnja ove godine smanjena vojna opskrbnina.

- Sada sam živio od 800 kuna. Pa kako mogu uopće preživjeti od toliko novca. Dao bih ja hrvatskim političarima da žive od toliko novca. Još sam dva ili tri puta godišnje dobivao po 900 kuna jednokratne pomoći i to je bilo sve. Nikada od ove države nisam tražio ništa. Čak nisam tražio ni mirovinu. Računao sam da imam 1100 kuna vojne opskrbnine i da mi djevojka s kojom sam živio također ima svoja primanja i da ćemo nekako sklepati kraj s krajem.

Nisam od onih koji su u Domovinski rat išli s nekom prikrivenom namjerom. Ja sam išao srcem. Borio sam se za svoju slobodu, za svoj život i za svoje Hrvate. Nisam htio sudjelovanjem u Domovinskom ratu sebi osigurati ni vikendice, ni automobile ili novce, i nisam se borio da bih se obogatio. I kad sam vidio što se sve ove godine događa oko mene i kada sam vidio koliko jada i nevolje proživljavaju hrvatski branitelji, odlučio sam se za ovaj čin - tvrdi Čakanić.

Geler u trbuhu

Damir mi se u nekoliko navrata ispričao što malo teže govori, budući da je opečen po licu, a ujedno je rekao kako ne može suspregnuti suze, jer ga boli nepravda.

- Ovdje u bolnici su mi pružili vrhunsku medicinsku pomoć i hvala im na tome. Došao me je posjetiti dr. Slobodan Lang, general Loborec, ali me nije došao posjetiti nitko iz Ministarstva branitelja.

Inače sam prošao veliki broj hrvatskih ratišta. Bio sam na Plitvicama, u Glini, Petrinji, Generalskom Stolu, Hrvatskoj Kostajnici, Borovu Naselju, Novskoj... i uvijek sam se srcem borio za Hrvatsku. Imao sam sreće pa u Domovinskom ratu nisam bio teže ozljeđivan. Imao sam jedan geler u trbuhu, ali on je bio pri vrhu kože pa su mi ga lako izvadili i nekoliko gelera po rukama, i njih su izvadili. U ratu sam bio dva dana u bolnici i onda sam išao natrag na ratište - ističe Čakanić.

Cijelo vrijeme od završetka Domovinskog rata životario je i nije htio ništa od onoga što mu ne pripada.

- Jedino što sam dobio je 14 tisuća kuna dividende. Otišao sam pitati imam li prava na tu dividendu i dobio sam je. Stambeno pitanje nisam riješio. Živim u bratovoj kući, dao mi je donji kat. Evo, brat mi dolazi svaki dan u posjet i kaže mi kako će mi dati cijelu kuću. Ja to ne želim, meni je dosta 30 kvadrata, ali želim da netko u ovoj zemlji poštuje ono što su branitelji uradili - naglašava Čakanić.

Damir je vrlo emotivno reagirao, u trenutku kada smo mu spomenuli kćerku.

- Ide u srednju školu. Jako je poštena, plemenita, pametna i lijepa djevojka. Svaki bi se otac ponosio njome. Želim živjeti zbog nje, ali opet, ta me volja prolazi kada se prisjetim koje su sve nepravde učinjene hrvatskim braniteljima. Hrvatskim se braniteljima sudi, a da nije bilo nas koji smo se borili za slobodu, ne bi bilo ni Hrvatske - zaključuje Damir Čakanić.

Solinjani: Prikupimo pomoć suborcima u prosvjedu

Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Solin odlučila je humanitarnom akcijom pomoći braniteljima koji već dva tjedna prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. Predsjednik solinske udruge Momir Stojanac poziva sve građane da doniraju onoliko koliko su u mogućnosti, a trenutno je najpotrebnije pribaviti: prašak za otvorene rane, sterilne gaze i zavoje, sve preparate i lijekove za suzbijanje prehlade i gripe, vlažne maramice, sredstva za osobnu higijenu, sokove i voće te ostalo po želji. Sve donacije će se prikupljati 05.,06. i 07. studenoga u prostoru UHBLPTSP Solin, ulica Kralja Zvonimira 121 (pored Hvidre, pučke kuhinje, ispod gradske knjižnice) od 9 do 17 sati.

V.URUKALO

Pozdravite mi Torcidu i BBB

Molim vas, pozdravite sve Splićane i dečke iz Torcide i BBB-a. Nema veze što sam ja purger, a oni Dalmatinci. Moramo biti svi kao jedan, zajedno navijati i poštovati jedni druge - poručio je Damir Čakanić.

Slobodna Dalmacija