100.000 Hrvata iz BiH seli se u Hrvatsku zbog ulaska u EU

Životna egzistencija Hrvata iz Bosne i Hercegovine posljednjih je godina posve ovisna o njihovoj drugoj domovini i ekonomskim trendovima u turizmu i građevinarstvu.

- Ako Dalmatinci zarade na turizmu, to znači da ćemo i mi imati posla jer će dograđivati stare ili graditi nove apartmane na obali i otocima - kaže građevinar Krešo Bagarić iz Bukovice kraj Tomislavgrada.

- Mi radimo, oni plaćaju, dobro njima, dobro nama, ali me strah ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Neki se vesele tomu i kažu kako će Hrvati iz BiH tako dobit mogućnost da ka hrvatski državljani mogu radit u EU, za razliku od Srba i Bošnjaka. A ja se baš toga i bojim. Više nego rat, Hrvatska će ulaskom u EU pozobat Hrvate iz BiH. Živi bili, pa vidili!

Narod kopni

Odlazak Hrvata iz BiH ni danas, desetljeće i pol nakon rata, ne jenjava. Prema nekim procjenama, do 2020. godine, BiH bi moglo napustiti oko sto tisuća Hrvata, koji će sreću tražiti u Dalmaciji ili Zagrebu, zbog činjenice da Hrvatska postaje dio velike Europske unije i tržišta od pola milijarde ljudi. Ta strahovanja imaju utemeljenje u statistici, jer broj Hrvata u Bosni i Hercegovini u posljednjih dvadeset godina pada.

Prema popisu iz 1953. godine, u BiH je živjelo 654.229 Hrvata ili 23 posto od ukupnog broja stanovnika. Njihov se broj do 1991. godine povećavao, pa ih je te godine bilo 755.895, ali su u postocima spali na 17,3 od ukupnog broja stanovnika BiH. Rat je dodatno rastjerao par stotina tisuća Hrvata, čiji je broj 1996. godine pao na 571.000 ili 14,57 posto. Crkveni podaci na temelju blagoslova obitelji govore da se samo u posljednjih pet godina njihov broj smanjio s 459.102 (2008. godine) na 442.586 početkom 2011. godine.
- Nema nas ni toliko - kaže austrijski umirovljenik Marko Bagarić Mrka iz Bukovice i dodaje da svećenici pri blagoslovu kuća upisuju i gastarbajtere i njihovu djecu, a oni dođu ovamo samo na odmor. - Evo, u našem je selu nakon Gospojine ostalo 30-ak zaključanih kuća, pravih vila. U njima vlasnici borave samo za vrime odmora.

A triba još znat da njihova dica nisu Hrvati, nego Njemci, Švicarci, Austrijanci... Stari gastarbajter Ante Didić ima 17 unučadi, od kojih su 13 Švicarci po državljanstvu, a četvero ih živi u Zagrebu. I smišno mi kad političari još govore o povratku prognanika u Posavinu, Sarajevo, Zenicu..., kad se Hrvati sele i iz Tomislavgrada, Ljubuškog, Širokog... di su većina.

Ženio se ‘domaćom' curom

Drago Bagarić Krojf rođen je u Bukovici, ali se nakon osmog razreda preselio u Austriju gdje mu žive roditelji, pa tamo nastavio školovanje. Nakon ženidbe "domaćom" curom vratio se u Bukovicu i ovdje radi, premda ima papire za Austriju i EU. - Ja sam iznimka - kaže Krojf - jer je ovdje u izboru bračnog partnera bitna stvar posjeduje li momak ili cura "papire".

Ima li državljanstvo neke države iz EU-a, jer se preko bračnog partnera po zakonu tako može srediti dokumentacija potrebna za prijavu boravka i zapošljavanje. Zbog toga su cure "papiruše" i momci "papiraši" na velikoj cijeni. Nije to izum naših Duvnjaka. Tako rade Srbi, Bošnjaci, Pakistanci, Turci, a posebice Albanci koji se fiktivno žene plaćajući strankinjama, a onda rastaju nakon što dobiju boravak i privode svoje žene s Kosova. Hrvati duvanjskoga kraja ulazak Hrvatske u EU vide kao još jedan razlog zbog kojeg će Hrvata u BiH biti manje nego što je bilo.

- Ulazak Hrvatske u EU stupica je za Hrvate. Nestat će nas, a da nas niko ne goni ko u ratu. Sad mi tobože imamo privilegiju zbog dvojnog državljanstva, pa ćemo moći dobiti papire. U tom i leži kvaka. Hrvatska nam otvorila vrata Evrope, pa navrni, marvo! I za nekoliko godina ispast će da imamo više kuća nego stanovnika.

Evo i sada skoro sva hrvatska naselja imaju više umrlih nego rođenih. Ko će pravit dicu, kad i ja svojim sinovim tražim posla u Hrvatskoj. A imam ovaku kućerinu. Ali nema posla, nemereš, brate, kuću zagrizat. To dvojno državljanstvo i privilegije koje nam donosi valjaju samo na kratko, a na dulje pruge to će nas dat đavlu - upozorava Marko Bagarić.

Manipulacije

- Jedan od najvećih uzroka raseljavanja Hrvata leži u njihovoj političkoj i institucionalnoj neravnopravnosti - kaže nam gradonačelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin. - To se jasno vidi u načinu izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a još više u formiranju vlasti nakon izbora, gdje Hrvate zastupaju neke minorne stranke koje nisu dobile glasove Hrvata. Uz suglasnost međunarodne zajednice.

Pitam se, čemu onda izbori? Dodatno me brine činjenica da Hrvatska na to reagira tako mlako. Imam dojam da RH od raspada Jugoslavije manipulira Hrvatima u BiH i njima popunjava demografske rupe, kao što se radilo i kroz prošla stoljeća. Hrvatska bi se trebala boriti da Hrvati ovdje ostanu. Inače će ovo biti posljednje krpanje demografskih rupa. Ipak, ja nisam pesimist. Imamo kvalitetne ljude, prostor i prirodna bogatstva koja se daju staviti u funkciju napretka i zapošljavanja. Znate, ovdje se radi o stampedu.

EU je u medijima promoviran kao obećana zemlja, pa ljudi, često bez razloga, hrle tamo. Kada bi tu energiju usmjerili za ostanak ovdje, vjerujte da bi bilo drugačije. Evo, mi u Tomislavgradu imamo sjajne energetske potencijale, dolaze i Nijemci ovdje investirati u hidroelektrane, vjetroelektrane, sunčevu energiju...- kaže Vukadin.

Petar Miloš/slobodna dalmacija