Velimir Raspudić: Zašto si tužna Herceg zemljo moja

Zašto si tužna Herceg zemljo moja,
gdje nestade sva ljepota tvoja,
što je uvijek sa ponosom nosiš
i stoljećim drugima prkosiš?!

Gdje nestade ,gdje li je se skrila
od uvijek si ti najljepša bila,
puna mladosti i puna života
krasila te čarobna ljepota?!

Mjesec često dragi gost ti bio,
osmjehom bi tebe pozdravio,
svrati sretnog,nasmijanog lica,
za njim ide tisuće zvijezdica.

A kad zora mjesec isprati,
zlatno sunce do tebe navrati
i budi ti želju za životom,
okupa te svom svojom ljepotom.

A danas je sve nekako tužno,
nad tobom oblaci su sivi
i mladost napušta te tvoja,
k'o da više tu joj se ne živi!

Tad zaplaka tvrdi kamen sivi,
pusti bistre suze stara sti'na,
stoljećima ovdje Hrvat živi
ja sam vaša zemlja od davnina!

Tu su vaši pradjedovi
ostavili nedosanjane snove,
nemojte me sada napuštati
Herceg zemlja kroz suze nas zove.

Odlazite vi sada od mene
znam da nije vaša volja
ali tko će ljubit moje njive,
milovati moja polja?

Tko će gangu zapjevati,
nazdravit sa bukarom vina,
tko će čuvat moje običaje
izumrijet će sva naša starina .

Izumrijet će svi ti običaji
što im moja duša vješto krije,
čuvaše ih mnogi naraštaji
pa zar njima teže bilo nije !?

Ali nisu ostavljali mene
nisu dali svoju rodnu grudu,
pa se danas samo jedno pitam
zar su oni ginuli zaludu?