Velimir Raspudić:Hercegovino, zemljo moja mala

Hercegovino, zemljo moja mala,
kad bi ti u moje srce stala,
uvijek bi te nosio u sebi
nikad te se poželio ne bi !

Nikad ne bi na pamet mi pala,
kad bi ti u moje srce stala,
da ćeš falit,vjeruj nisam znao,
mladost svoju ja sam tebi dao..

Zemljo moja kamena i vina
uvijek bit ćeš moja djedovina,
tu u tebi rodila me mati,
tu će zemlja sebi da me vrati.

Zemljo moja planina i gora,
ravnih polja i plavoga mora,
koliko si puta zaplakala,
kol'ko puta na koljena pala?

Sinove si mnoge izgubila,
mnogi za te živote su dali
a dušmani kidali ti dušu
djecu ti po svijetu rastjerali!

Opet naša povijest se ponavlja
stigla nas je opet priča ista,
nije 'vako bježalo se
ni u vrijeme komunista!

Mladi žele bolji život
zar su oni zbog tog krivi,
pa odlaze u tuđinu
tamo gdje se bolje živi!

Ali jedno siguran sam
ostavit će svoju dušu,
na tom škrtom kamenjaru
tu gdje hladne bure pušu...

Tu gdje cvrčak zorom cvrči,
gdje je nebo puno zvijezda,
gdje su naši pradjedovi
sagradili svoja gnijezda.

U tuđini sve će naći,
osim mira, osim sreće,
jer svi novci ovog svijeta
mir i sreću kupit neće.

I čeznut će svakog dana
rodnoj grudi da se vrate,
mnogi tada shvatiti će
da samo za tobom pate...

Ne znam što bi još vam rek'o,
teško je to reći svima,
nek svak proba i nek vidi,
svaka priča dvije strane ima

HERCEGOVINA.info