Hercegovina

To je naša Hercegovina: Zorom se ranilo, mnogo se radilo, ali se uvijek sretno bilo

Hercegovina
Okopavnja kukuruza i graha od izbijanja izdanaka do dostizanja stadija u kojem korov i trava nisu mogli nauditi njihovom daljnjem rastu i sazrijevanju, najčće se obavljalo u nekoliko navrata, narodnim žargonom rečeno i poznatije kao: okopavanje u prvu i drugu ruku, a ponekad je bilo neophodno i okopavanje u treću ruku (ovisno o godini).

Prije okopavanja valjalo je obaviti neke predradnje kako bi oruđe - "motike" za obavljanje ove vrste djelatnosti bile u potpunosti spremne. Domaćin je kalio, klepao i oštrio "motike" te ih nasađivao na podesna drvene drške - držale.

Kopači, čiji broj je ovisio o veličini parcele zasijane kukuruzom, zorom su ranili, a predveče, po zalasku sunca, sa njiva su se vraćali.

Posebno karakteristično, a što je bilo neizostavno i neka vrsta okrepe koja je pratila težak i naporan rad, te ga činila podnošljivijim, jeste pjesma vrijednih djevojaka - kopača, te šaljivi razgovori i pošalice koje su u drugi plan odagnale težinu posla.

Pjesme, najčešće ljubavne, a ponekad i satirične kako bi ismijali gazdu ako nije bio dobar domaćin, gromoglasno su se orile uz kratko zasjedanje djevojaka nakon svakog okopanog reda.

Hercegovina
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci