FOTO  Kakav vikend u Neumu: Drugi put dva puta razmisliti

Neum
Odlučili smo se za put preko Svitave, što znači krenuli smo u "izbjegavanje" graničnih prijelaza zbog gužva koje su već krenule.

Cesta za Neum u očajnom stanju. Doduše sam ulaz u Neum nekih par kilometara je dobio novu cestu i to je za svaku pohvalu, a ostatak puta radije smo zaboravili.

Dolaskom u Neum smještamo se u jedan od apartmana s dosta pristojnom cijenom i uslugom. Doduše ta cijena i sve to, je niža, jer je naš apartman ipak iznad magistrale.

Do plaže se odlučujemo spustiti autom koji jedva uspijevamo parkirati poviše hotela Zenit. U subotu iskreno nismo ni primijetili da se plaća parking, jer je sve bilo puno zbog natjecanja koje u tom mjesto organiziraju medicinski radnici, ali u nedjelju nastaje problem.

Parkiramo auto i krećemo da platimo taj parking. Na žalost parking aparati primaju samo kovanice. Parking u Neumu je dosta prihvatljiv. U blizini hotela Zenit sat vremena parkiranja je 2 KM, a cijeli dan 8 KM.

Odlazimo do DM trgovine u blizini, ali ljubazna prodavačica nam ne uspijeva razmijeniti novčanicu od 10 KM, te nas upućuje da potražimo "osobu na motoru" koja inače te parkinge servisira.

Na našu žalost ni nakon dužeg traženja "osobe na motoru" istu ne pronalazimo, te se upućujemo u hotel Zenit da zamolimo recepcionarku možda da nam usitni novčanicu. Recepcionarka je očito ustala na lijevu nogu, te nas izuzetno neljubazno "izbacuje" van hotela. Pitamo se samo "a što kad budem malo više gostiju kakva će tek onda biti", jer hotel je u nedjelju bio sablasno prazan!

Nakon svega toga silazimo na plažu i uz plažu, u obližnjoj trgovini uspijevamo usitniti novac. Krećemo nazad dugim stepenicama da izvršimo našu obvezu plaćanja parkinga.

Penjući se uz stepenice primjećujemo da mnogi koji su silazili prema plaži "gunđaju" zbog parkinga, jer su se očito mnogi našli u situaciji kao i mi.

Uspijevamo nekako ubaciti tih gvozdenih 8 KM i krećemo s papirićem da ga ostavimo u vozilo na vidljivo mjesto. Samo što smo stigli vidimo "iznenađenje" ispod brisača.

Očito "osoba na motoru" koju smo željno očekivali i tražili proteklih sat vremena uspjela je doći i zakačiti nam kaznu od 60 KM. Na sreću vidimo da je ista ovaj put u blizini, te se ljubazno javljamo i pokazujemo naš plaćeni parking, ali i kaznu koja je zakačena.

Ista nevoljko uzima onu kaznu, a mi govorimo "da su malo bolje organizirani da kazne ne bi morali ni stavljati, jer smo mi kao i mnogi drugi morali čak do plaže da usitnimo novac".

Djelatnik parkinga nam kaže da su ti aparati u funkciji već 7 godina i da se tako vrši naplata. Mi odgovaramo da to nije problem, već da bi ipak trebali, na neki način fizički tu biti i omogućiti ljudima koji dođu parkirati auto barem da usitne novac i plate isti ako je već tako. Na našu sreću isti uzima prethodno napisanu kaznu, a mi se nakon dva sata muke polako već umorno "dovlačimo" do plaže.

Na plaži tražimo da uzmemo ležaljke i suncobran. Nekako uspijevamo uzeti ležaljke, ali do suncobrana ne dolazimo. Iščekivajući da iste platimo nismo dočekali osobu koja vrši naplatu, te smo krenuli da potražimo isto koju nismo pronašli do kraja dana tako da smo uspjeli platiti parking, a ležaljke smo očito dobili gratis.

Doduše ležaljke i suncobrani se rentaju po cijeni od 6 KM po danu.

Nakon svega toga kako je već vrijeme ručku krenemo u obližnji restoran - pizzeriju. Dolazak konobara čekamo nekih pola sata, iako je restoran bio poluprazan. Narudžbu dobivamo za nekih sat i pol. Ako ništa sjedili smo uz more...

U moru se nismo ni "osolili", a ubrzo smo krenuli prema Mostaru, ponovno onom Svitavom o kojoj je bolje ništa ne pisati.