Slaven Raguž: Ovo malo cesta su nam zauzeli tate i tatini sinovi sa terencima

HDZ 1990, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HDZ 1990, HDZ 1990, dnevni list, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HDZ 1990, Slaven Raguž, Slaven Raguž, snijeg, Mostar, Slaven Raguž, HDZ 1990, Slaven Raguž, Mostar, FBIH, BIH
Vanredna situacija u gradu povod je da popričamo sa Slavenom i da vidimo kakvo je njegovo mišljenje o stanju u gradu.

Kao prvo kako ocjenjujte stanje u gradu i trenutno, a i ono prije par dana kada nas je snijeg počeo zatrpavati?

Kako ocijeniti nego loše. Kao da smo zapeli u vremenu i prostoru. Isto u nekom filmu katastrofe, ali na tipično naš mostarski način. Evo treći dan nakon što je prestao padati, snijega na mjestima ima i do 2m, 90% cesta nije prohodno, a ono malo što jeste, unatoč zabrani, zauzeli tate i tatini sinovi sa terencima ne dopuštajući i vozilima hitne pomoći da prođu, sve naravno bez ikakvih sankcija i kazni. Tri dana nakon što je najgore prošlo, gradski vlastodršci su se sjetili da bi kao nešto trebali krenuti raditi pa su izdali „17 Ljubinih zapovijedi", koje ni oni sami ne znaju šta su zapovjedili, a što je najgore ne znaju na koji način sprovesti to što su zapovjedili. Npr. kažu između ostalog „Osigurati opskrbu Grada sa osnovnim životnim namirnicima i lijekovima. Osigurati nesmetanu opskrbu električnom energijom, vodom i gorivom", dok dijelovi grada, poput Podhuma, Zahuma, Rodoča, Raške gore i sl. još uvijek čekaju da ih se sjeti netko posjetit s bagerom ili ralicom. Prioritet su ulazi u zdanja mostarskih gazda, poput recimo novog tržnog. Izdaju nekakve zapovijedi koje su same sebi svrha, umjesto da naprave i osiguraju načine realizacije istih, što je i njihova dužnost i obveza. Ono što je najgore jeste činjenica da nas vrlo vjerojatno najgore tek očekuje, kada se sve ovo krene otapati.

 Da li se moglo išta učiniti da se stanje ublaži?

Naravno da jeste. Pa prošli tjedan su svi mediji brujili o tome kako nas čeka val sibirske hladnoće, sa obilnim padalinama. Dovoljno je bilo pripremiti svu raspoloživu mehanizaciju s kojom grad raspolaže, poslati ih na teren u četvrtak večer i u noći s četvrtka na petak, a ne tek u petak jutro kada je već napadalo preko 50cm snijega. Poziv i zapovijed privatnicima koji imaju svoju mehanizaciju je trebao biti upućen u petak oko podne, a ne tek u subotu ili nedjelju. U ovakvim situacijama ponekad je i sat vremena kašnjenja pogubno, kamoli dva dana. Da se na vrijeme krenulo, sigurno se ne bi dogodilo ni zarobljavanje autobusa, zaboravljanje vlaka punog putnicima u sred grada, ne bi se dogodilo da kroz cijeli Mostar ide samo jedna traka, itd. Normalno je da nas je sve ovo zateklo nespremnima, ali tragično je da su najnespremniji oni koji su više nego dobro plaćeni da budu pripravni na ovakvo nešto. Pa evo i sada. Svi ovih dana govore kako se guranjem ovolike količine snijega neće ništa postići, nego da se iskoriste ove niske temperature i da ga se mora odvoziti, kako to recimo rade u Hrvatskoj. Vidi li itko u gradu kamione koji voze i negdje istovaraju snijeg?!

Tko je po Vama najveći krivac za ovo stanje?

Svi redom napadaju gradonačelnika, ali nije njegova krivica sve ovo, nego smo najviše krivi mi sami sebi. Stanje u kojem se Mostar danas nalazi samo je rezultat višegodišnje letargije i apatije nas običnog mostarskog puka na sve ono što nam se događa u gradu, a svi mi, ja prvi, se pravimo da ne vidimo ili vidimo, ali šutimo o tome. Godinama šutke dopuštamo da su prostorije mjesnih zajednica, gdje smo prije rata igrali tavle, šaha, stolnog tenisa i dr., danas privatizirane od strane partijskih dužnosnika vodećih stranaka u gradu, pa sad kad se dogodila ova nepogoda nema lopata i materijala za ovakve nepogode, jer ih je netko odnio doma iz tih prostorija; šutke dopuštamo ilegalnu izgradnju i legaliziranje na crno sagrađenih objekata, pregrađivanje kanalizacijske infrastrukture, pa sada moramo strepiti što će nam se dogoditi kada se sve ovo krene otapati; na kraju krajeva šutke dopuštamo da nas vode olinjali partijski dužnosnici i njihove ulizice. Normalno je da smo se s autom zabili u zid, kad smo dali slijepcima da nas voze. Ovo nam sve mora biti škola. Ako nakon ove nepogode ne podvučemo crtu i ne dignemo svoj glas, ne znam kada ćemo.

Kako komentirate činjenicu da su i građani pomalo pasivni na ovo stanje?

Ne bih se složio s tim, dapače, ova nepogoda je pokazala tko uistinu i bezrezervno voli ovaj grad, a tko u njemu parazitari. Pa sigurno više od 90% očišćenog prostora u prva dva dana su očistili građani sami od sebe, bez ičije pomoći i bez pomoći komunalnih službi. Organizirala se pomoć svatko u svom naselju, svatko u svojoj zgradi. Ja se pitam u koju mišju rupu su se zavukle narodne vođe, kojih su nam mediji puni bili prije ove nepogode. Gdje je njihov doprinos?! Običan puk iznosi najveći teret ove nepogode, nisu nimalo pasivni. Živi bili pa vidjeli, kad sve ovo prođe kako će opet provirivati glave „dužnosnika" iz njihovih rupa. Vidjet ćete tada da će vas građani demantirati i da nisu nimalo pasivni.

Izgleda da su najveći teret ove nepogode iznijeli i još uvijek iznose ljudi iz GSS-a i volonteri. Kako pomoći tim službama da budu još učinkovitije u budućnosti?

Kako to obično biva kad je najgore na površinu isplivaju najbolji. Ako se ne varam, nedavno je bio tečaj za obuku djelatnika GSS-a pa sam u nekim novinama bio naišao na članak kako su tražili financijsku potporu od strane županijskih i gradskih vlastodržaca, a ovi ih odbili, maltene smijući im se u lice. Najjednostavnije bi bilo da te službe budu redovito financirane iz sredstava javnog budžeta, a da ne djeluju kao udruge građana. Samim tim imali bi osigurana sredstva za nabavku materijala i pomagala, a i ljudi bi mogli raditi to profesionalno, a ne da se brinu kakve će im se volje probuditi poslodavac kad okasne na posao nakon smjene. Opet, znajući u kakvom je stanju vatrogasna služba i ostale službe koje se financiraju iz proračuna, čovjek ne zna bi li im poželio da budu punopravni budžetski korisnici ili da ostanu tu i gdje jesu.

Je li licemjerno od vlasti proglasiti neradne dane, a istovremeno uvesti radnu obvezu ljudima koji će za njih iznijeti teret ove nepogode. Tu prije svega mislim na policiju, medicinske službe i vatrogasce za koje znamo koliko su i kako plaćeni.

Ako nam ova nepogoda ne otvori oči i ne uvidimo napokon da moramo raditi na sebi i aktivnije reagirati na licemjernost vlastodržaca, onda ne znam šta nam se još treba dogoditi. Prvo ih dva dana nigdje nije bilo, nisu se oglašavali, nisu se pojavljivali, a onda kad su vidjeli da je vrag odnio šalu počeli su izdavati proglase, nakon što je već bilo kasno. Sad će malo krenuti u „obilazak" pogođenih područja, potapšat po ramenu policajca, vatrogasca, liječnika ili medicinsku sestru koji rade treću smjenu za redom jer dosta osoblja ne može doći na posao i sl., pa će se vratiti u toplinu svojih ureda na ispijanje kava, a onda bježi kud tko može, da bi sutradan po istome receptu dan prošao, a ovi će ostati na mjestu i u situaciji u kojoj jesu. U međuvremenu nikakvoga plana, strategije, omogućavanja da policajci, vatrogasci i medicinske službe ne budu prepušteni sami sebi, nego da budu dio lanca koji će nas izvući iz ovoga. Moramo razumjeti i policiju, i vatrogasce, i komunalce, ljudi rade koliko mogu u okolnostima u kojima su se zatekli. Ne možemo očekivati da policija sa ljetnim gumama ganja tatine sinove u džipovima po gradu.

Poruka građanima od čovjeka koji nema dlake na jeziku?

A što reći, koju poslugu porati!? Na žalost prepušteni smo sami sebi i inerciji okolnosti u kojima smo se našli. Moramo izdržat i izdurat i molit Boga da netko u ovome svemu ne nastrada. Svatko u privatnosti okoline u kojoj živi može pridonijeti poboljšanju ovog stanja, bilo to čišćenjem ulaza, pomaganjem starijoj i nemoćnoj osobi iz okoline, ili sl. i to svi moramo uraditi, svatko od nas. Prirodni nagon nas tjera da u glavi pišemo najgore panične scenarije kud sve ovo vodi, ali moramo se oduprijeti tome i svatko od nas dati svoj maksimum. Od sutra najavljuju poboljšanje vremena, sve ovo će proći i sve ovo nam mora biti škola za neke nove početke.

hercegovina.info