Veliki intervju s direktorom Aluminija Marijom Gadžićem

...objavljen na dvije novinske stranice. Razgovor je vodio novinar Adnan Demić, a objavljen je pod naslovom: Aluminij ponovno vidim kao jedan od motora zadržavanja mladih u BiH.

Prenosimo ga u cijelosti:

Nedavno ste stupili na funkciju direktora, kakvo ste stanje zatekli i koji će biti Vaši prvi koraci na ovoj funkciji? Što namjeravate uraditi kako biste Aluminij vratio na mjesto na kojemu je nekada bio?

- Aluminijem su dosad upravljali menadžeri, ali kada upadnete u operativne, tržišne, sustavne i organizacijske probleme, potreban vam je vizionar koji gleda unaprijed, brzo i odgovorno uvode promjene, i pritom ga ljudi slijede. Tada već govorimo o lideru, a Aluminiju je prijeko potreban lider koji će svakoga od 820 zaposlenika povesti u procese restrukturiranja poslovanja, koristeći pritom potencijal i doprinos svakoga djelatnika. Pošto sam 2014. bio u NO Aluminija, dobro mi je poznata ukupna problematika poslovanja, i svjestan sam neznanja, nečinjenja promjena, neprilagođivanja tržišnim uvjetima i neupravljanja rizikom u proteklim godinama, što je i dovelo do enormnih gubitaka, a tomu je načinu rada došao kraj. Pokrenuo sam opsežni zahvat restrukturiranja poduzeća, istodobno ću podvrći reviziji sve naslijeđene ugovore, te u najkraćemu mogućem roku otpočeti s izmirivanjem naslijeđenih dugovanja i s ulaganjima u zapušteni proizvodni proces, prije svega u pokretanje isključenih elektrolitičkih ćelija. U ovih svega nekoliko dana povukli smo poteze čije bismo učinke mogli osjetiti već u sljedećim tjednima. Aluminij je dosad bio izrazito zatvoren, te šira javnost nije poznavala stvarnu problematiku našega poslovanja. Međutim, rad ove Uprave odlikovat će otvorenost i prema našim vlasnicima, u prvomu redu prema Vladi FBiH i Vladi RH, potom prema našim djelatnicima i prema medijima, odnosno javnosti koja treba znati što nas to opterećuje, ali i kakove smo pomake napravili na otklanjanju problema, i to u svim segmentima poslovanja.

Aluminij je u velikim financijskim problemima, dugo su bili blokirani računi. Koliko je to donijelo štete poduzeću i kako vratiti povjerenje poslovnih partnera?

- Blokade su narušile povjerenje poslovnih partnera prema Aluminiju i, samim time, otežale nabavu vitalnih sirovina, bez kojih naša proizvodnja ne smije ostati. No, to je sada iza nas i, rekao sam, odmah krećemo s postupnim vraćanjem proizvodnje u puni kapacitet. Strategija uspostavljanja dugoročne poslovne stabilnosti naglasak stavlja upravo na revidiranje svih zatečenih ugovora, pa i tih dobavljačkih, kako naš krvotok više ne bi mogao biti doveden u pitanje. Već u prvim susretima s dijelom ključnih povjeritelja doživljavam pozitivne reakcije, jer pred njih izlazim s bitno drukčijim konceptom, odnosno prijedlogom načina izmirenja naslijeđenih dugovanja, nego su to radili moji prethodnici. Također, precizan plan rješavanja nagomilanih dugovanja uskoro šaljemo pred Skupštinu naših dioničara.

Govorilo se i da je poslovanje poboljšano. Kako i na koji način, je li se u bližoj prošlosti počelo raditi drukčije (bolje)?

- Ne uzimajući sada u obzir recesijske učinke, nego se usredotočujući na novije vrijeme, jasno je kako je veliki negativni trend krenuo od srpnja 2015. i potrajao sve do kraja godine, a u tomu je razdoblju u Aluminiju došlo i do promjene Uprave. Vršitelji dužnosti, imenovani lani u rujnu, zatekli su poduzeće u bezizlaznomu stanju i jedina im je mogućnost bila proglašenje stečaja. Velikim naporima, NO i bivša Uprava osigurali su nesmetano poslovanje, deblokirali račune i velikim dijelom sanirali mjesečne gubitke te u 2016. uspostavili kontinuitet u poslovanju. Međutim, Aluminij su nastavile opterećivati posljedice odluka i ponašanja prethodnih uprava, a tu na prvo mjesto stavljam naslijeđene ugovore sa štetnim posljedicama po Društvo, zbog kojih smo dovedeni u položaj ovisnosti o određenim dobavljačima i kupcima, s kojima su ti ugovori sklopljeni. Odgovorno tvrdim da je takvom načinu rada i odnosa Aluminija prema kupcima i dobavljačima došao kraj. Negativnosti naslijeđenih ugovora vrlo će se brzo riješiti, koristeći pregovaračke vještine, ali i pravne norme koje su nam na raspolaganju, s krajnjim ciljem da svi naši ugovori budu u skladu sa tržišnim uvjetima i pozitivnim praksama korporativnoga upravljanja. To je minimum na koji pristajemo.

Imali ste probleme i s Elektroprivredom HZHB, cijena električne energije bila je visoka, je li to riješeno i, ukoliko jest, na koji način? Od koga kupujete struju danas i jeste li zadovoljni cijenom?

- U 2015. je došlo do liberalizacije tržišta električnom energijom, a Aluminij te nove mogućnosti nažalost nije iskoristio. Mojim je planom da Aluminij uskoro postane jednim od tržišnih lidera u regiji, na polju koje se bavi problematikom električne energije. U ovomu, pak, trenutku intenzivno radimo na iznalaženju novoga opskrbljivača od kojega će je Aluminij kupovati sukladno tržišnim cijenama. Tržišna kretanja u aluminijskoj industriji ciklična su i nepredvidiva, jer su nam sirovine vezane uz burzovne indekse, čiju se cijenu utvrđuje na dnevnoj razini. Cijenu struje, kao osnovnoga i najvećega sirovinskog inputa i najvećega troška za Aluminij, FERK je posljednjih godina fiksirao na nerealno visoke iznose, što je, najvećim djelom, i dovelo Aluminij u stanje ovolikoga dugovanja prema EPHZHB, i stvorilo ovoliki gubitak. Postavlja se logično pitanje nabave el. energije na slobodnomu tržištu, ali Aluminij je u tomu onemogućen jer ne ispunjava jedan od osnovnih uvjeta za dobivanje obvezne licencije, a to je pozitivno poslovanje tražitelja. Potpuna naslonjenost samo na jednoga opskrbljivača, poglavito na načine kako je taj poslovni odnos reguliran dosad, strahovitim je rizikom kojim nije moguće upravljati. Ipak, na tragu smo rješenja toga gorućeg problema, čije je nadvladavanje ključno za dugoročno stabiliziranje Aluminijeva poslovanja. Zasad ne bih, iz objektivnih poslovnih razloga, otkrivao o čemu je točno riječ, osim da smo u pregovorima s više opskrbljivača, s ciljem prelaska s EPHZHB na povoljnijega, sa zajamčenom nižom cijenom koja bi nam osigurala 1,5 do 2 milijuna KM mjesečnih ušteda samo na stavci struje. Uskoro možete očekivati senzacionalne vijesti o ovomu.

Često se u medijima spominje i privatizacija, hoće li do toga zaista doći i što bi to značilo za Aluminij?

- Brojni će kazati kako Aluminij ne vrijedi ništa jer su mu dugovanja veća od kapitala, te je možda privatizacija najbolja opcija. Ne kritiziram nijednu opciju vezanu uz strategiju buduće pozicioniranosti ovoga društva u vlasničkomu smislu, ali se ne slažem s brojnim tvrdnjama i izjavama jer su nastajali iz okolnosti koje su kreirale mišljenje o Aluminiju, a kroz te okolnosti nitko dosad nije sagledao niti prikazao uzroke i razloge lošega stanja. Ne podržavam da se na temelju paušalnih analiza, i to od onih koji se žele domoći kapitala u ovomu društvu, kreira strategija koja će Aluminij uvesti u neke ozbiljne priče o privatizaciji, a još uvijek postoje kvalitetnija realna rješenja. Uvjeren sam kako niti Vladi FBiH nije cilj slabljenje Aluminija, njegova bezuvjetna prodaja, napose ne obezvrjeđivanje njegove stvarne vrijednosti u tomu postupku. Optimist sam i uvjeren sam kako će Aluminij ipak ponovno biti istinskim bosanskohercegovačkim divom.

Kakva je trenutačno cijena aluminija na svjetskom tržištu?

- Drastična je razlika u cijeni aluminija na Londonskoj burzi metala (LME) iz prijerecesijskoga vremena i danas. Međutim, na to nemamo utjecaja. Naime, sve su naše sirovine za proizvodni proces, uključujući i električnu energiju, jednako kao i svi naši proizvodi, isključivo vezani za burzovne indexe i cijenu im utvrđuju na burzama, a negativan je trend u ovoj industriji intenzivan od 2008. do danas. Cijena aluminija je, prije krize, dosezala i 3500 USD/t, da bi 2009. dosegnula dno i pala ispod 1500 USD/t. Moj je mandat otpočinje u etapi izrazito negativne volatilnosti cijene aluminija na burzi. Prošloga je mjeseca, naime, prosječno iznosila 1613 USD/t. No, od prvoga se dana mojega dolaska bavimo procjenama i upravljanjem rizicima kojima je Društvo izloženo. Unatoč svemu, jamčim vam, provest ćemo mi strategiju oporavka Aluminija, ali samo uz potporu svakoga pojedinog djelatnika koji mora, svakoga dana, davati svoj maksimalni doprinos, jer breme loših vremena ni financijski ni zakonski ne možemo više podnositi.

Kakvi su planovi za dalje, je li moguće i hoćete li unaprijediti kapacitete?

- U poslu gledam daleko unaprijed i naše poduzeće ponovno vidim kao jednoga od motora zadržavanja mladih u BiH. Unutar svojega tvorničkog kruga želimo pogone za preradu aluminija, jer nam dugoročnim ciljem nije nastaviti s izvozom primarnoga metala, nego nam je cilj aluminij koji je prerađen u BiH i izvezen kao građevinski profil, električni kabel, automobilski naplatak, dio za brod, zrakoplov... Ne govorim o megalomanskim projektima izgradnje brodova, nego o stvarnim mogućnostima koje se već sada nude, u obliku ponuda za ulaganja u prerađivačku proizvodnju unutar našega kruga, koje pristižu iz više europskih zemalja. Riječ je o sitnim koracima nabave određenih strojeva za proizvodnju proizvoda ili poluproizvoda od aluminija poput konzervi, poklopaca, naplataka, što je ulaganje koje možemo podnijeti, a kojim stvaramo dodanu vrijednost, veću od one koju postižemo izvozeći sirovinu koja je podložna svim rizicima tržišta, a na koje ne možemo utjecati. Višestruki učinci razvijanja takvih projekata snažno utječu na smanjenje rizika i na stabiliziranje Društva. To je začetak stabilizacije ne samo Aluminija nego i čitave države, ali tomu trebaju snažni osnovi i predan angažman i nas gospodarstvenika i nositelja vlasti na svim razinama u BiH.