Hoće li švicarski franak opet podivljati?

Hoće li švicarski franak opet podivljati?
Srednji tečaj švicarske valute dostigao je 6,26 kuna što predstavlja najvišu razinu od travnja prošle godine.

U novim turbulencijama koje su zahvatile svjetska financijska tržišta švicarski franak i američke državne obveznice jedina su preostala sigurna utočišta, piše Financial Times. Nekad sigurna utočišta poput eura, japanskog eura ili zlata više nisu tako atraktivna. Euro je pod pritiskom zbog stanja europske ekonomije i opasnosti od deflacije, jen zbog ekspanzivne monetarne politike japanske središnje banke, a zlato je izgubilo sjaj jer je izostala očekivana inflacija u razvijenim gospodarstvima, piše tportal.

Zanimljivo je da u takvim uvjetima potražnja za švicarskim frankom opet raste premda su analitičari donedavno predviđali njegovo slabljenje iznoseći tri čvrsta argumenta koji bi rebali djelovati u tom pravcu.

Prvo, Švicarska središnja banka gotovo sigurno neće mijenjati svoju monetarnu politiku što znači da će tečaj franka u odnosu na euro i dalje ostati zamrznut. Također, vjerojatno je to da, za razliku od ostalih središnjih banaka poput FED-a i ECB-a koje spremaju zaoštravanje monetarne politike, Švicarska središnja banka još dugo neće morati dizati referentnu kamatnu stopu zbog opasnosti od deflacije.

Drugo, čini se da je završilo veliko razduživanje koje su poduzele švicarske banke od početka financijske krize. U razdoblju od 2007. do 2012., prvenstveno kroz prodaju inozemne imovine, u Švicarsku je vraćeno više od 200 milijardi franaka. U prva tri tromjesečja prošle godine, uočljiva je promjena trenda te se očekuje da će u 2013. platna bilanca prvi put u deset godina zabilježiti odljev kapitala.

Treći važan argument u prilog slabljenja franka je taj da su švicarski portfolio menadžeri u posljednje vrijeme sve skloniji ulaganju u inozemne vrijednosnice što dodatno potiče odljev kapitala.

Doduše, snažnu valuta vjerojatno će i dalje podupirati veliki suficit na tekućem računu koji se može očekivati i ove godine. Za prošlu godinu, taj suficit će iznositi oko 10 posto BDP-a što podupire status franka kao sigurnog utočišta imovine. S druge strane robna razmjena čini skroman doprinos suficitu budući da velik dio zarada švicarskih kompanija ostvarenih u inozemstvu, denominiran u dolarima, ostaje izvan zemlje.

Podrška snažnom franku dolazi i zbog straha od deflacije u eurozoni, koju podupire politika niskih kamatnih stopa Europske središnje banke.

Za dužnike u švicarskim francima utješno je to što većina prognostičara smatra da će aktualni rast franka ipak biti kratka daha. Analitičari vjeruju da će ulagači neskloni riziku ipak shvatiti da je dolar bolje utočište od franka uzimajući u obzir nepopustljivu monetarnu politiku švicarske središnje banke, uz očekivani oporavak vodećih svjetskih gospodarstva i niži rizik u perifernim europskim zemljama.