Aluminij je na prekretnici koja vodi u jedan od tri scenarija - klasterizaciju, konzerviranje ili u kaos

Rješenje se vidi u reakciji državnih struktura i neodgodivomu ujedinjavanju snaga svih sudionika u procesu proizvodnje i prerade aluminija, zajedno s predstavnicima vlasti, uza obvezno aktiviranje aktivne prekogranične suradnje sa susjednim državama, u prvomu redu na polju energetskih pitanja.

Sažimajući dojmove s današnjega Okrugloga stola nazivlja Perspektive poslovanja Aluminija u 2013. godini, ugledni hrvatski ekonomski analitičar, prof. dr. Žarko Primorac, kazao je u obraćanju novinarima, u Upravnoj zgradi Aluminija d.d. Mostar, kako ova tvornica ima iznimno kvalitetnu tehnologiju i vrhunske svjetske reference za kakvoću svojega metala te poteškoće s kojima je sudaren treba žurno rješavati uključivanjem u taj pothvat svih sudionika u proizvodnji aluminija, zajedno s državnim strukturama koje, naglasio je, moraju konačno shvatiti značenje mostarskoga Aluminija za cjelokupno podneblje u kojemu se nalazi.

Njegov kolega, profesor na Ekonomskomu fakultetu Sveučilišta u Splitu, dr. Dejan Kružić, poručio je kako je Aluminij na prekretnici koja mora odgovoriti na četiri strateška problema, vezana za proizvodno, vlasničko, financijsko i organizacijsko restrukturiranje.

- Ekonomsko stanje u Aluminiju danas nije dobro, ali ne treba očekivati samo crne scenarije, nego u ovomu vidjeti mogućnost konačnoga razvijanja one prijeko potrebne unutardržavne suradnje u BiH, potom i prekogranične, sa susjednim državama, kako bi se, primjerice, osiguralo razmjene električne energije, kada dođe do manjkova s jedne, a viškova s druge strane, prema načelu svačijega dobitka, a za veće dobro obaju država odnosno njezinih građana. Današnja izlaganja ohrabrila su me u očekivanju skoroga trasiranja puta kamo krenuti dalje, ali samo ukoliko bude ostvareno ono nužno odnosno ako Aluminiju bude osigurana neprekinutost u radu, koja je u ovomu trenutku poprilično ugrožena. BiH, jednako kao i susjedne države čije tvrtke imaju višemilijunsku godišnju robnu razmjenu s Aluminijem, moraju progledati i prepoznati stvarnost, a to je da opstanak ove tvornice mora biti zajamčen i više nikada ne smije biti doveden u pitanje - precizna je Kružićeva poruka.

Pomoćnik direktora Aluminija za ekonomske, financijske i bankarske poslove prof. dr. Vjekoslav Domljan, potvrdio je kako Aluminij u 2012. godini bilježi gubitak od oko 65 milijuna KM, za kojega su sudionici Skupa izveli zaključak kako, s obzirom na poslovno okružje, nije nerealan.

- Tri su moguća scenarija Aluminijeve budućnosti u razdoblju pred nama, a to su klasterizacija, konzerviranje ili kaos. Prvi je, jasno, onaj najbolji, a znači da svi oni koji sudjeluju u procesu proizvodnje i prerade aluminija zajednički rade na stvaranju zajedničkog proizvoda i zajednički dijele sudbinu toga proizvoda. U BiH danas postoje proizvođači boksita, ugljena, glinice, struje, aluminija i proizvoda od aluminija, ali suradnja među njima uopće ne postoji jer u BiH, napose u FBiH, ne postoji industrijska politika, i upravo to je jedan od glavnih zaključaka Skupa. Nažalost, dovedeni smo u stanje razmišljati o smanjenju čak i onih industrijskih proizvoda s kojima BiH sudjeluje u globalnomu izvozu, ali se mora znati kako bi konzerviranje Aluminija izazvalo dugoročne jako teške posljedice, jer bi oni s kojima Aluminij ima ugovore tražili obeštećenja, izgubili bismo ugled i položaj na svjetskomu tržištu, prestali bi priljevi novca u državne proračune, povećao bi se broj nezaposlenih, smanjila javna potrošnja, a da ne govorim koliko zaustavljanje ćelija košta, a koliko tek njihovo ponovno pokretanje, itd. Zato radimo na studiji o tomu kako izvršiti financijsko restrukturiranje odnosno kako dobiti kisik za preživjeti ovo ključno vrijeme i planirati daljnje poteze. BiH je na brodu koji tone i ako se i nadalje budemo svađali, sve ovo će završiti loše - analiza je prof. Domljana.

Nažalost, premda pozvani, predstavnici vlasti niti s jedne razine u BiH nisu došli na Okrugli stol, kojemu su pribivali ekonomski analitičari, sveučilišni profesori iz Hrvatske i iz BiH, predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti BiH Božidar Matić, zamjenik visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH Chris Benett, gospodarstvenici, potpredsjednik Foruma metalne industrije u BiH, čelnici Glencorea, TLM-a, HEP-a, Pliacra, Elektroprivrede HZ HB, UniCredit banke BiH, Luke Ploče, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, ali i predsjednik FBiH Živko Budimir koji je kazao kako je tu pognute glave jer je iz svih pokazatelja jasno kako vlast u FBiH sječe granu na kojoj sjedi.

- Ne poštivanjem Zaključka federalne Skupštine o zabrani izvoza električne energije prije podmirenja svih domaćih potreba, vlast iz Sarajeva šalje jasnu poruku Aluminiju kako ga ne smatra dijelom FBiH, jer očito drže kako se ta odluka najvišega zakonodavnog tijela u ovomu entitetu na odnosu na Aluminij - komentirao je Budimir.

Direktor Aluminija Ivo Bradvica upoznao je nazočne s detaljnom analizom poslovanja, predočivši im podatak kako je udio cijene električne energije u cijeni tone proizvedenoga aluminija dosegnuo gotovo 60%, dok se u Europi kreće između 20 i 25%, na što je ekonomski analitičar za balkansko područje Jozef Poeschl reagirao kako mu je to neshvatljivo i kako je uvjeren da iza toga stoji neka dublja pozadina. To je, očekivano potaknulo i raspru o vlasničkoj strukturi Aluminija, a nazočne su posebno osupnuli podatci o tomu kako veliki industrijski potrošači u Njemačkoj plaćaju struju do 37 €/MWh, u Francuskoj 46 €/MWh, kako veliki industrijski potrošači koji koriste usluge EP BiH plaćaju struju 44 €/MWh, a veliki industrijski potrošači u RS-u 33 €/MWh.

- Dakle, za korisnike usluga EP BiH, ova je država zapravo Francuska, a za korisnike usluga EP RS-a, Bosna i Hercegovina je Njemačka. Što je ova zemlja, u prenesenomu i u stvarnomu značenju, za mostarski Aluminij, zaključite iz podatka da je za nas cijena struje 57 €/MWh, što je, uza poremećaj burzovne cijene, osnovni razlog našega gubitka. Taj bi gubitak, da nije bilo naših bespoštednih mjera štednje i smanjenja radne snage, bio još i veći, a samo kada bismo imali jednaku cijenu kao korisnici drugih dvaju elektroprivrednih kuća u BiH, 2012. smo bismo godinu završili s dobiti! S dobiti - precizno je naveo direktor Aluminija.

Snažan pečat ukupnoj raspri dalo je mišljenje akademika Božidara Matića koji je, čuvši kako mostarski Aluminij proizvodi metal s 99,8% čistoće, poručio tvorničkoj Upravi da, pošto BiH pokazuje kako joj ova proizvodna grana očito ne treba, prestane isporučivati svoj vrhunski metal na domaće tržište te ga počne prodavati elektronskoj industriji u svijetu, koja je gladna te kakvoće.

Aluminij d.d.