Zastrašujuće svedočanstvo o muslimanskim zločinima nad Hrvatima Bugojna

Ni jedan sarajevski medij nije se ozbiljnije osvrnuo na ovo pitanje. Na žalost, ni posljednji iskaz Enisa Sijamije nije prošao bolje.

Novinarka Artinfo.ba portala odradila je nezahvalni posao čitanja i prekucavanja pisane izjave Enisa Sijamije na 24 stranice, te napravila grubu prepisku svega što je Sija­mija posvjedočio tužiteljici.

A posvjedočio je o stvarima o kojima se čovjeku ledi krv u žilama. Svjedočio je o ubijanjama, spaljivanjima, naređivanjima, odvođenjima, kako Hrvata tako i Srba Bugojna. Identificirao je počinitelje i u narodnom stilu, iskreno, opisao ukupnu atmosferu izu Bugojna 1992. i 1993.

Sijamija je svjedočio. Sada je na redu Sud.

Artinfo.ba vam donosi cjelovito svjedočanstvo. Izjava je prenesena vjerodostojno i u cijelosti, tako da sadrži i određene gramatičke pogreške koje nisu ispravljane.

Zastrašujuće svjedočanstvo Enisa Sijamije!

Izjava

Za gospođu tužiteljicu Slavicu Terzić

Gospođo Slavice žao mi je što tamo nisam dao izjavu u prisustvu Handžića, Mlaće, Granića, Jelaća, Dautovića ti kokošara koji su bili u Ratnom Predsjedništvu grada Bugojna. Prvi put kada sam izjavu dao u Travniku u Sudu, tada sam rekao za sva dešavanja i zločine koja su se dešavala u Bugojnu. Išao sam u Sarajevo 5. 12. 1998. godine kod Alije Izetbegovića ponjeo sa sobom sve naredbe pismene od Enesa Handžića, kasetu sa Rostova gdje je Alija posjetio MUĐAHEDINE sedme muslimanske BRIGADE. Ja i on smo sve to pogledali, ja sam sve to uzeo i predao šefu MEĐUNARODNE POLICIJE ROIS MARIU i kasnije je on predao u TUŽILAŠTVO u Travniku. Moja najveća greška je bila što sam otišao kod Izetbegovića on je bio u dobrim odnosima sa Mlaćom Đevadom.

Poslije razgovora sa Alijom Izetbegovića za jednu godinu ja sam preživio tri ATENTATA postavljanjem bombe pod moje auto, bacanje bombe na moje auto, pucanjem iz pištolja dok sam išao u garažu. Svaki put je policija Mlaćina i Dautovića Senada bila na uviđaju nikada se nije niko pronašao ko je to radio. Nije se mogao ni pronači kad je Izetbegović Alija i Mlaćo Đevad sa svojim NACIONALISTIMA i poslupnicima htjeli da me ubiju i da se sve to ne zna. Gospođo Slavice evo šaljem vam kada sam pozvan kod Alije Izetbegovića da dođem kod njega sačuvao sam je. Tamo u Bugojnu sam preživio tri ATENTATA i jedan ATENTAT sam preživio ovdje u Beču. Policija u Beču nije nikada pronašla počinioce. Poslije par mjeseci bolovanja sam penzionisan od povreda koje još uvijek imam i pet godina sam u penziji. Ove sve prljave igre radio je Hanđić, Mlačo da bi ja učutio.

Ždralović Damir KOMANDIR VOJNE POLICIJE je ubijen bombom za njegovu smrt je kriv Hanđić. Odjeljenje od trideset policajaca koje je bilo smješteno u ZOIL OSIGURANJU zgrada pored ženske pijace u Bugojnu. Od trideset policajaca koji su tu bili oni su bili pijanice alkoholičari imali krivična dijela prije rata krađe otimali cigarete civilima koji su švercovali sa cigaretama i alkoholom. Beganović Mehmed koji je ubio Ždralović Ramiza bio je u pijanom stanju. Šabić Nihad drugi KOMANDIR on je bio kronični alkoholičar njega su pozvali na Rostovo na izlet pa je i on ubijen. Izjavu sam dao vjerovatno ste upoznati ubijen je ja i Duvnjak Abdulah POLICAJAC smo sjedili ispred POLICIJE kada je Hamotić Enes i Šabić ubacili u auto Željka Miloša i još troicu hrvata koji su bili u policiji i povezli ih na Rostovo kod Mlaćini bijeli golubova MUĐAHEDINA. Hanđić Enes vam laže da hi je POLICIJA vozila na Rostovo nije tačno, Željko Miloš je pobjegao tu veče Enesu Hanđiću i Šabiću. Hanđić je došao u POLICIJU i sve i jedan policajac koji je bio u POLICIJI odvezen je na Rostovo datraži Željka Miloša ali nije pronađen.

Ni jedan zarobljeni hrvat ni srbin nije mogao biti pušten van POLICIJE bez Hanđićeve naredbe ili njegovog zamjenika NERMINA ALIFENDIĆA koji je sa njih sjedio u jednoj KANCELARIJI. Svaki hrvat koji je biopriveden u POLICIJU po naredbi Hanđića odlazio bi kod Hanđića i onda je on odlučivao o njegovoj sudbini. Kada bi trebao neko od hrvata koji je bio na stadionu u logoru Hanđićbi napisao NAREDBU da se dovede kod njega na razgovor i on bi odlučio jeli EKSTREM ili nije koji ima para hoće li ih dati kad bi dao opet bi bio odvezen na Rostovo kod MUĐAHEDINA. Hanđić i Nermin su dovozili sve hrvate na Rostovo poslije ispitivanja. Hanđić Enes je mene par puta zvao navečer u sedam sati da dođem kod njega. Kad bi došao vidjeo sam jedan ili dvojica su bili vezani za radijator sa lisicama Hanđić bi mi rekao pripremi auto i goriva uzmi od Smajiča koji je bio MAGACIONER. I uvijek su se odvozili naveče. Đaju Niku i Miću Strujić ja i Duvnjak Abdulah smo ih dovezli i predali Hanđići nikada ga više nisam vidjeo i ako su mi bili prijatelji Niko i ja smo komšije i više sam hljeba pojeo kod Nikine mame BEBE nego u svojoj kući. Hanđić mi naredio da pošaljem pet policajaca da privedu Niku i Miću Strujića ja sam mu odgovorio da ja idem sam sa Duvnjakom Abdulahom. Niko mi nudio 50 HILJADA MARAKA da ga pustim ja sam mu rekao da sam došao što se poznajemo da mu život spasim ali nisam uspjeo. Gospođo Slavice Hanđić vam priča za premlačivanje Miloša Nikicu (KARDELJA) da je dobio informaciju od RAHMETlLi Ahmeta Hođića da sam ih ja ubio je čista laž. Ja sam život spasio Miloš Stipi zvanom Čipura nje,mu sam rekao da bježi i da se negdje sakrije a Nikica i Stipo su rođaci što bi Nikicu ubio a Stipu pustio. Miloš Nikica (Kardelj) je ubijen u (SPORTSKOM CENTRU) gdje je bila smještena policija. Pokojni Nikica je bio svezan za radijator u hodniku pored Hanđićeve kancelarije ja sam naišao on me pozvao. Ja sam mu prišao on je plakao i rekao mi da mu Hanđić traži 25 HILJADA maraka da mu žena donese, a on mi je rekao da žena njegova ne zna gdje je on pare sakrio. Mene je pitao da ja sa njim odem do njegove kuće da donesemo pare. Ja sam mu odgovorio da Hanđić može potpisat da on ode nisam išao do Hanđića otišao sam kod Duvnjak Abdulaha (DUDE) i njemu to ispričao. I više nikada od te večeri nisam vidio Miloš Nikicu (Kardelja).

Poslje mjesec dana kada su ih čobani koji su čuvali ovce na GUVNIM i KARAĐAMA pronašli Hanđić je sa Asimom Balihođićem, Đevahirić Enesom, Hozć Fahrudinom, Čatić Đipsijem i sa Duvnjakom Abdulahom sa vatrogasnim kombijem prebačen sa (nečitko) na CRNIČKE podove. Na motroli Asim Balihođić je Hanđiči govorio pošalji nam goriva slabo stala sva vozila gore on je odgovorio poslat ću ne pričaj ništa više dobit ćete šta tražite. Poslje sat vremena dolazi Duvnjak Aabdulah (Dudo) i mene pita (jebo te bog PAJO) šta se ovo radi. Ispričao mi je gdje ih je odvezao i da on više ne želi da bude u policijija sam mu rekao otiđi kod Hanđića on mi je odgovorio da i ja bude ubijen prije nego što napustim policiju. Svaki dan izvještaj je išao u RATNO PREDSJEDNIŠTVO od POLICIJE svi radnici koji su radili potpisivao je Šabić Nihad i Hanđić Enes. Koliko je zarobljenika primljenih na saslušanje kod Hanđića i Nermina sa stadiona iz logora i koji su bili novi uhapšeni ili privedeni u policiju. Hrvati sa stadiona i iz policije su nestajali svaki dan (a u izvještaju koji je slato Mlaći i RATNOM PREDSJEDNIŠTVU nije nikad napisano da HRVATI NESTAJU SA STADIONA i iz POLICIJE. Izvještaj je nosio (FERIZOVIČ POLICAJAC) koji je čuvao Hanđića gdje je bila njegova KANCELARIJA.

Više puta sam pričao sa Duvnjakom Abdulahom Dudom kako Hanđić i Nermin odvoze hrvate zarobljene a izvješaju nikad nije napisano dase odvoze na Rostovo. Kod Hanđića je dolazio često Granič Tahir, Dautović Senad Jeleč abdulah. Mlaću Đevada sam vidio četiri puta u kancelariji i to vrijeme dok su oni bili odvoženi na Rostovo. Granić Tahir KOMANDANT 307 BRIGADE došao je kod mene dao mi pismenu naredbu da se Hađbo Jsmin odveze u Travnik. Njegovi poslušnici će biti na Rostovu doćekat će POLICIJU razoružat će policiju da oni ne pucaju uzet će Jasmina Hađbu i on će biti ubijen. Ja sam Graniću rekao da ja to neću to uraditi i da mi je Joska prijatelj on je bio uplašen i rekao mi kada Hanđić dođe ja ću njemu reči da si odbio naređenje. Odmah sam obavjestio Selmu Cikotiča on je to sve poništio i Hođbo Jasmin je i danas živ. Radi u Zenici u policiji broj telefona 0038761XXXXXX nazovite Jaska pa će vam on ispričati što je danas živ.

Granić Tahir je desna ruka Mlače Đevada a kordinator zločina je Jeleč Abdulah (DAJĐA) Hanđić Enes. U bugojnu su bile tri bojne od njih 26 koji su ubijeni bili su komandanti BOJNI, LOGISTIČARI, i građani Bugojna ugledni i prije rata i u ratu. Gospođo Slavice pitajte Mlaču, Graniča i ove kokošare njegove poslušnike šta su prije rata imali a šta danas imaju i kako su živjeli ovo cijelo vrijeme i godine a nigdje ne rade. Hanđić Enes je progovorio jer mu je nestalo para i zlata od tih hrvata koji su pobijeni i živi koji su bježali. To su privedeni u POLICIJU pa sve zlato satovi pare koji su nađeni kod njih sve je to predato Hanđiću Enesu i nikada nikome nije ništa vračeno. Gospođo Slavice pozovite Kusturu Ljilju, Toštar Miru, Kolovrat Ljlju i pitajte ih jesu li ikada dobili zlato pare i sve što im je oduzeto. Takva sudbina je bila svih hrvata i srba koji su pokušali da izađu iz Bugojna.

Kustura Ljilja mi je plakala i ovo sve pričala ne znam da li je sada u Bugojnu. Šimunović Jasna TUŽITELJICA koja sada radi u Travniku ona je trebala da bude ubijena ja sam joj život spasio evo vam broj telefona 030XXXXXX pozovite je pa da vam ona ispriča. Dautović Senad je poslao svog policajca u stan kod mame Jasnine stavio je nož u sto i pet minuta da izađe iz stana. Policajac (NEBIĆ zvani TITO) što je bio Dautović Senada pas čuvar koji ga je čuvao. Ivkovič Ante radi sada u Sudu u Bugojnu kao sudija on je trebao biti ubijen ja sam mu život spasio. Ja sam došao u njegovu kuću zatekao MISTRIČ ALIJU zvani HAPAC on mi je priznao tada da ga je Mlačo Đevad poslao dase ubije i da mu se kuća zapali. (MISTRIČ ALIJA) NIGDJE neradi a ima stan koji je kupio u centru grada u Bugojnu Mlačo mu ga kupio i danas je njegovo pašče poslušno kao što je i u ratu bio. Takvi su mene tri puta pokušali da ubiju jer sam im smetao svesam znao i nikada nisam čutio. Kao što Hanđić kaže da je tukao HRVATE ZAROBLJENE da bi on i Mlačo i njegovi kokošari mogli imati mnogo para i poslovnih prostora u Bugojnu.

Gospođo Slavice ja sam od Ive Mrše uzeo 150 maraka prije na dva mjeseca nego što sam pošao ovamo u austriju da bi imao šta da jedem. A od ovih kokošara uličnih kuće poslje rata su napravili za mjesecdana. Gospođo slavice sječate se izjave Strukar Mustafe GRADONAČELNIKA u Bugojnu kad je dao izjavu da meni treba slomiti kičmu nasred grada što sam osramotio muslimane u Bugojnu Mlaču, Graniča i te njegove kokošare. Ova izjava je bila na federalnoj televiziji Sarajevo. Moj prijatelj je bio tada ŠEF MEĐUNARODNE POLICIJE (ROIS MARIO) ja bih volio da ako možete da saznate za njegovu adresu. Ja sam samo sa njim kontaktirao i on mi je (drugi brat). Optužujete me za Bartulović Marka što mi je oca ubio meni je Marko tri godine u ratu proilazio pored moje kuće i sretali smo se sedmično i po dva ili tri puta i u gradu u ratu nikada ga nisam pogledao. Da li bi ga ubio kada su sukobi u Bugojnu završili, glavni režiser ovog slučaja je Dautović Senad i svjedoci su iz njegove glave. Šego Osman Alija Osmić se pojavljuju poslje deset godina. Sve bi se to zaboravilo da ja nisam progovorio o svim ovim dešavanjima. Da sam to radio što Hanđić priča i spominje RAHMETLI Ahmeta i da me je pozivao to je čista laž pitajte Cikotoć Selmu da li je on ikada bio upoznat sa ovim što Hanđić priča gluposti poslje deset godina od moje izjave koju sam ja tada znao.

Hanđić je samo priznao ono što sam ja stalno pričao da je odgovorno RATNO PREDSJEDNIŠTVO Mlačo i njegovi kokošari sa Hanđić Enesom. Gospođo Slavice prije dva mjeseca vam ja pričam na telefonu da su svi zarobljeni na Rostovu odvezeni vi meni niste vjerovali. Sve što vam je Hanđić priznao ja sam to prvi put rekao u sudu u Travniku. Hanđić priča o premlačivanju u policiji Jadranka i još trojicu, ti koji su ih odvezli na crničke podove sa Asimom Balihođićem što su oni njih vozili ako sam ih ja premlačivao što nisam ja sa njima bio. Što bi oni tada prekrivali mene ja sam Hanđiću tada pismo napisao da sam radio sve naredbe pismene i spomenuo mu ubijanje i zapalit jer sam tada znao za to paljenje koje sam dobio informacije od Dovnjak Abdulaha. Nisam tada u pismu Hanđiću napisati smio ljude Hanđića, Đevahurića i Čotića i Asima i Đipsija jer bi on to rekao njima i ja bi bio ubijen. To je bilo odmah poslje rata kada je on bio MINISTAR POLICIJE u Travniku. Ako je Hanđić znao da sam ja to uradio što nije tada kao MINISTAR POLICIJE kazao za mene da sam ja ubijao ljude. On je samnom kontaktirao poslje pisma koje sam mu ja poslao. Granić Tahir me pozivao kod Hanđića da odemo kod njega ja sam to odbijao. Bilo me je strah da me ne ubiju a onda su nastali ATENTATI na mene.

U BE HA BANCI gdje je bila policija u podrumu gdje su bili smješteni zarobljenici voda je bila do spužvi do kreveta. Hanđić enes je naredio da se voda naspe živi svjedok je HOROZOVIĆ ISMET iz Torića moj komšija je bio u podrumu i pozovite njega i pitaje ga kako mu je bilo. HOROZOVIĆ ISMET i MLIVO HUZEIR su bili uhapšeni i rivedeni u policiju. Oni su čuvali osam HRVATA ZAROBLJENIKANA HAN LUKI gdje du kopali rovove i pustili ih da pobjegnu. Tada su trebali da budu ubijeni i MLIHO I HOROZOVIĆ što su pustili USTAŠE da pobjegnu. Tada je Hanđić poslao Opardiju zvani ŠARKA i MESKANA AJKUNIĆA da ih tuku ja nisam dao pozovite Horozović Ismeta da da izjavu.

Ajkumić Hasan sada NAČELNIK OPŠTINE u Bugujnu bio je tada (KOMANDIR) HOROZOVIĆ kod mene je došao i čuo je da će biti ubijeni ja sam mu odgovorio da su oni komšije moje i njegove i da ću ja Selmu Cikotića obavjestiti kao i za Hođbu Jaska što sam obavjestio i pušteni su kući. O svim zarobljenim je odlučivao Hanđić a on je dobivao naredbe od Mlače. Iz policije ni kutija cigareta nije izdata nijednom policajcu ni metak za pušku ili pištolj bez Hanđićevog potpisa a ne da se neko pusti iz policije bez njegovog znanja. Hanđić priča tri ili četiri su ubijeni u policiji NIJE TAČNO šta je sa onim dvojicom SRBA koji su zarobljeni u KOPRIVNICI u KUPRESU oni su dovedeni u policiju otišli kod Hanđića na razgovor. Oni su bili iz Mrkonjič Grada trebali su iči u razmjenu ujutru da ih voži policija odvezeli su zamotani u dekama MRTVI to sam vidio kada sam došao ujutro na posao. Priče su kružile po policiji da su negdje gore prema Rostovu izbačeni iz auta u neku rijeku. Gospođo Slavice pitajte Hanđića što je sa onim HRVATOM što ga je Šabić Nihad ubio u KANCELARIJI kod Hanđić Enesa pa je tako pijan otišao na radio Bugojno stanicu i hvalio se kako je ubio jednog hrvata volio bi da ih je stotinu ubio. Hanđić je Šabića vodio kao CIGANIN MEČKU samo mu pive pripremi i nije bilo zadatka da policija nije mogla uradit sve se moralo radit.

U BANCI gdje je policija bila od sto deste policajaca koji su bili samo pet policajaca nije tuklo zarobljenike ostali su svi i danas ih ima koji rade u MUPu u Bugojnu koji rade kao policajci: Čatić Nihad on je sada policajac on je bio u spaljivanju hrvata i tukao je hrvate i na stadionu i u policiji. Cetin Irfan sada radi u MUPu desna ruka Dautović Senada i Enesa (ŠURA OD ŽENE NJEGOVE BRAT) radi u Donjem Vakufu kao policajac (Hađić) Sadiković Meksud radi u Sarajevu kao policajac sin(OD Sadikovića Mehe) koji je bio upravnik zatvora na stadionu prije GASALA NISVETA: sadiković Meho je istjeran kao upravnik uzimao je hrvatima novac a umjesto njega je došao Gasal Nisvet. Sadiković Meksud je hapsio hrvate i tukao ih sada radi u Sarajevu kao policajac. Kada su premlačivani hrvati u SALONU NAMJEŠTAJA pitajte Hanđića koje tada ubijen dali zna policajca i hrvata koji je ubijen. Miro moj KOMŠIJA mi pričao kad sam bio kod njega u posjeti u bolnici ime ne znam da je iz Bugojna.

Pitajte Hanđića sječa li se pet srpskim vojnika koji su zarobljeni na liniji (ŠULJAGA) gdje su bili srpski vojnici. Dovezli su ih vojnici iz Donjeg Vakufa u policiju dvojica vojnika su prenešena vulući ih po asvaltu do zatvora. Bili su zadržani dva dana i samo jednu veče su nestali i nikada ih niko nije više vidjeo. Hanđić će reči da im imena ne zna i ako su bili njegove komšije iz Donjeg Vakufa. Slavice ima li Hanđić zelenu BERETKU koju je nosio cijeli rat i (BEĐŠ) SDA stranke što mu je Mlaćo dao. Jeli vam Hanđić i Nermin pričali kada su poslali MORIĆ BAKIRA policajca iz (nečitko) mog komšiju da stavi beksploziv ispred CRKVE HRVATSKE godine 1996 datum ne znam. Morić Bakir je meni priznao kako mu je Nermin dao eksploziv iz policije da to uradi da bi hrvati pobjegli iz Bugojna. Koji su ostali i bili u Bugojnu Panđo Izet policajac mi je pričao da je Bakir vidjeo kada je biježao preko dvorišta u CRKVI su bile sestre, ali nije niko nastradao. Ivo Mrše zna kada je to bilo. Kad sam pošao ovamo 2003 godine u Austriju Morić Bakir mi je prijetio i rekao mi da se neću nigdje sakriti da će me pronači. Ja sam reko (nečitko) MUSLIMANE i reko mi da sam ja USTAŠA veći od tih HRVATA koje ja branim. Bakir je bio kao policajac i uživao je u premlačivanju hrvata i hapšenju. Izet Panđo radi u Bugojnu kao SUDSKI POLICAJAC pozovite ga pa da vam da izjavu.

Gospođo Slavice pitajte GASAL NISVETA jesam li ja ikada došao u LOGOR bez odobrenja Hanđića nisam nikad mogao uči. Išao sam više puta svom komšiji Ištuk Vlatku da ga posjetim i da mu odnesem par puta ručak. Hanđić me je pitao odkad ti zavoli USTAŠE, išao sam u posjetu Marjanović Miri sa GUVANA u BOLNICU kada su premlačivani u SALONU NASMJEŠTAJA gdje su bili zarobljeni tada mi je Hanđić rekao još jedan put da čujem ili vidim ja i ti nemamo šta pričati. Marjanović Miro živi na GUVNIM (MARJANOVIČI) naselje, a mama od Vlatka Ištuka (Finka u Poriču)

Gospođo Slavice ja nisam nikad bio (ČLAN STRANKE) SDA) NACIONALISTIČKE i ja nisam bio poželjan ni kod Hanđića ni kod tada ti Mlaćini KOKOŠARA. Ja kada sam otišao kod Alije Izetbegovića ja sam tada javno pričao da je on NACIONALISTA ja nisam tako odgojen ja sam sebe nebi želio hvaliti ni pričati neka to drugi pričaju. Gospođo Slavice upitajte Hanđića za (Galić Zorana ZVANI ŠPRAJCO) mog prijatelja koji je bio LOGISTIČAR u prvoj bojnoj zadnji put sam ga vidjeo kod Hanđića u kancelariji vezanog i plakao je ko dijete a Hanđić me upitao jeli ti i on KOMŠIJA od kada ga poznaješ. Istu veče ga Hanđić odvezao na Rostovo ja Duvnjak Abdulah smo ga vidjeli. Jedini čovjek u POLICIJI sa kim sam ja bio je bio Duvnjak Abdulah (DUDO) i satima smo pričali šta se radi u policiji dali će neko ODGOVARATI.

Gospođo Slavice jeli vam Hanđić rekao da su hrvati bili kod TITOVE VILE kod Bugojna. Ubijeno ih je sedam bili su civili koji su ostali u Bugojnu i pošli su da pobjegnu iz Bugojna poslije sukoba HVO i Armije BiH. jedan od njih se prezivao bDUSPARA koji je živio na HADALIČA CERADI poznavao sam ga. I zadnji put sam ga vidjeo kod Hanđića u kancelariji u KULTURNOM CENTRU gdje je bila smještena policija. Glavni organizator za prevoz hrvata iz Bugojna koji su htjeli da odu je bio (REBOVIĆ SENO) to je rođak Hanđićev on je bio par mjeseci u policiji i nestao je. Robović Seno stanuje u naselju (MALO SELO) cijena je bila 1000 maraka po jednom čovjeku koji je htjeo da ode iz Bugojna. Duvnjak Abdulah (DUDO) dobro zna kako je REBOVIĆ SENO radio za Hanđića i prevozio hrvate iz Bugojna. Meni se Duvnjak Abdulah par puta žalio od kuda on u policiji i vidiš li šta radi ali jer Robović bio zaštičen od Hanđića. I nikada se nije obračao ni (KOMANDIRU) ni meni samo je kontaktirao sa Hanđićem i Nerminom.

Hanđić je pozvao mene u kancelariju poslije pet minuta je došao Osmić Alija Hanđić je meni rekao policajac Osmić ide sa tobom u ŠKOLU Vojin Toleksič gdje su bili zarobljeni hrvati i Osmić će dovesti jednog USTAŠU koji je ubijo njegovu TETKu koja je bila u (PROZORU). Dovezli smo jednog mlađeg momka kojeg nikad nisam poznavao. Osmić mu stavio lisice na ruke i pošao ga tuči u autu. Ja sam mu rekao nije ti to Hanđić rekao da radiš on mi je odgovorio Hanđić mi je dao potvrdu da ja sa njim raspolažem. Dovezli smo ga u KSC kod hanđića ušao je osmić poslije par minuta. Osmić je sjeo u auto i odvezao kasnije sam ja saznao od Osmića da je to jjegov kKOMŠIJA koji je htjeo da mu tuče tatu i mamu i da oni godinama ne govore. Tada nisam kazao Osmić Aliju ni Mitu Elifendića koji je ubijo nekog hrvata naovodno da mu je brata ubijo u ratu. Hanđić je u mom prisustvu potpisao potvrdu Miti da ode i da uzme tog hrvata kojem ne znam ni ime ni prezime. Iznenadio sam se kada sam u kancelariji vidjeo GAZIĆ SABAHUDINA zvani (BUDO) da sjedi sa Hanđićem i pije kafu. Poznavao sam GAZIĆA kao kriminalca on je bio u POLICIJI kada su se zarobljeni hrvati smještali na STADION U LOGOR i odjednom je nestao. Trebao je Hanđiću u to vrijeme bio je prirodno glup i poslušan i danas živi što ukrade i tako opstaje njegov otac Ahmet moj komšija mi je pričao da mu neće uči u kuću dok je on živ i nije nikada ni dolazio dok sam ja živio u Poriču.

Gospođo pitajte Dautović Senada kada se predala II druga Bojna sa komandantom Draganom Erkapičom kojeg sam poznavao bio je MAŠINSKI INŽENJER u (TBM)u tvornici Slavko Radić. Dragan Erkopić se pozdravio samnom bilo je još oko sto hrvata koji su se predali. Dautović je naredio da sve zlato, pare, satove, dokumente sve da se sve donese kod njega u MUP policiju donese kad se pretres uradi. Zarobljenici su odvezeni neki u (ŠTAB TO) u zgradu a neki u GIMNAZIJU kod Hanđić Beske, a Dragan Erkapić je sjeo u golf bijeli sa lisicama na rukama koje mu je Dautović Senad stavio u mom prisustvu i nikada ga više nisam vidjeo. Dautović Senad u pijanom stanju u GIMNAZIJI ispred vrata mene je sreo i hvalio mi se bijo sam ti KOMŠIJU (GRABOVAC NIKU) iz Guvana ustašu niko ga nije smijo ubiti ja sam ga ubijo. Ja sam stao pored njega par sekundi i otišao od njega. Za civile koji se nestajali hrvati bili su smješteni u GIMNAZIJI kasnije na STADIONU sa dogovorom sa Hanđićem.Kad je rat završen Hanđić je birao svoje poslušnike u policiju a i Dautović svoje koji su i danas u policiji. I smješno je da Hanđić prisustvuje na suđenju GASALU i Dautoviću a oni su bili poslušnici Hanđiću i radili kako je on kazao.

Gospođo Slavice jeste li pitali Hanđića dali se sječa naredbe koju je napisao da se uhapsi jedna gospođa srpske nacionalnosti iz Donjeg Vakufa koja je hodala po Bugojnu u pijanom stanju. Hanđić je sa njom obavio razgovor i naredio da se smjesti u zatvor bila je kao sumljiva osoba. Sutra ujutro kad sam došao na posao policajci su pričali da je (ADO GENGER) kojeg je Hanđić doveo u policiju iz Donjeg Vakufa i dao mu iskaznicu da je raspoređen u policiji a on je (RETARDIRANA OSOBA) kao dijete išao u specijalnu školu. Tu veče je silovao tu ženu što je hanđić rekao da se uhapsi i ADO je Hanđiću donjeo (HURMAŠICE) kolače što je Adina mama kuhala. Ta gospođa je bila zadržana par dana i nestala je ja ne znam gdje ja je nisam nikad više sreo u gradu.

Pričao sam i sa Duvnjakom (DUDOM) i on zna za to silovanje i iživljavanje. Tada je policija bila u KULTURNOM SPORTSKOM CENTRU smještena. Gospođo Slavice pitajte Jeleč Abdulaha Hanđićevog (nečitko) kad je htjeo da ubije Bartulović Ivicu iz Poriča mog KOMŠIJU koji je bio zarobljen na Hanđića Ogradi da vam ja ne pišem pozovite BARTULOVIĆ IVICU iz Porića koji je živio neznam dali sada živi pitajte njegovog tatu ko mu je život spasio. Tada je Jeleć meni rekao da sam ja USTAŠA i da ih ja branim

KOMANDANTU GRANIĆ TAHIRU koji je bio KOMANDANT 307 BRIGADE u Bugojnu. Na Rostovu gdje su bili smješteni (MUĐAHEDINI) bijeli golubovi KOMANDIR je bio JAHIJA SEFEROVIĆ (SEDME MUSLIMANSKE) BRIGADE. U toj jedinici je bilo dosta iz Bugojna Travnika i par strani DRŽAVLJANA koje je Alija Izetbegović uvezao u ratu. Oni nisu nigdje na ratište išli oni su sva SRPSKA NASELJA po ZIJAMETU I KANDIJI (PLJAČKAKI) krave ovce i sve što se moglo ukrasti krali i molili se nekom (SVOM ALAHU) da im on oprosti i oni su samo MUSLIMANI i njih policija nije smjela privesti bilo šta da urade. Dolazak Alije Izetbegovića na Rostovo da ih posjeti on je sve znao za sve hrvate i srbe koji su bili tu dovezeni i nestajali. A Alija je pismo poslao Mlaći Đevadu kada sam ja bio kod alije da bi Alija Izetbegović sebe opravdao. Nikada neću zaboravit Aline riječi ČUVAJ(MALI GLAVU IMAŠ SAMO JEDNU) ZNAŠ LI ŠTA SU NAM I HRVATI I SRBI HTJELI URADIT ALI (ALAH IM NIJE DAO) tada sam pričutao i zaključio da je (NACIONALISTA i bolestan čovjek i imao sam osjećaj da sam bio kod nekog (HOĐE) (SEOSKOG)

Gospođo Slavice bio sam kod EDINE KEŠIDOVIĆ u Sarajevu koja je branila MEHMEDA ALAGIĆA pozovite nju i pitajte je sjedio sam na svom mjestu tri sata u kancelariji kod nje sam vidjeo NAREDBE koje je ALAGIĆ pisao KOMANDANTU GRANIĆ TAHIRU koji je bio KOMANDANT 307 BRIGADE u Bugojnu.

Slavice pitaj Hanđića dali se sječa kada je (SESTRA PAVKA) iz CRVENOG KRIŽA došla na STADION da posjeti zarobljenike koji su bili na STADIONU. GASAL NISVET došao u policiju i smije se i priča došla ona KURVA da posjeti ustaše i donijela im neke pakete. A Hanđić je lično meni rekao ako dođe u policiju da njega traži da on nije tu. I da joj ne damo da se puno zadržaje u policiji. Sestra PAVKA je bila kod nas u policiji i ja sam joj rekao da Hanđića nema i da on može samo odobrenje dat za posjetu i niko više i ona je otišla bila je ona i još tri žene i dva meni nepoznata muškarca.

Slavice pitaj Hanđića i GASALA dali zna kada su dolazili vojnici iz Donjeg Vakufa na STADION i tukli hrvate i srbe kada bi im neko poginuo u Donjem Vakufu ili u Bugojnu. Hanđić je ispunjavao želje tim svojim komšijama MUSLIMANIMA gdje je on bio za njih tada drugi (TITO). Išao ja sa Mlaćom Đevadom svaki dan u đamiju učiti a pripremali kad će ljude ubijati a sada je progovorio. Potrošili su pare što su uzimali od tih EKSTREMA kao što Hanđić kaže tada u ratu kad su plijen dijelili mislili su da nikada neće doći istim ubičemo SIJAMIJU ENISA (PAJU) ali im nije uspjelo.

Slavice gospođo pitaj Hanđića dali zna za gospođu POPOVIĆ iz(GOLOG BRDA) srpskenacionalnosti gdje je ubijena na GUVNIM. Asim Balihođić me pozvao i odveo na lice mjesta gdje je znao da je ubijena i pronašli smo suknju gdje su pare bile ušivene Asim priča kao da je on te pare izvadio iz suknje. Dana sam vidio da ga je Hanđić poslao i dobro zna kosu ti policajci koji su je ubili. Kasnije je Asim otišao i pronašao tijelo od te žene. Asim Balihođić je prikrivao sve ubijene u policiji.

Slavice pitaj Hanđića dali se sječa policajaca Mlive Mubekira i Ždralović Edina kada su uhvačeni od 11 hrvata koje su vozili prema Kupresu i uzimali po 1000 MARAKA po svakoj osobi da ih prebace do linije gdje su SRBSKI vojnici bili. Odvozili su ih policijskim kombiom, na intervenciju Đevada Mlaće pušteni su odmah Mlivo je otišao i bio vozač Mlaćin a Edin Ždralović bio telohranitelj Mlaćin bili su nagrađeni jer su takve stvari radili za Hanđića i Mlaću i uzimali pare od Hrvata i srba a ovamo pričali kako su ustaše i četnici pričali takve priče i u đamiji i na ulicama. Danas Ždralović Edin radi u Opštini u Bugojnu a Mlivo Mubekir u radio televiziji u Bugojnu. Garoča Ismet iz Poriča je došao u policiju i vidjeo je Mlivu i Ždralovića kako prevoze ljude u policijskom kombiju i policija je tada privela Mlivu i Ždralovića i hrvate koji su bili u autu.

Slavice moj najsretniji dan u životu će biti kada se pronađu ti ljudi što su ubijeni dosta sam ih poznavao i bio sa njima prijatelj. Hanđić vam je slagao da su pobjegli neki na teritoriju gdje su bile linije srpske vojske to je laž. On i Nermin su ih odvezli na Rostovo a Šabića sam ja i (DUDO vidjeli samo jedan put kada su ih vozili. Hanđić vam je ispričao i slao da je policija vozila sa stadiona nije točno samo on. Ja da sam znao gdje su ubijeni i dgje je grobnica ja bi kazao kada sam prvi put izjavo dao Hanđić, Mlaćo, Granić, Dautović, Jeleć Abdulah znaju tada sam pričao orije deset godina i to sada kažem. Prvi put gospođo Slavice kad sam pričao sa vama rekao sam vam uhapsite Hanđića Mlaću i njegove KOKOŠARE i saznat će te. Eosal Nisvet je vidjeo da ljudi nestaju iz LOGORA čutio je lil nije smjeo od Hanđića da progovori. Prije rata Eosal radio kao portir u KOŽARI Bugojno. Kad je rat stao postaje INSPEKTOR KRIM SLUŽBE. Pitaj te ga gospođo Slavice kad sam mu ja rekao da neće dugo sjediti ni on ni Dautović Senad ni Hanđić na tim stolicama gdje sjede. On me upitao dali im ja to prijetim ja sam mu odgovorio samo ću ISTINU DA KAŽEM i da se HRVATI i SRBI PRONAĐU. I tada sam prestao da pričam sa njim. Žao mi je što ne mogu GASALu ovo da kažem u vašem prisustvu i da ga ja gledam u oči dok mu budem pričao.

Gospođo ovo sve što sam napisao žao mi je što nisam ispričao pred Hanđić Enesom da mu gledam u oči i dali se sječa. Sve do zadnjeg dana dok sam bio u policiji hvalio me je i on i Hranić Tahir jer sam čutio i prikrivao sve njihove prljave igre. A sada poslije toliko godina da bi pričao o meni da je čuo od RAHMETLI Hođića Ahmeta da sam ja premlačivao te ljude gdje je njegov prijatelj Asim Balihođić to htjeo sve sakriti. Spreman sam sjesti na ELEKTRIČNU STOLICU ako sam kriv. Pozdravi Duvnjak Abdulaha(DUDU) i neka se ne plaši neka on kaže samo istinu o spaljivanju ti hrvata i premlačivanju hrvata u svim logorima gdje su bili smješteni. Dali je on znao kada je vozio te hrvate za njihovo ubistvo to ne znam meni nije nikada rekao. Ako nešto zna da sam i ja nekoga tukao ili ubio neka kaže. Pitaj te Duvnjaka (DUDU) kako mu je Jeleć Abdulah dolazio kući i pitao ga da svjedoči protiv mene on mu je rekao da nema šta da svjedoči niti to želi. Duvnjak me nazvao i pričao mi da je Jeleć Abdulah bio kod njega.

Ovu izjavu sam dao jer želim da se pronađu ti ljudi i oni su nečija dijeca i oni imaju djecu. Gdje žele da ih sahrane i da znaju gdje im je grob. I ubijeni su ko što Hanđić bili su EKSTREMI nije točno imali su kod sebe para. I osveta je za VRBANJU gdje su civili MUSLIMANI pobijeni od hrvata HVO koji su bježali iz Bugojna kada su bili sukobi od strane HVO i Armije (BIH). to će najbolje da objasni Đevad Mlaćo koji je glavni organizator ovog prljavog pira koji je davao Hanđiću uputstva šta da radi. Sretan sam što je Hanđić propjevao ali nije do kraja ptpjevao, pjesmu!

Gospođo Slavice opet ponavljam ni jedan policajac nije smjeo nikoga ni privesti u policiju ni pustiti bez NAREDBE Hanđić Enesa.

On je svaki dan slao izvještaj od strane policije Ratnom Predsjedništvu da je sve u redu a hrvati su bili kod njega na razgovoru i onda su nestajali. (NIJE PISANO NIŠTA U IZVJEŠTAJU O NESTANKU LJUDI KOJI SU NESTAJALI SVAKI DAN!)

Hanđić je taj izvještaj potpisivao SVAKI DAN!

Slavice želim vam sve najbolje i čuvaj te se KOKOŠARI SU SPREMNI NA SVE!

Sijamija Enis

8. 6. 2011.

Gospođo Slavice sve ovo što sam vam napisao (nečitko) sam Selmi Cikotiću kada je bio KOMANDANT prvog korpusa u Sarajevu i ispričao mu. A on mi je odgovorio vidiš li šta ti rade hoće da te ubiju čuvaj glavu imaš samo jednu. Išao sam pogrešnim ljudima i tražio pomoć i inda sam morao pobječi da bi ostao živ. Poslije rata sam odlazio u Tomislav grad, u zapadni dio Mostara u LIVNO u GORNJI VAKUF i družio se sa hrvatima. Sve što sam imao te ATENTATE to su mi radili veliki MUSLIMANI ( NACIONALIST) nisu mi to radili hrvati, ni srbi koji i danas žive u Bugojnu!

Gospođo Slavice molim vas pozovite sve ove ljude koje sam ja napisao pa ih saslušajte. A posebno pozovite mog prijatelja Miloš Stipupo(NADIMKU ČIPURA) on i Miloš Nikica su stari TRGOVCI i imali su para najviše prije rata. A nije kako što Hanđić kaže da je Nikica imao slabe bubrege i da ga je on pustio, jeste kada mu je pare dao. A bubrezi su mu polomljeni u policiji i taj dan išao kod Hanđića svako dva sata na razgovor dok nije omro od premlačivanja. Nikada neću zaboraviti Hanđićeve riječi on je zvao premlačivanje hrvata (TERMIČKAS OBRADA) (USTAŠA). To su njegove riječi koje sam često čuo i ja i mnogi policajci!

Mlaćo Đevad je napravio ISLAMSKI CENTAR u BiH banci gdje je bila policija a odatle su nestajali ljudi hrvati isrbi koji su bili zarobljeni!

Gospođo Slavice za ovo vrijeme dok sam ovdje u Austriji imao sam telefonski poruka prijeteči iz Donjeg Vakufa od Hanđićevog (ŠURE) koji sada radi u policiji u Donjem Vakufu. Moj rođak sa GUVANA Hozić Fahrudin koji se nalazi u Americi meni je rekao da će mi poslati čovjeka iz Amerike i živjet ću dok on to želi. A on je bio u spaljivanju hrvata sa Asimom Balihođiem, Đevorićom, Čotićom i sa Duvnjak Abdulahom vozačom.

Žao mi je što nisao bio u mogućnosti da ovo sve što sam napisao da kažem u prisustvu ti ljudi koje sam napisao. Ako mogu da kažem da su oni ljudi!

Sijamija Enis

Martina Bradara