U Zenicu kada pođem ja: Sucu psovao majku nakon osude

Vijeće Županijskog suda u Zenici proglasilo je Amira Čamdžića zvanog Manijak krivim po optužnici za ubojstvo 25-godišnjeg Elvedina Vehabovića i osuđuje se na 12 godina, dok je Aldin Čaušević zvani Jozo za pomaganja dobio pet godina zatvora, izrekao je jučer sudac Asim Pezer, piše večernji list.

U obrazloženju presude je naglasio kako je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da je Čamdžić ubio Vehabovića 26. veljače prošle godine u selu Osojnica kod Zenice, u čemu mu je pomogao Čaušević.

Naime, kobnog dana Čaušević je Vehabovića sačekao pred ulazom u Kazneno-popravni zavod u Busovači gdje je žrtva izdržavala troipolgodišnju kaznu zbog više kaznenih djela, a s kojim je jedno vrijeme dijelio zatvorsku ćeliju. Pred busovačku kaznionicu je otišao na nagovor optuženog Čamdžića, koji je Vehabovića smatrao suodgovornim za ubojstvo njegova 17-godišnjeg sina Harisa, hladnokrvno ubijenog nožem u noći 9. prosinca 2008. godine ispred Collegium Cluba u Zenici.

S Vehabovićem se preko prijevoja Vjetrenice dovezao u Zenicu, gdje ga je Čamdžić sačekao u društvu još uvijek neidentificiranog muškarca i predao mu ključeve opel astre. Čamdžić i Čaušević su se tu razišli, a 30-godišnjak se automobilom u kojem su ostali Vehabović i drugi nepoznati muškarac zaputio prema zaseoku Lučani u porušenom selu Osojnica. Odmah po izlasku, na Vehabovića su nasrnuli tupim predmetima, zadavši mu ozljede od kojih je mladić na mjestu preminuo.

Tijelo Vehabovića, za kojeg je Čamdžić tvrdio da je sudjelovao u ubojstvu sina Harisa, unatoč činjenici da je za to ranije, na osnovi priznanja, osuđen izvjesni Azrudin Subašić, prekrili su starim automobilskim gumama, potom zapalili, a na kraju na tijelo srušili zid devastirane kuće, pokušavši prikriti ovaj gnusni zločin. Tijelo je otkriveno 8. srpnja 2009. godine, a žrtva je identificirana DNK analizom.Unatoč tome, sudac Pezer je kazao kako Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati kvalifikaciju da je ubojstvo počinjeno na naročito okrutan način, za što je zaprijećena kazna dugotrajnog zatvora, pa je Čamdžić osuđen na relativno blagu kaznu.

Kazneni postupak nije završen, podsjetio je sudac Pezer, jer obje strane imaju pravo žalbe kod Vrhovnog suda Federacije BiH. Izricanje presude pratile su neviđene mjere osiguranja, a obrazlaganje presude je prekinuto odlukom suca Pezera, nakon što je prvooptuženi počeo vikati i psovati članovima sudskog vijeća. “Pričate gluposti čitavo vrijeme. Prekinite s obrazlaganjem i pustite nas da idemo.

Nema smisla slušati vaše budalaštine. Sudite po svjedočenjima čula-kazala, nemate vi pojma. Sram te i stid bilo, mogao si mi dati dvadeset godina”, kazao je Čamdžić obraćajući se sucu Pezeru, kojem je na izlasku psovao majku. Njegovo izvođenje pratili su rodbina i prijatelji ubijenog Elvedina Vehabovića, glasno psujući “mrtvog sina”, ubijenog Harisa Čamdžića, i “ženu bulu”, Amirovu suprugu, koja je također pratila događaje ispred sudske zgrade.

S druge strane, Čaušević je šutke pratio izricanje presude i bez pogovora napustio sudnicu u pratnji sudske policije. On se dosad branio sa slobode kao svjedok-pokajnik.