Suzana je ubijena dok se vraćala iz škole, Tužiteljstvo nakon 24 godine nema odgovore

Danas se navršavaju 24 godine od monstruoznog ubojstva petnaestogodišnje učenice osmog razreda škole u Ražljevu Suzane Simikić. Ona se 9. svibnja 2001. godine vraćala iz škole, te pod još nerazjašnjenim okolnostima, na svirep način ubijena i pronađena u jednom šumarku nedaleko od svoje kuće u selu Sandići, desetak kilometara od Brčkog.

Vršitelj dužnosti glavnog tužitelja Brčko distrikta BiH Radmilo Ivanović kaže kako Tužiteljstvo do danas, usprkos kontinuiranoj istrazi, nije otkrilo tko je počinio ovaj zločin, prenosi Fena.

"U dosadašnjem tijeku istrage Tužiteljstvo je izvršilo preko 300 DNK vještačenja bukalnog brisa, obavljeno je više od 600 razgovora, izvršeno je mnoštvo konzultacija s ekspertima kriminalističke, sudsko-medicinske i psihijatrijske struke iz BiH, Srbije, Hrvatske, pa čak i s američkim FBI-om", kaže Ivanović.

Nagrada od 50.000 KM

Navodi kako je čak izvršena ekshumacija jedne osobe za koju se sumnjalo da bi mogla biti izvršitelj tog kaznenog djela.

"Iako su izvršene DNK analize i utvrđen trag na odjevnom predmetu pokojne Suzane Simikić za koji se pretpostavlja da potječe od izvršitelja kaznenog djela, ni do danas nismo utvrdili nesporni trag koji bi se poklopio s pronađenim tragom", dodaje Ivanivić i kaže kako je Tužiteljstvo prošle godine donijelo naredbu za dodatna vještačenja odjeće pokojne djevojčice koja se provode na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Centru za forenziku i primijenjenu molekularnu genetiku.

On je podsjetio kako je raspisana nagrada u iznosu od 50.000 KM za informaciju koja bi mogla dovesti do otkrivanja počinitelja tog kaznenog djela. Tužiteljstvo će, kako je rekao, u daljnjem tijeku istrage poduzimati sve potrebne radnje neophodne za razotkrivanje kaznenog djela.

Otac ubijene djevojčice Jovo Simikić nakon 24 godine gaji nadu kako će ubojica njegove kćeri biti pronađen.

"Ona nije zaslužila ovakvu sudbinu. Bila je mirna i poslušna djevojčica. Do susjedne kuće nije htjela otići, a da nas ne pita za dozvolu. I ja se pitam tko bi mogao tako mirno dijete ubti. Razne su priče po selu, ali pravu istinu ne znam", ističe Jovo Simikić i kaže kako je za njega istraga od početka pogrešno i u krivom smjeru vođena.

Nastavak tužne priče

Krajem svibnja 2010. godine, devet godina nakon ubojstva, zbog tuge za ubijenom Suzanom 56-godišnja majka Sara je izvršila samoubojstvo skokom u bunar.

"To jutro smo popili kavu i otišla je da pusti kokoši. Ja sam otišao kod stoke da im dam vode i kada sam se vratio nje nije bilo. Potražio sam je u šupi, bila je zatvorena. U jednom momentu sam vidio opanke pored otvorenog bunara, bilo mi je jasno što se dogodilo", priča Jovo Simikić, navodeći kako je pokojna Sara bila depresivna i nikada se nije pomirila s gubitkom kćeri.

Iz Tužiteljstva Distrikta poručuju kako neće stati s istragom i da će učiniti sve neophodne radnje da se nakon četvrt stoljeća ovaj slučaj riješi.