Drama na Buškom jezeru: Imao sam snage samo dva puta viknuti ‘upomoć’

Tog je hladnog dana u četiri sata poslijepodne Bože krenuo motornim čamcem do ribarske mreže na jezeru ispod Grabovice. Vičan je valovima i nije mogao ni pretpostaviti da će se sve pretvoriti u veliku avanturu.

Niz buru...

- Odjednom je naišao veliki val i izbacio me iz čamca - priča Bože.

Vitar je bio toliko jak da je nosio čamac brže nego što sam ja moga plivat. Onda sam krenuo prema obali niže Korita, ali je bura bila toliko jaka da nisam imao nikakvu šansu doplivat. Pa sam krenuo niz vitar, prema malom otoku Gradina, kod Karmela svetoga Ilije. Tako je Bože plivao četiri i pol sata, dokopavši se otoka u osam i pol navečer, mokar, promrzao i potpuno iscrpljen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Ima sam samo snage dva puta viknuti: Upomoć! Sreća je bila da je Ruža Mamić, spremačica u Karmelu, čula Božin poziv.

- Ja govorim bratu Vladimiru i velečasnom Jakovu da sam čula neki poziv s jezera -  priča Ruža.

- Oni govore da je to možda zvuk iz ventilacije, ali je svejedno pater Jakov nazvao Jozu Ćurkovića. Računali smo da će Jozo najbolje alarmirat ljude, policiju, Hitnu...

- Čim me nazvao pater Jakov, ja sam odmah nazvao našeg policajca Antu Ivančića -kaže Jozo.

 A onda i ostale mještane. No, Ante je tu bio pravi junak. I njegov sin Ivan. Čim je od Joze čuo da je netko zvao upomoć s jezera, Ante je uzeo svoj gumeni čamčić na vesla i krenuo prema Karmelu, gdje se već okupilo dvadesetak mještana.

Dotle je napuhao čamac vlastitim plućima, bacio ga u jezero te s malodobnim sinom Ivanom (17) krenuo u valove prema otoku. Očevici tvrde da su valovi bili visoki do dva metra.

- Mrkla noć oko devet sati, niti što čuješ nit vidiš - priča Ante.

- Srećom mi je Jozo dao dobru bateriju i upalio farove na obali prema otoku. Nekako smo došli do otoka i počeli vikati. Ali nitko ne odgovara. Onda obađem prema zapadnom dijelu, kad tamo čujem da je nešto zastenjalo. Nisam ja znao je li utopljenik uopće na otoku ni o komu se radi. Kad tamo osvitlim baterijom i prepoznam susjeda Božu Ćurkovića. Čovik ne može mrdnut, samo sam mu po očima vidio da mi se razveselio.

Šest sati pakla

- Nekako ga Ivan i ja dovučemo do čamca i, eto, sretno prebacimo na kopno. Tu je Hitna iz Livna već stigla pa odvezla Božu u bolnicu točno u deset sati navečer, nakon punih šest sati od početka te drame. U ovoj nesreći sretna je okolnost bila što se otočić Gradina nalazi u pravcu bure prema Karmelu, tako da se Božin poziv za pomoć mogao čuti.

No, ostali spasioci pokazali su hrabrost i odgovornost, a posebno Ante Ivančić na kojeg su ponosni njegovi susjedi i kolektiv Granične policije na Kamenskom. Anti prijatelji zamjeraju što je opasnosti izložio malodobnog sina Ivana, ali Ante kaže da u tom trenutku o tomu nije mislio i da bez Ivana zacijelo ne bi uspio spasiti Božu.

- Treba pohvaliti i Službu spašavanja u Sarajevu koja je na poziv odmah javila da stiže helikopterom, ali smo im prije polijetanja javili da je akcija uspješno okončana - kaže Ante.

Nažalost, mnoge slične drame tragično su okončane. Bužani kažu da se u Buškom jezeru dosad utopilo više od šezdeset osoba, plivača i neplivača, ribiča i kupača, jedriličara i ribara...

Zato je tu prijeko potrebno utemeljiti službu spašavanja. Ako ništa, nabaviti čamac koji bi stalno bio pri ruci spasiocima. Ante je već stupio u kontakt sa Stipom Božićem čija bi Služba spašavanja mogla biti na raspolaganju u nevolji.

slobodna dalmacija