Vaš bijes, njihova agenda - Kako nas drže u istom začaranom krugu?

„Ponavljaj za mnom: vaš bijes, njihova agenda“, ponavljao je britanski intelektualac Neema Parvini (Academic Agent) na svom redovitom streamu. Ta mantra došla je u kontekstu kritike vladajuće elite koja uspijeva iskoristiti orkestriranu ljutnju širih masa, te ju kroz narativnu manipulaciju okrenuti u svoju korist. Drugim riječima, diverzijskim potezom vladajuće elite uspijevaju provući svoju agendu praktički neometano. 

Ovo je princip koji objašnjava kulturne ratove ljevice i desnice u anglofonoj sferi. Te dvije sukobljene strane zatvorene su vlastite ideološke torove, po potrebi su uzbuđene istim pitanjima, obećanjima i prijetnjama, a zapravo ista garnitura ostaje vlasnik poluga moći. 

U određenom smislu, ovaj interpretativni okvir primjenjiv je i u našem primitivnijem kontekstu i kako nas se da olako isprovocirati, teško da ćemo u skorije vrijeme napraviti konkretan iskorak i osloboditi se ovog efektivnog jarma.

Koruptivna tiranija puta tri

Moj prethodni tekst bavio se prepucavanjima oko izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Djelovalo je u jednom trenutku da naši lokalni portali pišu isključivo o tome. Predsjednik emeritus Milorad Dodik, iako oslobođen svake funkcije, dominira medijskim prostorom kao prorok muslimansko-bošnjačko-visokopredstavničke apokalipse. Buknulo je također kako su se Bakir Izetbegović i Dragan Čović sastali na kafici u Sarajevu. 

To su samo primjeri dobro uvježbanog potpaljivanja napetosti i skupljanja klikova na koje smo nažalost navikli. Ne samo da smo navikli, nego smo postali i dionici toga. Cinik se podsmjehuje na svaku ovu priču, jer je svjestan manipulacije koja je podloga toj priči. 

Cinik ipak ostaje naivan u opiranju toj priči, jer nije do kraja svjestan kako naše tri strane igraju na realne strahove ljudi kojima tu priču prodaju.

Kako je primijetio politolog Dražen Barbarić, BiH funkcionira po modelu decisionizma po kojem tri etnopolitike donose odluke izvan službenih okvira vlasti. Oni to čine jer je svaka od njih djeluje u egzistencijalnoj strepnji od postupaka drugih dvoje, i taj način promišljanja programiraju dalje na svoje etnije, držeći ih stalno u stanju pripravnosti protiv ostalih dvoje egzistencijalnih neprijatelja. 

Kako su politolozi i povjesničari ranije primjećivali, a kako smo pisali i u ovim kolumnama, bh. politički akteri djeluju iz prirođenog nepovjerenjima u vjerodostojnost drugoga. Svi politički 'pomaci' i odluke kojima smo svjedočili u BiH nisu bili rezultat demokratskog procesa ili nesmetanog rada proceduralnog mehanizma parlamenta i ministarstava, nego je bila stvar zakulisnih dogovora do kojih je došlo jer su međusobne blokade jednostavno postale nepodnošljive. 

Kada je nepovjerenje i animozitet bazično stanje politike, teško je da će biti pomaka u političkom i društvenom životu države. To stanje svakako pogoduje našoj eliti.

Osim što su naši političari jasno svjesni vlastitih nacionalnih impulsa, kao i realnih prijetnji drugih naroda, oni su svjesni i prilika koje stalno opsadno stanje donosi. To je prije svega trajni ostanak na vlasti. Uskoro ćemo ući u izbornu godinu, kada će se retorika između stranaka zaoštriti.

Zaoštravanje retorike standardna je karakteristika suvremene demokracije, a u bh. kontekstu dobiva na surovosti zbog složenije nacionalne računice. Bh. nacionalne stranke nisu tek predstavnici svojih glasača, nego su njihovi zaštitnici, jedini koji stoje između njih i njihovih egzistencijalnih neprijatelja. 

Koliko god to bio jeftin trik, on je vrlo potentan jer svaka nacija djeluje (svjesno ili nesvjesno) po principu maksimalizma, i svaki disbalans može biti koban. Kada imate birače u stalnom strahu od gubitka političkog suvereniteta, onda možete vrlo lako uspostaviti svoju mrežu utjecaja. 

Politička moć nacionalnih stranaka tako se ne ogleda samo u vidu njihovih nastupa u institucijama, nego u mreži poslušnika koju uspiju isplesti kroz sve segmente društva. Njihova politička uprava se shodno tome pretvara u politički reket kroz koji cijede profite za sebe. Naši političari zato više podsjećaju na mafijaške komandante nego na prave političare, jer je postalo jasno kao dan kako djeluju isključivo prema vlastitoj koristi. 

Oni čak više i ne skrivaju svoju neukost, nesposobnost, kao ni manjak bontona i kulture. To svakako nije bitno jer nikakva doza kontroverznosti im neće uskratiti njihov položaj. To samo mogu čuvari reketa koji su mu ga i omogućili.

Apatija što guši svaki krik

Prošli tjedan svjedočili smo tragediji u staračkom domu u Tuzli. Stanje i uvjeti toga doma govore sami za sebe. Dva glasa koja su prevagnula protiv proglašenja dana žalosti u BiH govore za sebe još više.

Kao što govore i prazne stolice na komemoraciji žrtvama Donje Jablanice. Kao što govori i generalno bijedno stanje umirovljenika u našoj državi. Kao što govore niske plaće i sve veći odlasci iz zemlje. Kao što govore rupe na cestama i brojne sumnjive gradnje koje mogu potencijalno postati životna opasnost. 

Previše stvari govori za sebe dosta toga, ali opet se mora napominjati što govore jer mi kao društvo to odbijamo slušati.

Damo se lako zavarati i zapaliti oko gluposti. Lako se damo prepasti huškanjem, a huškači beru plodove naših strahova i neobuzdanih emocija. Lako se damo prepasti najavama majorizacije i nacionalne prijetnje, a ni ne trepnemo kad umirovljenik pored nas udiše memlu sa zidova unutar kojih živi.

Naravno, ne želimo biti naivni pa banalizirati društvena pitanja s kojima smo suočeni, ali s druge strane mi si moramo osvijestiti neke najosnovnije stvari. Mi si moramo osvijestiti prije svega određenu dozu ljudskosti. Moramo si osvijestiti položaj u kojem smo se našli. 

Moramo si osvijestiti kako nad nama vladaju neuke i polupismene subaše koje gledaju u se, na se i poda se natrpati koliko stignu, a ostale tko šljivi! Sve to znamo, ali pitanje je jesmo li toga svjesni. Svijest o tome očituje se kroz dvije stvari: kroz svjesnost o našoj odgovornosti prema društvu, te kroz pronalaženje načina za konkretno djelovanje.

Najlakše je sanjariti o velikim tektonskim promjenama. Svjesni smo da većina nas nikada neće postići takvu količinu moći. S druge strane, veoma je teško razmišljati u okvirima u kojima se nalazimo. Teško je razmišljati o tome kako djelovati u sredini gdje smo posađeni.

Mi kao društvo padamo na tom najosnovnijem testu. Zato i jesmo tu gdje jesmo, i zato prešutno prolaze sve Jablanice, Tuzle i ostala stratišta. 

Ne znamo odgovorno i savjesno držat do onoga što nam je pred nosom, ne znamo se nositi s pravom odgovornošću, i damo da nas uhljebljene elite uređuju po vlastitim prohtjevima.

Naš bijes, njihova agenda. Naš impotentni bijes, njihova efikasna agenda. Naš izvještačeni bijes i stvarna apatija, njihova pobjedonosna agenda i gušenje krika svakog otpora. Uistinu, naše stanje je složeno, ali naša pasivnost će ga samo još više komplicirati. Dokle će tako ići? To isključivo ovisi o nama.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.