Uskoro će sve zemlje regije pregovarati s EU… Sve osim BiH i Kosova

Nakon objave Paketa proširenja Europske komisije za 2019. godinu te Mišljenja (Avis) za Bosnu i Hercegovini povodom našeg zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji političari iz naše zemlje ponovno se utrkuju naći krivca za loše stanje "u tuđem dvorištu". Nitko od njih ne želi "pomesti ispred svojih vrata" i utvrditi vlastitu odgovornost za vrlo jasan status quo i činjenicu da smo i dalje "u posljednjem vagonu EU vlaka".

Ono što se malo tko usudi jasno kazati, niti bh. niti EU dužnosnici, jeste sljedeće - BiH nikada neće početi pregovore ukoliko ne ispuni svih 14 smjernica iz Mišljenja! Naime, objava Mišljenja nije beznačajan trenutak za BiH, ali sama činjenica kako Komisija nije dala "zeleno svjetlo" i pozvala Vijeće EU da predloži status kandidata govori sama za sebe. Naime, Europska komisija samo navodi kako bi Vijeće EU trebalo odlučiti o narednim koracima za našu zemlju. To se, sada je više nego jasno, neće dogoditi na zasjedanju Vijeća sredinom lipnja, kada bi Sjeverna Makedonija i Albanija mogle dobiti dobre vijesti oko početka pregovora, a to bi pak značilo da u regiji svi pregovaraju osim nas i Kosova. Svaki komentar je suvišan.

Sami sebe lažemo

Sam Paket proširenja kao i Mišljenje su sveobuhvatni dokumenti koji na analitičan način detektiraju sve probleme i ono što je nužno uraditi kako bi se približilo Uniji. Prevedeno, nema švedskog stola pa da ispunjavamo ono što se nama sviđa, a ostalo odbacimo. To se vidi i na primjeru Albanije, koja nije dobila odobrenje za početak pregovora sve dok nije ispunila svih 12 preporuka. Ali, sve to ne sprječava bh. vlastodršce da Mišljenje tumače onako kako im odgovara. Politički predstavnici Republike Srpske samo ponavljaju kako je glavni i osnovni prioritet uspostaviti vlast na svim razinama, te da upravo nepostojanje iste predstavlja najveći problem. Bošnjački političari i zagovornici unitarne države iz Federacije drže se dijela u kojem se navodi nužnost jače uloge države kao i provođenje presuda međunarodnih sudova, napose u slučaju "Sejdić i Finci".

Hrvatski političari iz BiH drže se onog dijela oko nužnosti implementacije presuda domaćih sudova, napose one u "slučaju Ljubić" i o nužnosti hitnih izmjena Izbornog zakona u BiH. A niti jedni niti drugi niti treći ne žele reći gorku istinu - sve pobrojano i čitav niz drugih stvari nužno je uraditi kako bi tek dobili status kandidata i otpočeli pregovore. Tek kada i ukoliko počnemo pregovore u 35 poglavlja počinjemo "pravu igru" i usvajanje pravnog sustava EU, odnosno svega onoga što Unija jeste, pa i to govori koliko smo zapravo daleko od EU u ovom trenutku. Mi dakle nismo ispunili gotovo ništa kako bi dobili status kandidata, Crna Gora je otvorila gotovo sva a Srbija već pola poglavlja, Sjeverna Makedonija i Albanija će po svemu sudeći vrlo brzo početi otvarati poglavlja, a sve te zemlje od Unije su udaljene barem desetak godina. I to ukoliko uopće bude volje najjačih zemalja za proširenjem, a jasno je kako od novih članica u idućem petogodišnjem mandatu EU institucija nema ništa. Prema ovome, BiH je od Unije udaljena dvadesetak godina, možda i više. U najboljem slučaju.

Jasne smjernice

To, naravno, iz EU nitko ne želi jasno kazati, nego je sve upakirano u diplomatski rječnik, jer ne žele da se odustane od reformi, da narodi i žitelji BiH osjete da su odbačeni od EU i da se zemlja i regija vežu za neke druge "igrače" (Rusija, Kina, Turska...). I dok je neupitno kako i sama EU čini greške na zapadnom Balkanu, i u BiH, najveću odgovornost za sve što nam se događa ipak imamo mi sami. Nikada nismo niti pokušali napraviti normalnu državu, što se vidi iz činjenice da nam iz nje bježi tko stigne, pa se ničemu pozitivnom niti ne možemo nadati. A preporuke su više nego jasne, ali nažalost za BiH u ovom trenutku itekako nedohvatljive.

Kako smo već naveli njih je 14 - Osigurati da se izbori sprovode u skladu s europskim standardima, provedbom OESS-ovih preporuka i preporuka Venecijanskog povjerenstva, osiguravanje transparentnosti financiranja političkih stranaka i održavanje izbora u Mostaru; Osigurati rezultate u radu na svim nivoima Mehanizma koordinacije kada je riječ o EU integracijama, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne stečevine EU; Osigurati pravilno funkcioniranje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje; Temeljno poboljšati institucionalni okvir, uključujući i ustavnu razinu; Poduzeti konkretne korake za promicanje okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevladalo naslijeđe rata; Unaprijediti funkcioniranje pravosuđa donošenjem novog zakonodavstva o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH i sudovima BiH u skladu s europskim standardima; Jačati prevenciju i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, uključujući pranje novca i terorizam; Osiguravanje učinkovite koordinacije, na svim nivoima, upravljanje granicama i sposobnost upravljanja migracijama, kao i osiguranje funkcioniranja sustava azila; Jačati zaštitu prava svih građana, posebice osiguravanjem provedbe zakona o nediskriminaciji i ravnopravnosti spolova; Osigurati pravo na život i zabranu mučenja; Osigurati poticajno okruženje za civilno društvo, osobito poštujući evropske standarde o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja; Jamčiti slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebice putem; Poboljšati zaštitu i uključivanje ranjivih grupa, posebno osoba s invaliditetom, djece, LGBTI osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražitelja azila, kao i raseljenih osoba i izbjeglica u skladu s ciljem potpunog provođenja Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma; Dovršiti važne korake u reformi javne uprave u cilju poboljšanja cjelokupnog funkcioniranja javne uprave osiguravanjem profesionalne i depolitizirane državne službe.

Sami procijenite koliko smo daleko od svega pobrojanog.

Piše: Dragan Bradvica, [email protected]