Unitariste i separatiste u BiH jedino mogu srušiti tri federalne jedinice

Osobito u vrijeme izbora. Smišljaju strategije kako protivniku oteti što više. Različiti su modeli napada i obrane. Hrvati se samozaštićuju homogenizirajući se oko jedne stranke kako ih Bošnjaci i Srbi ne bi preglasali. Slično rade i druga dva naroda. Rasipanje nacionalnih glasova smatra se luksuzom na koji pravo ponajmanje imaju najmalobrojniji. Jednako tako je i kada su u pitanju građanske, lijeve stranke. I one se udružuju kako bi pobijedile nacionalne, desne stranke. Svi protiv svih. Iz takvog poslijeratnog ozračja na nedavno održanim lokalnim izborima pojavile su se tri sredine s drukčijom logikom. U Žepi, nekada ratnoj enklavi, Bošnjaci su dali podršku srpskom načelniku s liste SNSD-a Milorada Dodika, u Varešu su sva tri naroda poduprla HDZ-ova načelnika Zdravka Maroševića, slično kao i u Doboju gdje je pobijedio SDS-ov kandidat Obren Petrović. Te su općine zbog toga postale medijska senzacija. U njih hrle novinarske ekipe kako bi pisale o čudu neviđenom. Zamislite, nisu glasovali za "svoga", već su glas dali najboljem. I to onima koje je predložio drugi narod. Analitičari već euforično najavljuju kako je to zametak "normalne BiH". Još jedno čudo dogodilo se u BiH. Nekoliko "otpadnika" od nacionalnih stranaka pobijedilo je kao neovisni kandidati.

Nažalost, to su samo iznimke koje potvrđuju pravilo. U lokalnim zajednicama manje je bitna nacionalnost. Diskriminirajući izborni zakon izvor je svih problema na "višim razinama". Primjerice, kao kada izbornim inženjeringom drugi Hrvatima biraju njihove predstavnike. Dok je god tako, narodi će se udruživati kako bi izabrali svoje. Zaštićivat će se od brojnijih. Zato treba izraditi politički sustav po kojemu će se svi osjećati ravnopravno. Rješenje je kombinacija građansko-nacionalnog modela. A to je jedino moguće ustrojem BiH s tri federalne jedinice ili nacionalna entiteta, unutar kojih bi se uredila nacionalna, građanska i manjinska prava. Primjera radi, na izborima bi postojale liste po kojima bi se određivale fiksne kvote za manjine u većinski hrvatskom, srpskom ili bošnjačkom entitetu. Takvim ustrojem ponajviše bi profitirale građanske stranke. Nacionalne sada opstaju upravo na dvoentitetskom modelu koji generira strah od preglasavanja drugih. Osobito unutar hrvatskog naroda. Ovaj ustroj ojačao bi i državu jer bi bila jeftinija, funkcionalnija i ne bi se bavila nacionalnim, već ekonomskim pitanjima. Jednako tako, parlamentarni i lokalni izbori trebaju se održavati istodobno za sve strukture vlasti.

Ovakva BiH tone u sumraku unitarizma i separatizma. Što prije tvorci i jamci Daytona shvate da je rješenje ustroja BiH u tri nacionalne zajednice (entiteta), to će se prije ugušiti ideje onih koji u miru planiraju osvojiti ono što nisu osvojili u ratu.

Vecernji.ba