Tri godine za ratne zločine, je li to dovoljno da se riješi ono što nije u 30?

Budući da pravosuđe na razini Bosne i Hercegovine predmete ratnih zločina nije riješilo ni 30 godina nakon rata, sigurno to neće učiniti ni za tri.

Jedna je to od poruka iz Republike Srpske nakon što je Vijeće ministara BiH donijelo odluku kojom se do kraja 2028. godine produljuje rok za procesuiranje najsloženijih i najprioritetnijih predmeta ratnih zločina pred Sudom i Tužiteljstvom BiH.

Naime, Vijeće ministara BiH nedavno je, na prijedlog Ministarstva pravde, do te godine produljilo rok za provedbu strateškog cilja 1.2.a Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.

„Na ovaj je način proveden zaključak s 92. sjednice Vijeća ministara BiH, održane 4. studenoga 2025. godine, kada je usvojena Informacija o zaključku Nadzornog tijela za praćenje provedbe Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, da se strateški cilj 1.2.a, koji se odnosi na procesuiranje najsloženijih i najprioritetnijih predmeta ratnih zločina pred Sudom i Tužiteljstvom BiH, a ostalih predmeta pred pravosudnim tijelima entiteta i Brčko Distrikta, produlji za tri godine“, naveli su iz Vijeća ministara BiH.

ROK PROBIJEN: U toj su informaciji, podsjetimo, predstavljeni podaci sudova i tužiteljstava o radu na predmetima ratnih zločina i broju neriješenih kaznenih predmeta evidentiranih pred pravosuđem BiH zaključno s 31. prosinca 2024. godine, a koji su pokazali da se procesuiranje predmeta ratnih zločina neće završiti do ranije definiranog roka, odnosno do kraja 2025. godine, što znači da je taj rok probijen.

Isidora Graorac, predsjednica Republičke organizacije obitelji zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, pita koliko je puta do sada taj rok produljivan.

„Produljenje roka nam do sada nije donijelo ništa i iskreno sumnjam da će donijeti u budućnosti. Da je bilo dobre namjere i volje, sigurno bismo do sada imali završene sudske procese. Imali bismo osuđene ljude koji su počinili monstruozne zločine, umjesto da 30 godina nakon rata i dalje govorimo o zločincima koji se slobodno kreću svijetom i žive normalnim životom. Na kraju krajeva, čak i kada neki budu osuđeni, dopušta im se da napuste BiH i žive po svijetu kao da se ništa nije dogodilo“, kazala je Graorac za „Nezavisne novine“.

STRAHOTE: Prema njezinim riječima, sve što se trenutačno radi nije ništa drugo nego „mazanje očiju“ onima koji su preživjeli ratne strahote, ali i cjelokupnoj javnosti te svim Srbima koji žive u Bosni i Hercegovini.

„Iskreno sumnjam da će Sud BiH i Tužiteljstvo BiH pokazati spremnost da se ti procesi doista pokrenu i da se nešto učini po ovom pitanju. Kamo sreće da bude drugačije, ali prema svemu što smo do sada vidjeli, to ne ulijeva optimizam“, poručila je Graorac.

Božica Živković Rajilić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, kaže kako je nevjerojatno da se rok produljuje za dodatne tri godine.

„Sud i Tužiteljstvo BiH nesposobne su i nepotrebne institucije. Njihovi rezultati nisu na nuli, nego u minusu. Nevjerojatno je da desetljećima nisu željeli ni čuti za srpske žrtve, a potom su, tek kada su se uključili međunarodni čimbenici i kada su bili prisiljeni raditi, započeli s određenim procesima“, rekla je Živković Rajilić za „Nezavisne novine“.

Nevjerojatno je, ponavlja, da im je dopušteno novo produljenje roka.

„To je uvreda za srpske žrtve, a njihov nerad štetan je ne samo za Srbe, nego i za Hrvate i Bošnjake, jer zbog tog nerada nismo došli ni blizu istine“, naglašava Živković Rajilić.

BORBA: Viktor Nuždić, vršitelj dužnosti ravnatelja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, ističe kako Republika Srpska i njezini predstavnici ne smiju odustati od borbe za pravdu za srpske žrtve.

Nuždić podsjeća da je Revidirana strategija usvojena pod svojevrsnim pritiskom europskih dužnosnika na bošnjačke političke predstavnike na razini BiH.

„Koliko god taj dokument imao manjkavosti, a nema ih mnogo jer se suština uglavnom svodi na njegovu provedbu u praksi, odnosno na probijanje rokova, on ipak predstavlja dobru polaznu osnovu. Nije riječ o idealnom dokumentu, niti o aktu koji jamči da će bilo što biti riješeno, ali omogućuje da Republika Srpska ima uvid u to u kojoj se fazi nalaze predmeti i na koji se način rješavaju. Bez tog akta ostali bismo čak i bez tih informacija“, rekao je Nuždić.

Dodao je kako je, nažalost, postala uobičajena praksa da se rokovi predviđeni Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina redovito probijaju.