FOTO  Tko razmišlja o Adriatic Flywayu dok se oko Livanjskog polja planiraju deseci vjetroelektrana?

Jedna od 281 vrste ptica u Livanjskom polju
Ante Perković

Deseci vjetroparkova planiraju se diljem Hercegbosanske županije, uključujući područja u neposrednoj blizini Livanjskog polja i duž ključnih migracijskih koridora ptica - Adriatic Flyway, jednog od ključnih pravaca kretanja ptica između Europe i Afrike. No za njihove kumulativne učinke na prirodu sveobuhvatna procjena nikada nije provedena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stručnjaci upozoravaju da bi takav razvoj mogao trajno promijeniti jedno od najvrjednijih staništa u ovom dijelu Europe.

Procjenjuje se da je na području ove županije do sada dodijeljeno ili planirano najmanje 18 vjetroparkova, dok prostorni planovi predviđaju i do 28 takvih projekata na ovom području. Koncesije za vjetroelektrane dodjeljivane su kontinuirano kroz više mandata više saziva Vlade HBŽ, uz širenje projekata na području Livna, Tomislavgrada, Glamoča i okolnih planinskih masiva.

300 vjetroturbina, što je to nama

Riječ je o više od 300 vjetroturbina na jednom relativno ograničenom prostoru države. Usporedbe radi, jedna Slovenija, koja je četiri puta veća od Hercegbosanske županije, ima tek dva ili tri velika vjetroparka. 

Ključni problem, upozoravaju stručnjaci, nije u pojedinačnim vjetroelektranama, nego u njihovom zbroju. Upravo kumulativni učinak desetaka postojećih, planiranih i najavljenih projekata na istom prostoru predstavlja najveći rizik za Livanjsko polje i migracijske koridore ptica.

Na to upozorava i EuroNatur Stiftung, njemačka zaklada za zaštitu prirode, koja Livanjsko polje opisuje kao jedno od najvrjednijih prirodnih područja u ovom dijelu Europe. Riječ je o najvećem močvarnom ekosustavu u Bosni i Hercegovini i najvećem povremeno poplavljenom krškom polju na svijetu.

Na prostoru od 459 četvornih kilometara Livanjskog polja zabilježeno je čak 280 vrsta ptica, a u čitavoj državi 353. Procjene pokazuju da to područje može prihvatiti i do 100.000 vodenih ptica. Najveće koncentracije ptica bilježe se na području Lipskog i Buškog jezera, koje trenutačno predstavlja glavno okupljalište vodenih ptica unutar Livanjskog polja, s maksimalno zabilježenih više od 67.000 jedinki.

“Ekološka važnost Livanjskog polja ne može se precijeniti”, navode za Hercegovina.info iz EuroNatura, ističući kako je riječ o jednom od ključnih odmorišta ptica, a nekada i zimovanje ptica na jadranskom migracijskom koridoru.

Slična upozorenja dolaze i iz domaćih stručnih krugova. Iz Društva “Naše ptice” navode kako je na području Livanjskog polja evidentirana 281 vrsta ptica, a tijekom migracija i zimovanja ondje boravi više od 50.000 jedinki.

Sve navedeno potvrđuje da Livanjsko polje nije samo lokalno prirodno bogatstvo, nego jedno od ključnih područja bioraznolikosti u jugoistočnoj Europi, čija očuvanost ima značaj daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.

Livanjsko polje bez stvarne zaštite

Livanjsko polje uvršteno je i na popis močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji, što znači da je prepoznato kao područje iznimne važnosti za očuvanje biološke raznolikosti. Takav status ne predstavlja samo formalno priznanje, već podrazumijeva obvezu upravljanja prostorom na način koji ne narušava njegov ekološki karakter.

Iako Ramsarska konvencija sama po sebi ne zabranjuje gradnju, jasno propisuje da se aktivnosti na takvim područjima moraju planirati uz očuvanje prirodnih vrijednosti.

Unatoč tome, Livanjsko polje i dalje nema odgovarajuću razinu formalne zaštite na nacionalnoj razini, iako se godinama traži njegovo proglašenje i sustavna zaštita.

Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da bi ovakva područja trebala imati poseban tretman kada je riječ o planiranju velikih infrastrukturnih zahvata.

Ukoliko bi neko područje trebalo izuzeti iz planova za vjetroelektrane, to je upravo ovakvo područje koje je međunarodno prepoznato zbog svoje važnosti za ptice i druge oblike života”, poručuju za Hercegovina.info iz Društva Naše ptice.

Tko je procijenio da se to može?

Iz Društva “Naše ptice” upozoravaju da odavno postoji bojazan kako bi se Bosna i Hercegovina mogla pretvoriti u svojevrsni pojas vjetroparkova te da se takav scenarij danas postupno ostvaruje. Prema njihovim navodima, samo prema zahtjevima za okolišne dozvole planirano je više od 20 vjetroparkova u naredne dvije do tri godine, a barem trećina odnosi se na područje Livanjskog polja i njegove okolice.

“Ukoliko se postavljanje vjetroagregata ne planira pravilno, može doći do značajne smrtnosti ptica. No, problem nikada nije bio hoće li se graditi vjetroparkovi, nego gdje, kako i u kojem obujmu. Još prije dvadeset godina upozoravali smo na planove koji su predviđali svojevrsni ‘kineski zid’ vjetroparkova u od Zapadne Bosne do Istočne Hercegovine koji bi zahvatio gotovo svako veće brdo. 

Već sada imamo aktivne vjetroparkove i izdane dozvole za nove projekte na tom potezu, a govorimo o desecima vjetroparkova, što postaje alarmantno”, ističu.

Iz EuroNatura upozoravaju da nije provedena sveobuhvatna strateška procjena utjecaja na okoliš koja bi obuhvatila zbrojne i sinergijske učinke svih planiranih vjetroparkova. To u praksi znači da se projekti procjenjuju pojedinačno, bez sagledavanja njihovog zajedničkog učinka.

“Vjetroelektrane na tom području i duž migracijskog koridora imat će kumulativne učinke koji će značajno povećati postojeće pritiske na staništa, migracijske rute i same populacije ptica”, upozoravaju.

Dodatno naglašavaju kako posljedice nisu samo teorijske.

“Ovisno o lokaciji duž migracijskog koridora, više projekata na istom području može dovesti do gubitka jedinki zbog izravnih sudara, utjecati na strujanja zraka na koja se ptice oslanjaju te narušiti staništa potrebna za hranjenje i odmor”, navode.

Dosadašnja istraživanja hrvatske udruge BIOM upozoravaju da vjetroelektrane mogu imati niz negativnih utjecaja na ptice, uključujući izravne sudare s elisama, gubitak staništa, tzv. efekt barijere te uznemiravanje koje dovodi do napuštanja područja. Ti su utjecaji posebno izraženi kada se takvi zahvati planiraju unutar prostora ključnih za ptice, poput migracijskih koridora i područja za odmor i hranjenje.

Studije na papiru, posljedice u prostoru

Poseban problem odnosi se i na kvalitetu studija koje bi trebale biti temelj za donošenje odluka o izgradnji vjetroelektrana.

“Trenutne procjene često su izrađene po principu ‘copy-paste’ i uglavnom ne odražavaju stvarne utjecaje planiranih vjetroelektrana, a da i ne govorimo o kumulativnim učincima”, upozoravaju iz EuroNatura.

Na slične probleme upozoravaju i iz Centra za životnu sredinu, navodeći da su studije utjecaja u Bosni i Hercegovini često nedostatne, a u nekim slučajevima i očito prepisivane, što se vidi po pogrešnim toponimima i opisima staništa.

Upozoravaju i na ozbiljan nedostatak u procedurama, ističući da značajan broj projekata ne prolazi kroz potpunu studiju utjecaja na okoliš.

“Dosta projekata ni ne dođe do potpune studije utjecaja na okoliš, nego se procedura zadovolji tzv. prethodnom procjenom utjecaja, što smatramo nedovoljnim mehanizmom procjene utjecaja na prirodu, ali i na ljude”, navode.

Dodaju kako su i u slučajevima kada se studije izrađuju one često nestručne.

“Kada se i rade, te studije su stručno siromašne i fokusirane na zadovoljavanje forme, zbog čega Bosna i Hercegovina ima jedan od najslabijih standarda u usporedbi s većinom drugih zemalja”, upozoravaju.

Na propuste u praksi upozoravaju i iz Društva “Naše ptice”, ističući da postoje jasno definirani standardi istraživanja i praćenja utjecaja na ptice i šišmiše, ali da se oni često ne provode.

“Za vjetroelektrane su obavezne najmanje dvije jednogodišnje studije – prije izgradnje i nakon puštanja u rad – uz kontinuirani monitoring”, navode.

Objašnjavaju kako se u početnoj fazi prikupljaju podaci o kretanju ptica, uključujući radarsko praćenje, terenska promatranja na planiranim lokacijama, noćna istraživanja te praćenje grabljivica i drugih vrsta, kako bi se utvrdilo koliko je određeno područje osjetljivo.

“Nakon puštanja vjetroparka u rad prati se mortalitet, odnosno stradavanje ptica i šišmiša, a sustav monitoringa trebao bi se provoditi i dugoročno. Nažalost, upravo se ti ključni koraci u praksi često ne provode ili se nastoje izbjeći”, upozoravaju.

Ne razvoj na štetu prirode

Iz EuroNatur Stiftung dodatno upozoravaju da se razvoj obnovljivih izvora energije ne smije provoditi na štetu prirode.

“Važno je da se projekti obnovljive energije ne odobravaju pod izlikom ‘imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa’ ako mogu imati značajan negativan utjecaj na prirodu, koja je sama po sebi javno dobro i od javnog interesa.

Za postizanje ciljeva obnovljive energije treba koristiti područja niskog utjecaja, uključujući umjetna i degradirana područja, poput već izgrađenih površina”, navode.

Cijena “zelene” energije

Ono što se godinama predstavlja kao energetski razvoj i zaokret prema obnovljivim izvorima na primjeru Livanjskog polja sve jasnije otvara i drugo pitanje – po kojoj cijeni i na štetu čega.

Projekti se planiraju i odobravaju jedan po jedan, bez cjelovite slike njihovog zajedničkog učinka na prostor od iznimne prirodne vrijednosti, koji, iako je međunarodno prepoznat još 2008. godine, ni danas nema pravni okvir koji bi osigurao njegovo očuvanje.

U međuvremenu se koncesije za različite projekte dodjeljuju na desetljeća, često bez jasnog odgovora kakve će posljedice takve odluke ostaviti na prirodu i vrste koje o njoj ovise. 

Na kraju, pitanje više nije samo koliko nam treba zelene energije, nego koliko smo spremni žrtvovati prostora koji se ne može nadoknaditi. I možda još važnije – tko će za te odluke snositi odgovornost.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.