Teret prošlosti, obmane u sadašnjosti. Budućnost? Što je to?
Prodavala se priča desetak godina kasnije kako su : „ Slovenci, Hrvati, Srbi, a katkad i Bugari (te uglavnom izrijekom nespominjani, ali nerijetko posredno referencirani Makedonci i Bosanski Muslimani) samo dijelovi jednog, «jugoslavenskoga» naroda, a ne zasebne nacije.“ Plemena.
Kao vrhunac pred kraj 20. stoljeća stvorena je ta umjetna nacija, bez povijesti i jezika, kako bi se dotukla i potpuno iskorijenila nacionalna svijest naroda koji su tu živjeli stotinama godina. Srbi se nisu dali. Oni su svoje izborili, a mi nismo ni pomaknuti s mrtve točke. Iza Srba je stala Srbija, a iza nas nitko.
Desetljeća truda sa svih strana da Hrvati zaborave da imaju povijest i da su narod koji je postojao prije mnogih ovih kvazi nacija s kojima su ih pokušavali izjednačiti. Sve ovo je samo povijesna činjenica sklonosti Hrvata ka stranim vladarima i potrebi da imaju bilo kakve (uglavnom beskorisne) vođe.
Ne vidim razliku ni danas. Bosna i Hercegovina je Jugoslavija na manjem teritoriju. Samo nas predvode moderni Janjičari. Usuđujem se slobodno nazvati naše političare, dične hrvatske sinove, modernim janjičarima. Sada je vrijeme izbora, janjičarska regrutacija. Baš me zanima tko će prvi zaboraviti ono što je rekao, tko će zaboraviti što je bio prije izbora. Tko će sada prvi uperiti svoje mačeve na Hrvatski narod u BiH?
Taj 15-godišnji sultan koji upravlja jadnim Janjičarima je danas jako moćan, drži konce čvrsto u svojim rukama. Gotovo pa nedodirljiv. Ima potporu Međunarodne zajednice. Tog Sultana stvorila je politika brižnih Hrvatskih kabinetlija, koji su odustajali od svojih nauma pod prijetnjom da će izgubiti mjesto u vrhu. Koga briga za stotine tisuća sunarodnjaka kada oni mogu imati par tisuća maraka mjesečno, kad imaju službene aute i vozače, plaćeno gorivo, mobitele, tajnice, godišnje odmore. To je stav modernog Hrvatskog političara koji je ostao kao nasljeđe iz starijih vremena. Neće se sada ništa promijeniti. Oni koji su htjeli konkretne promjene maknuti su na ovaj ili onaj način.
Osim unutarnjeg podaničkog položaja tako nam je i van granica domovine. Hrvatska je davno oprala ruke od nas u izdajničkom činu, u elegantnom Pilatovom stilu. Međunarodna zajednica nas uopće ne smatra konstitutivnim narodom, jer da jest, imali bismo davno svoj treći entitet o kome toliko pričamo već jako dugo vremena. Naime, kao takav narod imamo pravo, naglašavam PRAVO na jednakost sa ostala 2 konstitutivna naroda. Ili smo već postali nacionalna manjina?
Sporazum o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda kaže ovako:
Član 4.
Definicija vitalnog interesa
Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način:
- ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti,
- identitet jednog konstitutivnog naroda,
- ustavni amandmani,
- organizacija organa javne vlasti,
- jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka,
- obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijeđe
- teritorijalna organizacija,
- sistem javnog informiranja,
Prva točka nije ispunjena. Ne u interesu Hrvata. Pogledajmo samo parlament, sastoji se od dvaju domova - Zastupničkog doma i Doma naroda - a sve zakonodavne odluke donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BIH. Koji je tu omjer Bošnjaka, Srba i Hrvata?
STRANAČKA STRUKTURA PSBiH (prosinac 2008):
UKUPNO |
38 |
19 |
57 |
Politička stranka – Koalicija |
iz FBiH |
iz RS |
Ukupno |
SDA - Stranka demokratske akcije |
11 |
1 |
12 |
Stranka za Bosnu i Hercegovinu |
8 |
1 |
9 |
Savez nezavisnih socijaldemokrata - SNSD Milorad Dodik |
- |
10 |
10 |
SDP - Socijaldemokratska partija BiH - Socijaldemokrati |
6 |
- |
6 |
HDZ - Hrvatska koalicija – HNZ |
6 |
- |
6 |
SDS - Srpska demokratska stranka |
- |
4 |
4 |
Hrvatsko zajedništvo (HDZ 1990-HZ-HSS-HKDU-HDU-Demokršćani) |
4 |
- |
4 |
Bosanskohercegovačka patriotska stranka - BPS - Sefer Halilović |
1 |
- |
1 |
DNS - Demokratski narodni savez |
- |
1 |
1 |
DNZBiH - Demokratska narodna zajednica BiH |
1 |
- |
1 |
Narodna stranka Radom za boljitak |
1 |
- |
1 |
PDP RS Partija demokratskog progresa Republike Srpske |
- |
2 |
2 |
2. točka nam je donekle ispunjena, iako je većina odredaba o našoj konstituciji zapravo i ostala samo na papiru. Većina onoga što čini taj konstitutivan narod, počevši od vlastitog teritorija i vlastitih institucija nam je nedostupna. Identitet ne znači ništa, ako realno gledano ne postojiš kao to s čim se identificiraš.
3. točka, ustavni amandman. Ustav je kako znamo najviši pravni akt, osnova koja regulira sve niže pravne akte. U našem ustavu sve je divno i krasno, svi smo slobodni građani s jednakim pravima, posebno reguliranim pravima triju naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka. Opet, nitko od naših političara se ne poziva na ustav kada treba odlučiti o sudbini Hrvata ovdje, jer očito nikoga nije briga iz gore navedenih razloga. A dozvoljeno je u pojedinim mjestima u BiH da se radi po bliskoistočnim programima, da se školuju budući teroristi. Državne institucije kao ne znaju za to. Ne znaju za izravnu prijetnju suverenitetu BiH. Njima je veća prijetnja treći entitet. Prodaja jeftine demagogije. Što bi se tek dogodilo da imamo nepisani ustav kao Britanija. Vladao bi kaos.
4. organizacija organa javne vlasti. Sada se nameće pitanje je li sve ispravno. Da ako se gleda sa stajališta ljudi kojima ovakva situacija odgovara. Srbi imaju svoje institucije, Bošnjaci svoje koje smatraju i našima. Jasno je da niti jedan normalan i svjestan stanovnik BiH koji ima minimalnu političku i građansku potkovanost neće nasjesti na tu iluziju. Kao konstitutivan narod trebali bismo imati svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast na entitetskoj razini. Mi nemamo ni to.
5. Jednaka prava? O tome je suvišno uopće raspravljati. Sve dok nas predstavljaju naši dragi janjičari, nećemo imati jednaka prava. Na ovim prostorima nikada ih nije bilo, i za dugo neće. U ime nas odlučuju svi ostali, što se potvrdilo na slučaju Komšić. To je jedan od najočitijih primjera, a ostali su većinom latentni ali prisutni, politički aranžirani.
6. obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijeđe. Veliki je to naš interni problem ali od odgovornosti za nefunkcioniranje ne mogu pobjeći vlastodršci Hrvatske nacionalnosti. U obrazovanju je toliko nepravilnosti i očitih manipulacija da je nemoguće ne vidjeti. Korumpirani čelnici sveučilišta, rektori, dekani, upravitelji….. sve se već odavno zna, samo je to javna tajna. Trebalo je imati srca i reći tko su potplaćeni „intelektualci“ i nepotisti koji hoće odgojiti i školovati mlade naraštaje akademskih građana BiH. Da, uče ih, ali čemu? Da je vrijedno prodati ponos radi vlastitog interesa? Da je dozvoljeno gaziti preko leševa da bi se dosegao cilj? Da trebaš imati dubok džep i automatizmom dobivaš ispite i fakultetske diplome? Da uzalud učiš ako nemaš nekog tetka ili rodijaka na vlasti da te ubaci „preko veze“ ? Bez obzira što se traži tvoj stručni kadar na nekom radnom mjestu zaposlit će on svoju rodbinu sa upitnom i srednjom školom? Da plačemo nad svojom sudbinom jer nas je Hrvatska gospodski otpisala, ali da mi i dalje volimo i cijenimo te iste ljude zbog kojih smo danas ovdje gdje jesmo? I pored svega toga da niti jedno Hrvatsko sveučilište i škola nema prefiksa „ Hrvatsko“ što Srbi i Bošnjaci imaju. Što se tiče prakticiranja vjere i izražavanja vjere, tu se nema mnogo za reći. I to se pretvorilo u komercijalizam, a predstavnici crkve i njeni službenici nisu sposobni odvojiti svjetovno od duhovnog. Nisu ni fratri ono što su bili ( čast izuzetcima ), da se bore za opstojnost Hrvatskoga naroda, ovi današnji su mi malo više prema materijalizmu i Istoku okrenuti. Bog je isti kao i prije, ali njegovi predstavnici su s vremenom zaboravili što je svrha njihovog djelovanja. Kultura? Taj pojam je nepoznat ovdje, makar i kao dio baštine nekog naroda. Imamo mi tradiciju, kulturno nasljeđe, već stotinama godina. Ali izgleda kao da je čitava povijest Hrvata u BiH ograničena na razdoblje od 1941.-1991. Jer da nije tako ne bi se uzdizali ljudi koji to ne zaslužuju, nego bismo bili okrenuti budućnosti koja nam je previše maglovita.
7. E ovo mi je najdraže. Teritorijalna organizacija. Ako je navedeno u ovom članu da konstitutivni narod ima pravo da se teritorijalno organizira, zašto to pravo onda samo mi Hrvati nemamo?Vjerojatno iz razloga što naše političke mudre glave niti ne poznaju ustav, i jer nas se matična zemlja odrekla i nije stala u obranu naših interesa. Matica je stala u obranu svojih ekonomskih interesa, a time je obranila i ekonomske i političke interese Sarajeva. Jer, u Sarajevu su svi za postojeće stanje, a kad su među narodom koji predstavljaju priča se mijenja iz korijena. Pa, već 15 godina slušamo iste stvari, a nikako da se ostvari i najmanji pomak. Do kada će se još skrivati prave namjere BiH politike? E pa, dragi moji, trajat će ova izvrsna predstava sve dok ta Janjičarska elita ima mogućnost da vas kupi renoviranjem ulica, postavljanjem rasvjeta, smješkanju sa pacijentima u bolnicama, sa 100 maraka i bonovima za hranu, sve dok glasate za tetka, ujaka, oca, susjeda ili šefa. Trajat će sve dok realno ne razmotrimo svi zajedno tko je najsposobniji da nas vodi, sve dok se ne riješimo tereta prošlosti i ljudi koji žive na staroj slavi. Mi smo ih postavili mi ih možemo i otjerati. Tek onda ćemo moći ostvariti svoja potpuna prava koja su nam oduzeta na očigled čitavoga svijeta. Ne trebaju nama njihova obećanja i rasipanja frazama koje ni sami ne razumiju, nama treba osoba koja ima hrabrosti da proturječi Sarajevu, Banja Luci, Zagrebu i Međunarodnoj zajednici. Vidite li vi među ovim kandidatima nekog takvog? Ja ne vidim.
8. Sustav javnog informiranja. Cenzura, cenzura, cenzura. U BiH ne postoji objektivna TV kuća. Sve su cenzurirane i sklone partiji koja je najjača. Jedan od osnovnih čimbenika demokratskog društva je sloboda medija. Kod nas to ne postoji, ne kada je riječ o medijima koje kontrolira država. Ostaje nam samo internetski prostor, ali on nije dovoljan. Prema nekim podatcima internetom se koristi oko 50 % populacije, od toga je 90 % u dobi od 15-24 godine. Starijih od 65 godina samo 9 %. Ostaje nam preveliki broj ljudi koji ne koriste Internet i nisu upućeni u sve ono što bi vrlo vjerojatno promijenilo njihovo mišljenje o politici koju misle da poznaju. A i na internetu nailazimo na plaćenike, a onima koji hrabro kažu svoje mišljenje spočitava se da su državni neprijatelji, sotonisti, fašisti i komunisti ovisno o kome je kazana istina. A da ne pričamo o ucjenama, prijetnjama i pokušajima podmićivanja.
Pokušavam cijelo vrijeme pronaći neku svijetlu točku u cjelokupnoj situaciji i položaju Hrvata u maloj Jugi, ali preteško je. Ipak, ostaje nada da će se ovaj narod probuditi iz sna u koji su ga poslali. Da će ovaj narod sljedeći put ako bude morao ( ne daj Bože) žrtvovati svoje sinove zbog slobode uraditi to za sebe, ne za druge. Nemamo ništa od žaljenja za prošlim vremenima. Prošlost služi da nas učini mudrijima, da razmislimo o svrsi žrtve, ne da idemo grlom u jagode. Povijest ovoga naroda je prebolna da bi se ponavljala. Previše puta smo izdani da bismo to opet dozvolili.