Stotinu dana nakon ubojstva počinitelja zločina još nije stigla ruka pravde

Stotinu dana nakon ubojstva počinitelja zločina još nije stigla ruka pravde

... ubijen (27. svibnja) povratnik, ugledni gospodarstvenik i dobročinitelj Jozo Kafadar (69), Hrvati Lašvanske doline i susjednog zeničkog kraja se pitaju tko i zašto je to učinio. Tko je “potpisnik”, a tko nalogodavac gnusnog zločina? Čekaju, nadaju se, traže…, a odgovora nema.

Stižu tek šture, suhoparne i neslužbene informacije kako “istraga ide u dobrom smjeru”, kako “istraga traje i bilo kakve informacije ne možemo davati” te kako se “obruč oko mogućih počinitelja steže”, piše Večernji list.

No, treba jasno reći kako je nemali broj Hrvata od prvoga dana sumnjao u uspješnost istrage i u privođenje licu pravde zločin(a)ca, nalogodav(a)ca. Jer, temeljili su takav pesimizam (?) na činjenicama da zločinci, ubojice i nalogodavci dvojice travničkih policajaca povratnika, petorice civila povratnika, zločinci koji su pokušali ubiti još trojicu travničkih policajaca, ubojice zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH Joze Leutara, u predratno vrijeme načelnika Policijske uprave u Travniku, i niz drugih zločina počinjenih nad Hrvatima Travnika, ni nakon dugog niza godinama nisu otkriveni i njihove istražne dosjee već odavno je pokrila prašina.

Vjeru u pozitivni ishod istrage nisu imali ni neki viteški ugledni gospodarstvenici, prijatelji ubijenog Joze i njegovih sinova. To su, uostalom, na razne načine potvrdili i u srijedu kada je njih tridesetak, nakon što su to učinili i 11. lipnja, došli u Brajkoviće s nakanom još jednom odlučno stati uz svoje prijatelje, braću Kafadar. A tim posjetom, iako bez bilo kakvog službenog priopćenja, jasno i glasno su poručili pravosudnim i policijskim strukturama da odlučno traže i očekuju rješavanje ovog gnusnog zločina. Jer, rekli su, oni radom, zapošljavanjem, zakonskim obvezama koje redovito ispunjavaju i na taj način značajno sudjeluju u financiranju svih općinskih, županijskih, federalnih i državnih institucija, pa tako i pravosudnih i policijskih, s pravom traže i rezultate, a ne prazne obećavajuće priče.

U situaciji kada istraga ne daje rezultate, zar je onda čudo što se sve više ovom teškom zločinu daju i nacionalističko-zločinačke konotacije koje, bar kada su poslijeratni zločini nad Hrvatima travničkoga kraja u pitanju, nisu strane ni nepoznate. Naprotiv! Zar je onda čudo što se među Hrvatima na travničkom, ali i na širem srednjobosanskom području, provlači strah i pitanje: tko je sljedeći? Zar je čudo što se sve više među četiristotinjak povratnika u župu Brajkovići uvlači strah pa onda i razmišljanje i dilema: ostati ili otići? A kuda?

Zar je onda iznenađenje što su viteški gospodarstvenici odlučili, iako to još uvijek nisu i službeno priopćili, podržati istragu i nekim svojim metodama koje se nikako ne kose sa zakonskim odredbama. Kojim? Uskoro će i to javnosti obznaniti, rekli su.

Gospodarstvenici Viteza s čistim, ljudskim poštenim namjerama, već dva puta u mjesec dana dolaze u Brajkoviće podržavajući tako svoje prijatelje, braću Kafadar, ali i šaljući jasnu poruku nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima. Ujedno, svojim dolascima daju i podršku u svakom pogledu i malobrojnim povratnicima i njihovom župniku fra Leonu Pendiću koji su ubojstvom Joze Kafadara izgubili ne samo susjeda i prijatelja, nego i poslodavca, dobročinitelja..., čovjeka koji je u Brajkovićima bio „sve i sva", kako se to zna reći.

A kada se, ako se, s podlom zločinačkom računicom ubija, onda su prvi na listi za odstrel ljudi s "imenom i prezimenom", kakav je, nedvojbeno, Jozo Kafadar bio.