State od the Union: Stanje u BiH na 34. dan neovisnosti

Prije trideset i četiri godine građanke i građani Bosne i Hercegovine rezolutno su odlučili da žele krenuti putem neovisnosti. Koliko se god danas neki trudili ružičastim nijansama obojiti ovaj 1. ožujak, činjenica ostaje da je referendum o neovisnosti zavijen nizom kontroverzi koje ni danas nisu razjašnjene.

Isto tako, koliko god neki danas nastojali ukazati na monumentalnost ovoga blagdana, ostaje činjenica kako većina građana smatra ovaj dan tek prigodom da se neradni vikend još mrvicu produži. Bilo kako bilo, neosporna su nadanja koja su proizlazila iz proglasa neovisnosti. Trideset i četiri godine nakon izglasavanja neovisnosti, valja nam sagledati kako Bosna i Hercegovina stoji. Valja nam vidjeti stoji li dobro ili jedva stoji uopće.

Sudbonosni referendum

Bosna i Hercegovina je u SFRJ bila zamišljena kao „Jugoslavija u malom“, odnosno kao mikrokozmos onoga što je Jugoslavija kao država trebala predstavljati: zajedništvo različitih naroda i kultura koje postoji na temelju socijalističkih ideala koje međusobno dijele. To iluzorno i povijesno nepismeno razmišljanje došlo je na naplatu tijekom 1990-ih kada se odigrao niz dugotrajnih sukoba koji su se tek prisilom zaključili. Uvertira u njih u bh. kontekstu bio je ovaj referendum u kojem su se građani Bosne i Hercegovine trebali izjasniti žele li neovisnost ili ne.

Hrvati i Bošnjaci donijeli su prevagu te izglasali neovisnost, dok su se bh. Srbi već počeli pripremati za ratne akcije i usuglašavanje sa svojom krajiškom subraćom koja su otpočela svoje ratno djelovanje već u ljeto 1991. godine. Optimizam neovisnosti nije uspio doći do izražaja jer je sveopći rat na bh. tlu bio na pomolu. Kao korisna digresija, valja napomenuti kako je Ravno s drugim mjestima bilo napadnuto već u jesen 1991. godine, što su vlasti u Sarajevu odlučile ignorirati.

Referendum o neovisnosti koji je održan 29. veljače i 1. ožujka bio je popraćen nizom incidenata koji su samo potpirivali postojeću napetost. Proturatni prosvjedi koji su uslijedili pretkraj mjeseca pali su na gluhe uši, a jugoslavenska ikonografija tih prosvjeda u tom trenutku definitivno je postala relikt prošlosti. Već je početkom travnja uslijedila opsada Sarajeva, a s njom i početak sveopćeg rata u Bosni i Hercegovini. Bh. Srbi su iz retorike žrtve prešli u akciju agresora, dok su Hrvati i Bošnjaci munjevitom brzinom organizirali što se organizirati dalo.

Rat u BiH se u nešto manje od dvije godine zatim razvio u kakofonični sukob između svih triju strana te je prisilno zaključen 1995. Daytonsko-pariškim sporazumom. Namjerno govorim prisilno zaključen, jer su sve tri strane izašle nezadovoljne iz sukoba, te u određenom smislu sukob traje i do danas.

Ova godišnjica neovisnosti pada na izbornu godinu, što podrazumijeva aktiviranje provjerenih sredstava promidžbene retorike i kampanje. Tako Dodik po tko zna koji put najavljuje neovisnost Republike Srpske dok se natječe s oporbom u tome tko uistinu predstavlja Srbe, ili bolje rečeno tko je bolji Srbin.

Bošnjačke stranke nalaze se u sličnom međusobnom okršaju, koji će ove godine biti obilježen prije svega tramvajskom nesrećom u Sarajevu. Umjesto da se posipaju pepelom zbog svojih grešaka i krenu popravljati situaciju, koalicije oko SDA i SDP nadmeću se u prozivkama.

Njihove prozivke svakako su obični politički igrokazi, ali ipak efektni u mobilizaciji građanstva koje se i dalje ne može trgnuti iz svoje uljuljanosti. Što se tiče hrvatske strane, i dalje traje strah od vječnog preglasavanja i „drugog bošnjačkog“ člana Predsjedništva. Ta paraliza sprječava svaki oblik pluralizma među Hrvatima, što pomaže očuvanju postojeće elite koja je više naštetila hrvatskoj strani nego što joj je pomogla.

Kako se da zaključiti, Bosna i Hercegovina je kao i prije trideset i četiri godine i dalje duboko podijeljena zemlja. Iluzorno je vjerovati u ikakvu koherentnu i stabilnu cjelovitost države kada se uzme njezino trodijelno naslijeđe koje je u sebi duboko proturječno.

Jedina razlika između današnjeg 1. ožujka i onoga od prije trideset i četiri godine jest ta što na leđima današnjeg spomendana leže nezaliječene rane sukoba devedesetih. Ne postoji spremnost ni otvorenost za konkretan iskorak u međuodnosu triju naroda. Ne postoji nikakva volja za konsenzusom i naša domovina Bosna i Hercegovina postoji prije svega jer su se konstitutivni narodi doveli u pat poziciju svojom tvrdom kohabitacijom te zato što široj međunarodnoj zajednici odgovara postojeći status quo. Pred nama je stoga sljedeće pitanje: dokad će ovo stanje trajati?

Budućnost BiH

Svjesni smo postojećih geopolitičkih prekrojavanja. Bili bismo ludi kada bismo pomislili da će se stvari preko noći drastično promijeniti, no bili bismo još luđi kada bismo pomislili da do promjena neće doći. S tim promjenama vjerojatno će doći i do promjene odnosa prema Bosni i Hercegovini.

Ključan faktor koji je omogućavao opstanak BiH jest razdoblje pax Americanae koje je uslijedilo početkom devedesetih. Uspon Rusije i Kine najavljuje kraj tog monopolarnog svijeta i početak novog svijeta u kojem će više velesila biti prisiljeno na suživot. Posljedica njihova kompromisnog suživota sigurno će biti i svojevrsna podjela svijeta, i pitanje je kome će se i na koju stranu BiH prikloniti.

U tom novom kontekstu sve kontradikcije morat će naći svoje razrješenje koje potencijalno može značiti i cijepanje Bosne i Hercegovine. Na kraju krajeva, BiH je već ranije bila rastavljana i sklapanja. Koji povijesni zakon priječi ponavljanje tog scenarija?

U svakom slučaju, moramo živjeti u sadašnjosti, jer se ne može živjeti ni u prošlosti ni u budućnosti. Naša sadašnjost obilježena je nekompetentnom političkom elitom koja iznova izigrava svoje biračko tijelo spinovima i praznim obećanjima. Obilježena je elitom koja prije svega razmišlja na temelju vlastitih interesa te koristi nacionalne interese kako bi profitirala od njih.

Kakva god budućnost bila i kako god se sfinga Bosne i Hercegovine razriješila, valja nam se iznova prisjećati optimizma koji je pratio referendumsko glasanje. Usprkos svemu postojala je nada u iskorak, vjera u buduće promjene. Bez te nade i vjere nećemo ništa postići u našoj zemlji. Ta nada i vjera proizlaze iz ljubavi, odnosno u ovom kontekstu iskrenog domoljublja.

Domoljublje koje današnji trenutak traži u BiH nije ljubav prema iluzornoj apstrakciji bratstva i jedinstva, nego ljubav prema konkretnim ljudima i konkretnoj zemlji koja predugo vapi za svojim dostojanstvom.

S tim na umu i srcu, neka vam je sretan i blagoslovljen Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju nužno odražavati stavove redakcije portala.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.