Srebrenica - Zločin, uzrok, pomirenje

U deklaraciji Skupština Srbije poziva "sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini i drugim državama bivše Jugoslavije na nastavak procesa pomirenja i jačanja uvjeta za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni".

Rekli bi, moralan čin s razumnom i pomirljivom porukom svim narodima ovih prostora.

Još kad bi general Ratko Mladić bio uhićen i sproveden na suđenje, onda bi donesena deklaracija dobila još više na vrijednosti.

- Postavlja se pitanje kako je uopće moglo doći do srebreničkog zločina?

- Koji su uzroci?

- Je li nakon svega moguća pomirba među narodima?!

Srebrenica je užasan zločin i tu normalan čovjek može samo održati minutu šutnje poginulima!

Neki kažu 3.000, drugi 5.000 ili 8.000 ubijenih i spore se oko toga! Zar nije mnogo kada je ubijen i samo jedan čovjek!?? Teško je gledati i misliti o ovom zločinu, a pogotovu o žrtvama bez jeze na koži i nemira u duši, koji postaje fizički opipljiv i na licu očit! Imamo li pravo tuđe žrtve ignorirati ili još gore ravnodušni biti, a istovremeno svoje oplakivati i čak za njih osvetu tražiti? Ne! Sigurno ne! Samo koliko nas ima koji se mogu nositi s napravljenim zlom, a da i sami ne postanemo potencijalno ili stvarno zlo? Braneći zločine vojnih postrojbi vlastitog naroda s istovremenom  osudom  tuđih zločina, mnogima je lakše zaroniti u opasno sladunjavu osvetu i mržnju koja neminovno stvara nove zločine i produžuje mržnjom napunjenu kružnu spiralu zla i to  u nedogled!

Zaboravljaju jednooki da takve spirale zla ne hvataju samo tuđu djecu i najmilije, često, mnogo češće nego bi mi željeli, u taj đavolji krug bude uvučen netko i od naših najmilijih s čijim nestankom ostaju ponori bola u duši sve dok i sami ne nađemo mir u škrinji iz koje nema povratka!

Srebrenica je bol, krik, nepravda, suze majke koja “mrtva” hoda, ali isto tako je i zločin, smrt morala i etike, divljina iz koje i divljač bježi! Međutim, iako se  ovaj zločin ne može opravdati ni s čim, možda je makar moguće dokučiti kako je moglo uopće doći do ovakvog poraza ljudskosti! Naći moguće razloge i povode ovom zločinu ne znači otkupljivanje krvnikove krivice, niti opravdavaju čin.

Zato treba odškrinuti vrata kroz koja se može vidjeti što je dovelo do ponora u koji su se spustili počinitelji zločina! Preživjeli članovi pobijenih žrtava danas žive od bola do bola. Od suđenja u kojem je satisfakcija slaba do razočarenja što su neki krvnici još na slobodi. I nije razočarenje tu zbog osvete, već puno više zbog osjećaja zadovoljenja kakve-takve pravde kojom bi preživjele žrtve mogle izmijeniti riječ s onima koji nisu krivi za zločine, ali su činjeni u njihovo ime!

Novinari Toronto Suna  - Bill Schiller i Washington Posta -  John Pomfret, objavili su materijal o Srebrenici koji su sakupljali prije pada Srebrenice, ali i na moguće uzroke koji su doveli do zločina počinjenih u Srebrenici ustvrdivši kako su za Srebrenicu  odgovorni i Srbi i Muslimani! Naime, još mnogo prije okruženja i zločina nad Muslimanima Srebrenice, muslimanska vojska izvršila zločin nad Srbima po selima Istočne Bosne (selo Kravice) za koje još nitko nije odgovarao. Normalnom umu nepojmljiva brutalnost i zločini muslimanske vojske, možda objašnjavaju odakle se sručila tolika mržnja i zlo na muslimane Srebrenice. Očito zlo nije "palo sa neba". Zna Sarajevo za ove zločine nad srpskim civilima kao i za zločine koje je muslimanska vojska počinila nad Hrvatima, ali kriju oni to kao zmija noge.

Na isti način, nekažnjeni  su zločini nad preko tisuću svirepo ubijenih hrvatskih civila u Središnjoj Bosni i Hercegovini. Koje je počinila muslimanska vojska u ime muslimanskog naroda čija politička, vojna, intelektualna i vjerska elita, uvjerava  sunarodnjake žrtava kako je njihova muslimanska vojska  brala ljubičice, a žrtve su se same pobile! Od muslimanske elite iz politike i vojske, još nitko nije odgovarao ni za ove užasne zločine nad hrvatskim narodom, dok se istovremeno u Haagu sudi političkom i vojnom vodstvu BeHa Hrvata?!

Može li Sarajevo, ovakvom svojom selektivnom pravdom očekivati od preživjelih žrtava hrvatskog i srpskog naroda, bilo kakvo suosjećanje nad žrtvama muslimana, ako istovremeno to isto Sarajevo negira, krije, opravdava i ne procesuira zločince iz svojih redova?!

Isto tako masovna grobnica u Vidovicama, selu u općini Orašje, kao i mnogobrojne druge hrvatske žrtve pobijene u Posavini, ali i diljem BiH od strane srpske vojske, čekaju na pravdu i kažnjavanje zločinaca. Sramota je to što su neposredni počinitelji zločina još uvijek na slobodi, ali je makar ogormna većina srpskih vojnih i političkih kolovođa vec odavno u Haagu.

Sigurno postoje i zločini koje su nad pripadnicima oba druga naroda počinile i hrvatske vojne postrojbe. Ni te zločine nitko normalan ne opravdava i neka svatko odgovara za svoja (ne)djela.

Cilj je ukazati kako je zločin i to ako netko tuđe zločine broji, a svoje opravdava i ne procesuira. Pogotovu ako se od političke i zapovjedne odgovornosti štiti politički i vojni vrh koji je najviše odgovoran za isplanirane i počinjene zločine?!

Bez jednake pravde za sve, nema ni uvjeta za pomirenje među narodima. Ne znam da li to i Sarajevo čuje?! A čuje sigurno! Pa se normalan čovjek pita, o kojem oni to multi-kulti suživotu trabunjaju?!

Crovata/posavski-obzor.info