Slobodan Vasković: Trutovima protiv Interpola

Sastanak je upriličen nakon održane sjednice Vlade u Mostaru, a poslije toga Orkestar za sahranu demokracije u Federaciji BiH završio je u hotelu „Bevanda", gdje su, uz preskupe delicije, razigravali planove kako postati „Zapadna Njemačka", nakon što su, uspješno za devet mjeseci, dosegli status Istočne Njemačke.

„Bevandine" delicije, ma koliko ukusne bile, ništa su spram delicije zajedničkog sastanka/ručka/slikanja/razgovora/nazdravljanja kompletne Vlade Federacije BiH sa jednim od poznatijih bh. lica sa Interpolovih lista utajivača i perača novca. Postupajući na ovaj način, Nikšić & Smoking orchestra otvoreno su stali iza Prlića, kojeg Interpol sumnjiči da je učestvovao u pranju najmanje 1,9 mliona eura. Slovenački Interpol je od nadležnih institucija u BiH zatražio istragu o kaznenom djelu pranja novca, u visini od 1.947.192 eura. Kao akteri ovog nedjela navode se firme "SV-RSA", "Mreža plus", "Pink BiH Company", "Ujedinjeni mediji" i "UFA Media", te Neven Kulenović, Darko Aleksić, Anis Kadrić, Stipe Prlić i Zoran Bakula, čelnici "Eroneta", i drugi. Interpol je pokrenuo akciju nakon jednogodišnje istrage, a u cijelu priču uključila se i SIPA, Odjel za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, Federalna uprava policije, te Financijska policija.

Iz dopisa „Interpola" (vidi dokumente) jasno je da je riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi, kojoj pripada i Prlić, čiji je jedini „kvalitet" bespogovorna odanost Zlatku Lagumdžiji i SDP BiH. To je danas u Federaciji, očito, najbolja preporuka da možeš raditi što hoćeš i koliko hoćeš. Logično je zaključiti da je Prlić jedan od najvatrenijih pobornika uspostavljanja „Društva jednog lica" na teritoriji Federacije BiH, čim ga je dopala čast da njegove nezakonite i kriminalne radnje brani cijela Vlada Federacije BiH, dolazeći mu „na noge" i, na taj način, „opere" po drugi put onih 1,9 miliona eura. Da je samo „pranje" u pitanju, ne bi to ni bilo tako strašno (bar kada je BiH u pitanju, nagledali smo se takvih stvari), ali poruka Orkestra je mnogo mnogo opasnija; upućena je, primarno, istražnim organima i glasi: „Prlić ne smije pasti".

Jednostavnije rečeno, Vlada Nermina Nikišića spremna je braniti (i brani) svakog svog poltrona/perača i po cijenu rušenja institucija, kako države tako i entiteta. A Prlić nije sitan perač, „kokošar", već krupan igrač, koji je, (prema dokumentima koji su u našem posjedu), iz „Eroneta" tijekom svoje osmogodišnje vladavine „ispumpao" nekoliko desetina miliona maraka. (Procjene se kreću i do sto miliona maraka „izgubljenih" u eteru). Nema sumnje da je dio tog novca otišao i za financiranje SDP-a i njihovih kampanja, ali i nekih visokih funkcionera te stranke, te njoj bliskih „igrača".

Mostarskim „grupnjakom" sa Prlićem, Vlada Federacije BiH nastavila je sustavno, detaljno i višemjesečno devastiranje institucija države i entiteta u „slučaju Eronet". Prlić je iz te firme, nakon osmogodišnje vladavine, otjeran, početkom ove godine, ali je Nikšićev kabinet proteklih nekoliko mjeseci porušio sve pozitivne zakonske propise FBiH kako bi ga vratio na čelo hercegovačkog „zlatnog fazana". („Sitan detalj", kojim ćemo se narednih dana i nedelja intenzivno baviti, kaže da je „Eronet" za prvih osam mjeseci ove godine, bez Prlića, napravio dobit od cca 15 miliona KM, dok je u 2010. godini, sa Prlićem na čelu, ostvario godišnju zaradu od preskromnih 7,5 miliona KM. Upola manje.). Krenimo redom.

Početkom ove godine (27.01.) u sudski registar, kao direktor „Eroneta", upisan je Vilim Primorac. On je na to mjesto došao bez suglasnosti Federalne vlade (što je bitno za dalju priču), jer zakon u FBiH takvu vrstu upliva izvršne vlasti u Javna poduzeća ni ne predviđa, niti je poznaje i to od 2008. godine i promjene Zakona o gospodarskim društvima (SN, 84/08). Odmah po formiranju Vlade Federacije (polovinom ožujka o.g.) kreću udari na vodstvo „Eroneta", a išlo se tako daleko da je ministar prometa i komunikacija Enver Bijedić donosio stupidne odluke (vidi dokumente) zabranjujući Primorcu da ikoga uposli u firmi. Čak i čistaticu.

Nikšićev kabinet donosi niz nezakonitih uredbi, koje stavlja iznad zakona, namećući ponovo Vladu FBiH kao ključni faktor u imenovanju čelnika Javnih poduzeća. Početkom kolovoza, Vlada imenuje „privremeni" Nadzorni odbor „Eroneta", (što je termin koji zakon ne poznaje, pa ga je suvišno komentirati), i to na rok od šezdeset dana. Dan prije isteka pomenuta dva mjeseca (04.10.2011.), resorno ministarstvo raspisuje oglas za članove NO, na koji se prijavljuje 17 kandidata. I, nevjerovatno, nijedan od njih ne ispunjava uvjete; čak ni Slavo Kukić, univerzitetski profesor i osoba koju mnogi smatraju Prlićevim „mozgom". Raspisuje se drugi oglas, i gle čuda: sve prijave su u redu, a svi članovi NO, koji je izabran na 4 godine, bili su i članovi onog privremenog. Cijela igra je i bila u tome da se odaberu isti poslušnici koji su Prlića bespogovorno vratili u „Eronet". Na čelu NO je čapljinski pčelar i SDP-ovac Ante Krešić, koji pravi izvrstan med, a o komunikacijama zna koliko i pčele i trutovi mu.

Znao je Krešić i da je „Matica" gadna ako joj se nešto odbije, te je prihvatio ulogu (istina nevoljko) da dovede ponovo Prlića u „Eronet". To se i dešava 30.09. ove godine, kada NO Prlića postavlja na mjesto v.d. direktora, što je termin nepoznat zakonu. Iz navedenog je jasno da je privremeni NO imenovao privremenog direktora samo tri dana prije nego im je istekao privremeni mandat. Smijurija. Još nekoliko detalja u vezi sa ovom sjednicom bitno je naglasiti kako bi se uvidjelo u kolikoj mjeri je resorni ministar Bijedić tek sredstvo, a nikako osoba koja koristi glavu, te u kojoj mjeri je „Glava", što jeste Lagumdžija, sitna duša, spremna na svaku vrstu osvete i niskih udaraca.

Pripremajući sjednicu Nadzornog odbora (30.09.), Bijedić je, u skladu sa zakonom (napokon), 14 dana prije njenog održavanja uputio svim zainteresovanim dnevni red. (Naravno, ne i Vilimu Primorcu, koji nije ni pozvan na sjednicu NO na kojoj je razriješen, što je, takođe, nezakonito). U dnevnom redu nije bilo točke o razrješenju direktora. Šta se u međuvremenu desilo: desilo se Brčko i sastanak „šestorke", na kojem nije dogovoren Savjet ministara. Bilo je to 26.09., da bi dan nakon toga uslijedio Bijedićev nalog da se u dnevni red uvrsti i Primorčeva smjena. Jednostavnije rečeno, kada Dragan Čović, šef HDZ-a, nije ispunio Lagumdžijina očekivanja, uslijedila je odmazda „kažnjeničke bojne" i Primorac je eutanaziran. To što je, za razliku od Prlića, pozitivno poslovao i zaradio sa „Eronetom" 15 miliona KM, koga briga.

Sve izrečeno ne bi bilo dovoljno za ponovnu inauguraciju celebrity interpolca i uklanjanje Primorca, da se u cijelu priču nije umiješao i Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog savjeta BiH, koji je postao Lagumdžijina „ruka pravde". Novković je naložio Marinu Zadriću, predsjedniku Općinskog suda u Mostaru, da upiše Prlića u sudski registar po svaku cijenu, iako za to nije imao nikakvo zakonsko uporište. Posebno i zbog činjenice da nisu riješene neke ranije žalbe na upis Primorca u sudu. Zadrić je stvar presjekao „sabljom", oduzeo predmet sudiji Divni Bošnjak i dodijelio ga Rabiji Tanović, koja je počinila nezakonito djelo upisujuću Prlića u sudski registar. Sve što je učinjeno kako bi se Prlić ponovo doveo na čelo „Eroneta" nezakonito je, a samovolja SDP BiH i njenog čelnika, svjedoči da je istinski izborni SDP-ov slogan glasio „Država za Fidela", a nikako za čovjeka. Što se tiče Prlića, on će nastaviti da „pere", u to nema sumnje.

Dokumenti dostupni na:

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/