Slaven Raguž: Mi smo hrvatska stranka i to s ponosom ističemo

Dajte neku realnu sliku trenutka u kojem se nalazi HRS. Kakvo je stanje s članstvom, podružnicama, partnerima u kontekstu priprema za lokalne izbore iduće godine?

- Danas se politički angažira isključivo kako bi se ekonomski i društveno situirali, jer živimo u društvu u kojem su političke stranke najbolji poslodavci, a politika najunosniji biznis. HRS ima namjeru mijenjati te ustaljene vrijednosti i nudi politiku koja djeluje za opće, a ne individualno dobro. Za to danas treba imati hrabrosti, jer uvijek je teško biti izvan kalupa. Okupljamo ljude koji imaju smjelosti zdravorazumski i slobodno politički promišljati, bez okova prošlosti i diktirane sadašnjosti. Broj članova se kontinuirano povećava. Unatoč skromnijim financijskim mogućnostima, budući da se financiramo isključivo od članarine, cilj nam je utemeljiti odbore u svim općinama gdje žive Hrvati. Nedavno smo organizirali odbore u Tomislavgradu i Čapljini, a ubrzo idemo u Usoru, Travnik i Orašje, tako da ćemo biti prisutni u svim županijama, gdje namjeravamo nastupiti na lokalnim izborima. O partnerima za lokalne izbore je još uvijek rano razgovarati.

Po osnivanju ste najmlađa stranka Hrvata u BiH, a i kadrovi su Vam u usporedbi s drugima dosta mladi, može se reći i pomalo neiskusni u političkom životu. Smatrate li se isključivo hrvatskom strankom ili ste doista otvoreni za sve ostale te smatrate li mladost i neiskustvo prednošću ili nedostatkom u borbi s puno ‘namazanijim' protivnicima?

- Mi smo hrvatska stranka i to s ponosom ističemo. Ne znam što podrazumijevate pod "neiskustvom". Ako mislite na iskustvo - staž u komunističkoj partiji bivše države, onda priznam da smo izuzetno neiskusni. Ako pod iskusnima podrazumijevate one koji su davno započeli s političkim djelovanjem te su, obnašajući vlast, hrvatski narod doveli u poziciju u kojoj se danas nalazimo, onda vam opet priznam da smo neiskusni. Mi nemamo niti cijenimo takvo iskustvo. Novi smo, najmlađa smo stranka i, većinom, imamo mlađe članove. Činjenica je kako u našim redovima ima dosta visoko obrazovanih ljudi, koji su radom i znojem stekli diplome i znanja u okviru svojih struka. Oni su ljudi koji brzo uče i koji su voljni baviti se politikom na jedan drukčiji način. Drukčiji od postojećih "hrvatskih" stranaka, koje djeluju poput dioničkih društava stranačkih poslušnika. U svemu tome je naša velika prednost u odnosu na ostale stranke.

Riješimo dvojbe. Nekada se Vaša istupanja čine radikalnijima od istupa lidera vodećih nacionalnih stranaka. Jeste li vi desniji od desnog?

- Uzmite za primjer stranke tobožnje ljevice, poput SDP-a ili DF-a, te pogledajte njihove aktivnosti posljednjih 4 ili 5 godina, lako se dođe do zaključka kako su to stranke krajnje desne bošnjačke orijentacije. Isto tako, ako uzmete predizbornu kampanju stranaka poput SDA ili HDZ-a BiH koji nude 100.000 radnih mjesta, traže ravnomjernu raspodjelu javnih prihoda ili se bore za opstanak javnih poduzeća, ispada da su SDA i HDZ BiH stranke ljevice. Govoriti u BiH o ideološkim podjelama na desno i lijevo je, dakle, nemoguće. Govoriti u BiH o nekoj ideologiji uopće je smiješno, jer kod nas je politika isključivo instrument interesnog i stranačkog gospodarenja resursima i javnim novcem. Meni, i HRS-u općenito, prišivaju radikalizam iz jednostavnog razloga što se usuđujemo stvari nazivati pravim imenom, što pred narod izlazimo bez skrivenih namjera i što smo ponosni što smo Hrvati koji žele živjeti i umrijeti u BiH, braneći svoje vrijednosti i svetinje, ali iskreno poštujući i one tuđe. Praksa je inače drukčija. Kada su svjetla pozornice upaljena, stranački lideri se tobože svađaju i proturječe, ali čim se ona ugase, vlada interesno "bratstvo i jedinstvo".

Ima li BiH uopće budućnost s aktualnim liderima? Namjerno kažem liderima, a ne strankama jer se na posljednjem primjeru krize Vlade FBiH pokazalo da su premijer i ministri u biti "tu" samo jer šefovi njihovih stranaka nemaju vremena obavljati previše funkcija.

- Nije problem stranačkih lidera, problem je cjelokupno društvo koje je izrodilo takve lidere. Naša država ima budućnost, neovisno o liderima, naravno, ako se promijene određene okolnosti. Prva stvar jest djelovanje na polju distanciranja međunarodne zajednice od miješanja u unutarnja pitanja BiH. Međunarodna zajednica je, na žalost, najveći generator krize. Druga stvar je uvođenje vladavine zakona kao temelja zdravog društva. Vladavina zakona ne smije ostati apstraktan pojam, a stvarne institucije vlasti nikako ne smiju biti stranačka čelništva i ured OHR-a.

Nedavno je jedan strani veleposlanik rekao da BiH nema snage ići naprijed dok svi trenutačni pa i neki bivši lideri ne budu politički aktivni. Slažete li se s tim?

- Cijenim dobronamjernost stranih veleposlanika. Međutim, oni bi morali krenuti raditi svoj, veleposlanički posao, a prestati dijeliti lekcije i docirati nam kako bi to mi u BiH trebali živjeti svoj život. Naše politike, kakve god one bile, rezultat su demokratskog izbornog procesa. To što se većina njih ponaša poput obiteljskih i poslušničkih dioničkih društava, pri tom nikome ne polažući račune, osim samima sebi, to je samo stvar nepostojanja vladavine zakona. Međusobnog uvažavanja nema. Nominalno, političarima, a pogotovo nevladinom sektoru, puna su usta priče o "toleranciji", "jednakopravnosti", "demokraciji", a u praksi im nedostaje elementarna pristojnost, ljudska empatija, uvažavanje drugih i drukčijih. Ključ su, dakle, vladavina zakona i razvoj demokratskih procesa u praksi, a ne samo na papiru. Oni će nužno potaknuti pozitivnu selekciju, u cijeloj državi, kako na međustranačkim, tako i na unutarstranačkim razinama.

Podržavate li odluke HNS-a? Ne onoga Davora Šukera, već Dragana Čovića jer dojam je mnogih da HNS postoji samo da bi HDZ držao dominaciju u svom "korpusu"?

- Nije to nikakav dojam, to je činjenica, a kadrovska izborna rješenja poslije izbora to najbolje dokazuju. Odluke HNS-a moraju biti temelj političkog djelovanja svake stranke s hrvatskim predznakom u BiH, što kod nas nije slučaj. Dovoljno je uzeti za primjer dvije najjače stranke unutar HNS-a. HDZ BiH je nakon izbora cijelim nizom poteza, počevši od potpore odlukama platformaške vlade Nermina Nikšića, pa do prepuštanja DF-u jednog hrvatskog ministarskog mjesta u Vijeću ministara, prekršio odredbe dokumenata HNS-a. S druge strane, HDZ 1990. se još prije izbora odrekao HNS-a kao doktrine, budući da su otvoreno i bez imalo obraza i skrupula tražili potporu birača iz bošnjačkog korpusa za bolji izborni rezultat. Za razliku od njih, HRS poštuje i podržava sve dokumente HNS-a te u praksi djelujemo u skladu s njima, bez obzira što formalno nismo članica HNS-a.

Kakav izbor imaju Hrvati? Ali budite krajnje iskreni, imaju li ga uopće? Vi mislite da ćete biti neka alternativa? Kako to mislite učiniti pored dvaju HDZ-ova koji su infrastrukturno i financijski daleko jači od vas?

- Mi ne mislimo biti neka alternativa, nego alternativa jesmo. Dva HDZ-a su, na žalost, dva naličja iste medalje. Isti motivi, identična politička filozofija te identičan cilj, a to je politika kao borba za osobne interese, a ne za opće dobro. Više-manje sve stranke pate od tog komunističkog mentaliteta po kojem je partija, odnosno stranka, isključivi prioritet, a odanost partijskom, odnosno stranačkom lideru mjerilo vrijednosti. Naša filozofija političkog djelovanja je u potpunosti različita, stoga se mi uopće ne opterećujemo s dva HDZ-a ili s drugim strankama uopće. Mi nudimo svoju viziju, svoje ideje i nastupamo neskrivenih namjera. U tome je naša snaga. Politici sile i novca suprotstaviti se originalnim idejama i iskrenim domoljubljem. Uostalom, svaka dobra alternativa svoje političke suparnike tjera da se više potrude, da budu bolji. Osim želje za što boljim političkim uspjehom HRS-a i, vjerujem, za razliku od njih, mi svojim oponentima iskreno želimo da budu što bolji i odgovorniji. Da na ključna mjesta postave najbolje i najpametnije ljude. Već sam spomenuo značaj pozitivne selekcije kod svih stranaka.

Komentirajte posljednju borbu HDZ-a BiH, DF-a i SDA oko javnih poduzeća s posebnim osvrtom na Hercegovinu?

- Žalosno je da se naša politika svela na raspravu o poduzećima. Pitam se kamo nestadoše glavne predizborne teme poput ustavnih reformi i neravnopravnosti. Istinska borba za javna poduzeća, osobito ona u Hercegovini, morala bi se voditi u Parlamentu preko izmjena cijelog seta zakona, počevši od Zakona o vlasništvu poduzeća u FBiH, pa do Zakona o privatizaciji i dr., po kojim bi se preispitao udio Federacije u vlasništvu ovih poduzeća, te taj isti udio vratio na općine. Svi ti zakoni su doneseni prije nametnutih ustavnih i zakonskih mjera od OHR-a koji su doveli Hrvate u diskriminirajući položaj, a kompletnu kontrolu nad svim resursima dalo Sarajevu. HRS je uradio prijedloge izmjena ovih ustavnih i zakonskih odredbi i na svemu ovome ćemo inzistirati. Na žalost, kod nas se politika i ogleda po tome tko vlada kojim javnim poduzećem. Imajući u vidu, dakle, taj kontekst, razumijem u potpunosti namjere HDZ-a da ovlada javnim poduzećima. Ako ništa drugo, demaskirali su DF kao jednake sebi po tome. Puna usta "Bosne", borbe protiv korupcije, nacionalizma itd., a na kraju njihovo popuštanje je bilo samo pitanje cijene i kadrovskih dogovora.

Moj je dojam da će mnoga poduzeća i dalje biti bankomati za "odabrane". Kakav je Vaš stav? I Vi radite u jednom od poduzeća koje je godinama predmet političkih prepucavanja. Jeste li posao dobili na rodbinskoj i političkoj vezi ili na regularan način?

- U tvrtki, u kojoj radim skoro deset godina, zaposlio sam se preko javnog natječaja. Da o zapošljavanju tada nije odlučivao Nijemac koji je tada bio član Uprave, posao vjerojatno ne bih niti dobio. Vrlo lako je to provjeriti, već su neki radoznali dolazili provjeravati i ispitivati. Poslovi u javnim poduzećima i ustanovama se moraju dobivati isključivo preko natječaja, a nikako po stranačkoj pripadnosti, bilo u općini, županiji ili na višoj razini. Naše društvo uvelike već plaća cijenu što nam stariji stručni kadar odlazi u mirovinu, a njihova mjesta zauzimaju kume, zetovi, rođaci stranačkih kolega. U HNŽ-u se čak otišlo i korak dalje, pa se i zakonski definiralo da je, primjerice, u školama nemoguće zaposliti se bez odobrenja resornog ministra. Ovdje je odgovornost na svima nama. Premalo se o ovome u javnosti govori, piše, ljudi ovo toleriraju, a i oni koji se usude o tome javno govoriti, evo, bivaju proglašeni radikalnima.

Ambicije za lokalne izbore. Ali, budite realni, a ne kao oni koji su za opće izbore najavljivali 90 tisuća glasova pa osvojili 15. Na koja područja ćete najjače "udariti"?

- Uvijek se trudim biti realan. Kako sam već rekao, na izbore izlazimo u svim općinama gdje do izbora budemo uspjeli formirati stranačku infrastrukturu. Koliko god vijećničkih mjesta osvojimo, nećemo se uzvisiti bolesnim ambicijama, nego ćemo samo biti glasniji i jači u provedbi svojih ideja. Ako osvojimo i samo jednog vijećnika po općini, ali vijećnika koji će biti prepoznat, u prvom redu, po svom radu, i to će biti uspjeh. Jednako tako, tamo gdje ne uspijemo osvojiti niti jedan vijećnički mandat, to nas neće pokolebati u daljnjem radu.

Kako riješiti pitanje Mostara? Što je konkretno uopće pitanje Mostara? Komentari dosadašnjih vladajućih garnitura nekad su toliko iritantni da se građanima diže kosa na glavi.

- HRS je jedini javno dao ne jedan, nego dva prijedloga rješenja pitanja Mostara. Prvi je onaj u skladu s trenutačnom legislativom i odlukom Ustavnog suda s jednostavnim rješenjem, a to je uvođenje kompenzacijskih lista za grad Mostar, u skladu s važećim zakonom. Drugo rješenje je iz malo šireg konteksta, a dio je prijedloga ustavnih reformi koje smo, opet jedino HRS, javno prezentirali. Pitanje Mostara se ne rješava iz jednostavnog razloga što to vladajućim HDZ-u i SDA-u nije u cilju. Njima je ovo kaotično stanje mana s neba, mogu raditi što ih je volja, a za svaku pogrešku imaju ispriku: nema gradskog vijeća. Dakle, stvar je isključivo volje i nadam se kako građani Mostara neće dogodine biti uskraćeni za svoje pravo glasa. U tom slučaju HRS priprema tužbe, a ako treba, ići ćemo i do Strasbourga.

Imate li išta protiv da gradonačelnik Mostara bude Bošnjak? Ne mislim na Radu Bošnjaka...

- Nemam apsolutno ništa protiv niti da bude Bošnjak, niti da bude Rade Bošnjak, ako je to plod demokratskog procesa i rezultata izbora u gradu Mostaru.

Čović ili Raguž? Ali ne Slaven Raguž... Kome ste bliži i s kim biste u budućnosti mogli surađivati?

- Nisam blizak niti s jednim niti drugim. Politički gledano, bliži sam Čoviću, za kojeg je većinom glasovao hrvatski narod i koji je predsjednik HNS-a. Raguž se ideološki pogubio u silnom slaganju sa svima i nezamjeranju ikome. U Mostaru je najveći Hrvat, u Sarajevu je najveći Bosanac katoličke vjeroispovijesti. Po pitanju HDZ-a, na žalost, kao narod, prepušteni smo na milost i nemilost toj stranci koja loše upravlja svakim segmentom društveno-političkog života, počevši od lokalne razine, pa do onih viših. Vezivno tkivo te stranke je baš Dragan Čović i ključno pitanje je što će od te stranke biti u trenutku kada on jednog dana ode u mirovinu. Njemu se ne može osporiti vještina manevriranja u političkim vodama BiH, pitanje je koliko će do tada uspjeti reformirati stranku, jer sadašnje poticanje beskičmenjaštva može u konačnici neizravno skupo stajati i nas.

Najavljeno je ujedinjenje ljevice u BiH. Ako se to ostvari, bit će to žestok protivnik na izborima? Znam da ćete reći da je ljevica u FBiH samo bošnjačka, ali... nije to baš tako.

- Naravno da ljevica u BiH nije samo bošnjačka. Po poimanju ideologije desnog i lijevog, kako se ono poima kod nas u BiH, trenutačno HDZ 1990. može stati rame uz rame SDP-u, DF-u i ostalima. Što se tiče najavljenog ujedinjavanja ljevice, to je samo fiktivno ujedinjenje. Ljevica je odavno ujedinjena, osobito kada se radi o unitarističkom i centralističkom pogledu na BiH. Spomenite samo naglas Hrvate, ustavne reforme i njihovu težnju za jednakopravnošću u BiH, vidjet će te kako SDP, DF i svi ostali unisono skaču na noge.

Od nekih Vaših kolega sam čuo da Vam zamjeraju što previše pričate, a malo u praksi uradite? Mislim na stranku, naravno...

- To ste vjerojatno čuli od nekih mojih bivših kolega koji su me na taj način željeli diskreditirati pred tadašnjim stranačkim vodstvom. Ja sam sada dio HRS-a. U krajnjoj liniji i, kako navodno rekoše, da "puno pričam, a ništa ne radim", što ćemo s onima koji niti pričaju, niti išta rade, a plaćaju ih porezni obveznici i primaju plaću od 3 do 6 tisuća maraka? Na primjer, u protekla dva mandata, dakle, u zadnjih osam godina, zastupnici hrvatskih stranaka nisu podnijeli niti jedan prijedlog zakona (djelovali su isključivo amandmanski). Oko 50 posto njih, po podacima CCI-ja, uopće se nije javljalo za riječ u svojim domovima, a njih 30 posto se javilo jednom do tri puta za vrijeme cijelog mandata. HRS nije dio niti izvršne, niti zakonodavne vlasti, a jedini smo dali prijedlog ustavnih reformi, rješenje za grad Mostar, u kontaktu smo sa zastupnicima Parlamenta EU-a koje redovito brifiramo o stanju u BiH, itd. Dakle, iskorištavamo ono što imamo na raspolaganju. Za sada su to istupanja po medijima i izvaninstitucionalne aktivnosti.

Dnevni list