Slaven Raguž: Herceg Bosna, od Save do Neuma, nije bila zločinački poduhvat, HVO nije zločinačka vojska

Mi moramo biti čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana. Takva BiH je moguća i mi ćemo se za nju boriti i izboriti. Hoćemo li u konačnici završiti u punoj i stvarnoj institucionalnoj ravnopravnosti, ili će biti potrebna i teritorijalna autonomija kroz federalnu jedinicu s hrvatskom većinom, ovisit će i o političkim potezima koje budu vukli predstavnici druga dva konstitutivna naroda. Mi od naših legitimnih prava sigurno ne smijemo odustati niti smijemo s njima trgovati.

Nacionalno pitanje Hrvata u BiH može biti riješeno jedino dogovorom legitimnih predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Međunarodna zajednica treba biti neutralni supervizor u tom procesu, a ne pristrani sudionik koji stalno favorizira jednu stranu i njezine zahtjeve. Zbog svega toga, mi kao Hrvati ne smijemo sebi dopustiti luksuz bilo kakvih političkih ekshibicija i podjela nego moramo raditi na dugoročnoj političkoj strategiji hrvatskog naroda u BiH koju moramo svi poštovati. Moramo raditi na rješenju ustavnopravnog i političkog statusa Hrvata, a ne iskorištavati neravnopravni status za zadovoljavanje osobnih ili stranačkih, osobnih interesa.

Osnovno načelo koje mora poštovati svaka hrvatska politička stranka je izborni legitimitet hrvatskog naroda, to jest, poštivanje većinske izborne volje hrvatskog biračkog tijela u BiH. Sadašnja Vlada FBiH nema taj legitimitet, stoga se s pravom može kazati da su takozvane hrvatske stranke koje sudjeluju u toj vladi izdale hrvatske nacionalne interese i prodale hrvatski izborni legitimitet. HDZ1990 Ukoliko ja ne smije ulaziti u pregovore o sudjelovanju u bilo kakvim sadašnjim ili budućim platformama koje ne poštuju hrvatski izborni legitimitet. HDZ1990 mora biti bedem obrane izbornog legitimiteta hrvatskog naroda u BiH na nacionalnoj razini, što nipošto ne znači da na nižim razinama nećemo biti glavni protivnik politici koja hrvatske općine, županije, ali i samim pojam hrvatstva smatra privatnim vlasništvom.
Po pitanju HNS-a, HNS je opravdao ulogu kada se radi o načelima, međutim kada se radi o političkom djelovanju, kako ta institucija ne bi postala parodija same sebe, ona mora opravdati očekivanja. Zaključci HNS-a, osobito s prvog zasjedanja, uopće nisu uzeti ozbiljno u obzir, a kamoli da se radilo na njihovoj implementaciji. Gdje je famozno međuopćinsko vijeće, lobistički uredi u Bruxellesu, Berlinu, Washingotnu... Deklaracija sa drugog zasjedanja je vrhunski dokument, ali ostala je mrtvo slovo na papiru. Poslana je izvrsna poruka hrvatskog zajedništva, ali sve je ostalo na tome. Nema dugoročne strategije koju svi moramo poštivati, nikakvog koncepta, vizije, što bi se moralo definirati na HNS-u. Bošnjaci imaju unitarističko viđenje BiH, Srbi secesionističko, a Hrvati nemaju nikakvu viziju.

Zato nam se događa da Bakir Izetbegović dođe u Podveležje, mjesto kraj Mostara koje je 1992. oslobodio HVO, i šalje ratne pokliče i samostalno piše neku svoju povijest, a s naše strane nitko od relevantnih vođa nije se usudio odgovoriti mu na izrečene neistine i pisanje neke fiktivne povijesti. Kako možemo očekivati od hrvatskog čovjeka u BiH da se probudi iz apatije, ako su naše vođe svele političko djelovanje i strategiju isključivo na kadrovsko popunjavanje nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća i dr. HNS mora postati narodni parlament u kojem će se raspravljati, pa čak i svađati, oko strateških tema i nacionalnih interesa, ali zaključci HNS-a moraju biti zapovijed, a ne isprika i opravdanje.

To nam je svima obveza prema onima koji su dali život da danas mi ovdje stojimo i o ovome diskutiramo. Kada bi postojao neki način da upitamo članove naše uže obitelji koji su svoje živote dali za nas jesu li ponosni na nas što smo učinili od njihove ostavštine ili nas se srame. Dovoljno je vidjeti kako se danas tretiraju naši branitelji, što od njih radi Zukan Helez i njegova bratija, kako ih iskorištavaju njihovi politički vođe, kako su ostavljeni na marginama, u potpunosti zaboravljeni, osim pred izbore. Likovanju i trijumfalizmu bošnjačke političke oligarhije nakon prvostupanjske presude haškog suda se moralo naći jasnog i glasnog odgovora. Moram ovdje citirati komisiju „Iustitia et pax" biskupske konferencije: Kako to da je Herceg-Bosna, koja je formirana radi obrane a više ne postoji, proglašena zločinačkim pothvatom upravljanim iz Zagreba, a Republika Srpska nastala na genocidu i etničkom čišćenju dobila legitimitet državnosti, i to suprotno svim načelima međunarodnog i humanitarnog prava.

I ja ovdje postavljam to pitanje? Zar smo toliko kratke pameti.
Republika Srpska opstruira povratak Hrvata, a Hrvatima koji žive u RS-u manipulira, zlostavlja ih i krši ljudska prava. Dok god je takva situacija, hrvatskim političkim dužnosnicima nije mjesto na obljetnici osnivanja RS-a. Ne razumijem zašto uvijek moramo pred nekim savijati kralješnicu?! Moramo jasno reći: Herceg Bosna, od Save do Neuma, nije bila zločinački poduhvat, HVO nije zločinačka vojska. Ne smije se negirati pojedinačne zločine, dapače, mora ih se istražiti i sankcionirati, ali ne smije se dopustiti gaženje naših svetinja.

Sa ovoga mjesta upućujem pozdrave našim ljudima koji su nepravedno prvostupanjski osuđeni i leže u Haagu. Ako ih je matica Hrvatska zaboravila mi nismo i moramo učiniti sve, i više, u našoj moći da se Republika Hrvatska aktivnije uključi u ovaj postupak u dijelu opovrgavanja udruženog zločinačkog pothvata i međunarodnog sukoba i to sa svim legalnim sredstvima. Ne želimo nikakvu presudu po mjeri Hrvata, nego želimo presudu po mjeri pravde, a ne politike.
Poštovana dame i gospodo, zahvalan sam za prigodu da mogu ovdje s ovog mjesta govoriti, ali za prigodu se vrijedilo i izboriti. Bez obzira na ishod izbora za predsjednika, ovaj Sabor mora biti festival demokracije, a ne maskenbal demokracije. Jednako kao što će se izbor predsjednika izvršiti demokratskim putem, mora se omogućiti demokratski izbor i svih drugih funkcija na ovom saboru, bez kolektivnog mišljenja i bez aklamativnog glasovanja. Mi jesmo hrvatska stranka, ali smo i primarno demokratska. Svojim primjerom sam želio motivirati ljude da se kandidiraju, da dokažemo, mada mislim da već jesmo, da smo, ponavljam, najdemokratskija stranka u BiH. Uđimo svi na teren, neka bolji pobijedi, a nakon utakmice ne smije biti uvrijeđenih. Svi igramo za jednu momčad i kao stranka nemamo taj kapital s kojim sebi smijemo dopustiti bilo kakav vid podjela. Unutar zidova stranke, moraju se dogoditi konfrontacije argumenata, ali van stranke mora isijavati momčadski duh.

S mojim konceptom funkcioniranja stranke smatram da bi se to dogodilo po inerciji, bez obzira na vanjske okolnosti i podražaje. Ukoliko ova načela i mjerila uistinu zažive, stranka će imati budućnost i uspjeha u budućnosti, bez obzira tko bio na njenom čelu. Srdačno vam hvala!

Izlaganje Slavena Raguža na izbornom saboru HDZ-a 1990

HERCEGOVINA.info