Slaven Raguž: Do kada podanički odnos prema Zagrebu, kad ćemo se okrenuti sebi?

Stari ljudi su uvijek govorili da je jedini ispit koji čovjek u svom životu ne smije pasti je ispit iskustva. Ako te životno iskustvo, ta škola života, ničemu ne nauči, padaš najteži mogući ispit. Ta je cijena najskuplja.

Piše: Slaven Raguž. Supersajt.info

Cijeli niz recentnijih poruka i izjava vodstva HNS-a pokazao je da ti ljudi apsolutno nisu, ili ne žele biti, svjesni uloge koju obnašaju. Umjesto da se bave kreiranjem strategije hrvatskoga naroda koju će poštivati svatko, umjesto da se bave kreiranjem politike koju bi dosljedno morali poštovati svi, bez ulaženja u bespotrebne partikularizme, od HNS-a se napravilo instrument realizacije svojih ambicija i celofan za umatanje promašene politike koja je i dovela do toga da se hrvatski narod nalazi u situaciji u kojoj i jest.

Najeklatantniji primjer krajnje neozbiljnosti i licemjerstva je odluka da HNS ne ide sa svojom listom za Sabor RH, nego da će stranke članice podržati sestrinske stranke u Hrvatskoj. Preneseno, to znači da će dva HDZ-a podržati Jadranku Kosor, a one ostale obiteljske stranke će već naći nekoga za koga se prilijepiti. Na identičan način na koji su se prilijepili za HNS.

Iskustvo posljednjih 20-ak godina s pravom da zaključiti da smo mi u BiH postali neka vrsta neokolonije Republike Hrvatske. Postali smo neka vrsta privezane krave muzare vezanih očiju, u većem omjeru u kojem je današnja Hrvatska to u odnosu na EU. Za ovakav odnos vrlo veliku, pa i najveću, odgovornost imaju dosadašnji zastupnici Hrvata iz BiH u Saboru RH, što svojom ignorancijom, što svojim neradom. Umjesto da u Hrvatskoj predstavljaju one koji su glasovali za njih, boreći se za njihove interese, oni predstavljaju Hrvatsku onima koji su za njih glasovali, boreći se kod njih za interese Hrvatske.

Može se, primjerice, samo pogledati tijek rasprave i predstavljanje niškorisnog Zakona o odnosima Hrvatske sa Hrvatima izvan Hrvatske. Prebrojte koliko su samo puta Bagarić i „naša" ekipa iz Sabora spomenuli formulaciju „u interesu Republike Hrvatske" i pogledajte da li su i u jednom trenutku koristili terminologiju „u interesima Hrvata iz BiH i Hrvata izvan Hrvatske".

Uz ovo, sjetimo se protuustavnih i kukavički diskriminirajućih reformi izbornoga zakona kojim „matica država" svoje sunarodnjake, i državljane Hrvatske, izvan Hrvatske tretira kao građane trećeg reda, a po medijima se čuju glasovi „naših" saborskih zastupnika koji nas uvjeravaju kako je činjenica da oko 100 000 ljudi glasuje na tri glasačka mjesta u biti korisna i super stvar. Dapače, evo predlažem da se taj sustav uvede i kod nas. Jednostavno, idemo svi glasovati na tri mjesta. Svim konstitutivnim narodima po tri. Naši neka organiziraju autobuse, kao što se sad planira, i neka ljudi glasuju. Em brže, em efikasnije, em bi umjesto Komšića mogli našeg gore poslati, jer bi približno isti broj ljudi izišao na izbore iz svih naroda. Ili pak svima po jedno biračko mjesto, još bi bilo brže.

Kad ćemo više shvatiti da je davno došao kraj političke i bilo kakve druge ovisnosti o Zagrebu. Ne znači to nikakvo odstupanje ili otklon od hrvatstva kao jedinstvenosti naroda, nego jednostavno moramo konačno reći službenom Zagrebu „ljudi svaka vam čast, ali okrećemo se mi sada sebi". Idemo raditi na izgradnji svoga identiteta, idemo raditi na svojim institucijama, idemo raditi na sebi. Idemo svome narodu vratiti dostojanstvo koje nikada nije bilo na nižim razinama. HNS mora preuzeti inicijativu, mora agresivno aktivistički, ne radikalistički, povesti narod i raskrčiti dugoročno put.

HNS je postao parodija samoga sebe. Pozornica kreirana kako bi se stvorio dojam da se nešto događa, ali u biti se ništa ne radi, osim što se sjedi, zasjedne i umrtvi svaka iole konstruktivna inicijativa. „Pusti da narod bira, jer će misliti da vlada, a onda će s njim biti lakše vladati" - ne vjerujem da naši poznaju engleskog filozofa Williama Penna, ali padne mi na pamet ova njegova kad vidim kako ovi naši rade.

Dok se mi bavimo mišlju kako kojekakvim Bagarićima, Vukićima, Bošnjacima i Andrićima omogućiti saborsku mirovinu, od četiri županije gdje žive Hrvati, tri nemaju vladu, a ZHŽ koja Vladu ima, ta ista Vlada, koju smo naravno mi birali, vodi županiju u veću propast nego ju je doveo zubar Jurišić sa asistentima. U HBŽ se ne zna tko pije, a tko plaća. Ujutro se dogovori jedno, poslijepodne se učini drugo, da bi se na večer zvalo plave kacige iz Mostara da smire strasti, kako bi se sutra mogao ponoviti ciklus-cirkus.

U SBŽ se dopustilo da jedno od hrvatskih ministarstava pripadne SDP-u, kako bi Željko Komšić mogao, prije par večeri, u Dnevniku FTV-a likovati „eno HDZ-i napokon priznali da je SDP i hrvatska stranka", a uzelo se srpsko ministarsko mjesto. Koji to mi legitimitet imamo uzeti srpsko mjesto u SBŽ-u?! HNŽ ne trebamo niti spominjati. Čeka se. Šta se čeka, ne zna se. Umjesto da se sjedne i pregovara, ono se čeka, umjesto da se pregovara. Po drugi put se događa kardinalna pogreška da se ministarstvo obrazovanja prepušta bošnjačkoj komponenti.

Imamo, dakle, milijun razloga krenuti se baviti sobom, a ne trošiti energiju na utrku tko će se dublje uvući pod skute Jadranke Kosor. Dosta nam je nedosljednosti i nekonzistentnosti u vođenju politike. Kad su već toliko bitni izbori u RH, ako se nema hrabrosti i smjelosti u Sabor RH poslati nekoga tko će nas uistinu zastupati, osobito sada kada će Hrvatska ući u EU, onda makar neka se zadrži ono malo dostojanstva pa ne šaljimo uhljeboviće tamo koji će biti dio saborskog inventara. Nije još kasno, uz malo napora da se još uvijek kreirati istinska lista kandidata HNS-a. Lista koja će zastupati one koji ih budu birali. Na žalost, poznavajući naše... govor u prazno.