Sarajevski džeparoši

Prema našim informacijama, svaki punoljetni državljanin Bosne i Hercegovine može birati ili biti biran u sustav zakonodavne i izvršne vlasti pod uvjetom da ispoštuje određenu proceduru koja je definirana ustavom i izbornim zakonom. Ovakvo poprilično liberalno pravo svakog građanina Bosne i Hercegovine omogućuje bavljenje politikom i ljudima koji imaju kriminogenu strukturu karaktera i koji državne i nacionalne resurse vide kao prostor za osobno bogaćenje ili nanošenje štete drugima i drugačijima, stvarajući korist svojima i sebi sličnima.

Glavni grad BiH, Sarajevo, je, između ostalog, bio poznat i po ljudima koji su se bavili džeparenjem. Džeparoši su bili izrazito vješti i inteligentni kriminalci s usavršenim vještinama džeparenja. Bili su fokusirani na određene društvene skupine i uglavnom su džeparili po sarajevskim tramvajima, trolejbusima i drugim mjestima masovnog okupljanja. Na udaru džeparoša uvijek su bili uglavnom pošteni ljudi koji su živjeli od svoje plaće ili mirovine. Struktura karaktera svakog džeparoša se ogledala u tome što nijedan džeparoš nije želio živjeti od svog rada i vlastitih sposobnosti, nego od osmišljene vještine i filozofije sitnog kriminala koji nije bio kažnjavan visokim zatvorskim ili novčanim kaznama.

Ono što je nedopustivo i na što mi, hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a, želimo ukazati jest pretvaranje političkih stranaka u džeparoške stranke koje fabriciraju političare, tj. ministre koji osmišljavaju strategiju džeparenja hrvatskih građana u Bosni i Hercegovini. Sarajevski čaršijski mentalitet i mahalski odgoj su uvijek bili lišeni i u suprotnosti s univerzalnim etičkim vrijednostima kakve su poštenje, dostojanstvo i korektnost kao preduvjet odnosa između naroda i građana u jednoj višenacionalnoj državi.

Vlada Federacije BIH je, zahvaljujući čaršijskom i mahalskom mentalitetu stranke Socijaldemokratske partije na čelu s dr. Zlatkom Lagumdžijom i Stranke demokratske akcije kojom upravlja dopredsjednik stranke Bakir Izetbegović, ministarstva, fondove i javna poduzeća koja su zadužena da pravno i financijski skrbe socijalna i radna prava hrvatskog i bošnjačkog naroda u BiH te ostalih građana, pretvorila u ciljane grupe za institucionalno džeparenje građana hrvatske nacionalnosti.

Tako je i Zukan Helez, koji je na čelu Ministarstva branitelja i invalida FBiH, bez ikakvog obrazloženja iz navedenog ministarstva izbacio sve djelatnike hrvatske nacionalnosti, te na njihova radna mjesta postavio isključivo pripadnike bošnjačkog naroda, ne sekirajući se nimalo hoće li ukradeni novčanik iz hrvatskog džepa uništiti jednu hrvatsku obitelj, već suprotno tome, zahvaljujući mahalskom i čaršijskom odgoju, ministar Zukan Helez smatra svojim uspjehom što je nekome oteo kako bi sebi donio.

Kad sagledamo samo koliko su sarajevski džeparoši, koji rade u institucijama Federacije BiH, odžeparili putem Federalnog ministarstva za branitelje (u kojem su uposleni samo Bošnjaci) i Instituta za medicinsko vještačenje (u kojem su uposleni liječnici isključivo bošnjačke nacionalnosti), džeparenje hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji postaje unosan posao i bošnjačka nacionalna privredna grana.

Čaršijski i mahalski mentalitet nije zaobišao ni bošnjačke sarajevske medije, u kojima su se bošnjački novinari toliko usavršili u markiranju bošnjačkih političkih džeparoša da u budućnosti možemo očekivati medijsku potporu i preporuku bošnjačkom biračkom tijelu da glasuju isključivo za one političke stranke koje su izbunarile najviše džepova hrvatskog naroda u BiH. Narodna nas je mudrost naučila da kada prvi put padneš u jamu, razlog tome može biti neopreznost ili naivnost, no kada drugi put padneš u jamu, tada si isključivo sam kriv.
Problem Bosne i Hercegovine su isključivo zajednički žiro računi koje su uzurpirale bošnjačke političke elite s jasnom namjerom da zavlače ruke u hrvatske džepove kako bi, prema onoj starinskoj, stvorili sustav „dok jednoj hrvatskoj obitelji ne smrkne, dotle bošnjačkoj obitelji ne svane".

Političke, nacionalne, vjerske i ideološke razlike koje su evidentne u Bosni i Hercegovini mogu biti predmet dogovora, pregovora i mogućih rješenja, ali institucija kućnog lopova, iliti džeparoša, je u potpunosti neprihvatljiva i može imati samo jedan dogovor - razdvajanje žiro računa.

Mi, hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a, koji smo nezakonito izvedeni iz stečenih prava znamo kako su naša sredstva preusmjerena bošnjačkim porodicama koje nisu sudjelovale u proteklom ratu, ali koje, prema mahalskom i čaršijskom modelu, moraju od nečega živjeti.

Zahvaljujući ministru Zukanu Helezu, sukobi i političke razlike u viziji budućeg uređenja Bosne i Hercegovine između bošnjačkog i hrvatskog naroda poprimili su u potpunosti drukčiji oblik, gdje je upitno može li se suživot uopće graditi s političkim predstavnicima jednog naroda kojeg predstavlja džeparoš čaršijskog i mahalskog mentaliteta.

Ono što jedan narod čini civiliziranim jesu nezavisni intelektualci koji podižu svoj glas i javno iznose svoja mišljenja kada je u pitanju čast i ponos svog naroda, i na taj način štite uzvišenost i moralne vrijednosti svakog naroda, ali svekolika šutnja bošnjačke inteligencije kada je u pitanju ministar Zukan Helez jasno pokazuje do koje je razine dosegao mahalski i čaršijski mentalitet.

Sektor branitelja oboljelih od PTSP-a
KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA