QUO VADIS, DODIK? ... i tko će sve krenuti s tobom?

Milorad Dodik glavna je bosanskohercegovačka tema ove godine Gospodnje 2025. Presuda koju smo dočekali 1. kolovoza trebala bi značiti kraj i toj aferi, ali kako smo dosad vidjeli u slučaju s Dodikom – sudska odluka tek je početak same priče.

U trenutku pisanja ovoga teksta, Dodik je već najavio referendum o sebi, a lokalni, regionalni te pojedini svjetski moćnici izjasnili su se o već ozloglašenom dužnosniku Republike Srpske. Pišem pomalo sa strahom da će sami tekst prije svoje objave ući u zastaru, jer slučaj Dodik nažalost nije tek obična politička smjena nego potencijalna eskalacija postojeće krize.

Dodikovština na djelu

U maniri populista iz školskih udžbenika, Dodik ne samo da nije prihvatio sudski epilog slučaja koji traje još od ljeta 2023. godine, nego je odlučio svim mogućim (pa možda čak i nemogućim) sredstvima očuvati svoj položaj.

Iako je već u trenutku pisanja poslan zahtjev za otkup zatvorske kazne (jer to je logičan potez prema instituciji koju ne priznaješ), jasno je kako se Dodik neće tek tako odreći svog predsjedničkog položaja. On svoj položaj apsolutizira, izjednačava ga s narodom koji po demokratskoj teoriji nosi suverenitet.

Udariti na njega znači udariti na sami narod, a udariti na sami (konstitutivni) narod znači udariti na temelje same Bosne i Hercegovine.

Ova priča ne pije puno vode među oporbenjacima u Republici Srpskoj. Oporba se jasno i odlučno odlučila udaljiti od Dodika, smatrajući ga neprijateljem vitalnih interesa Srba u Bosni i Hercegovini, te iako je političarima jasan redikul ovog spina, pitanje je kako će reagirati generalna javnost.

Dugogodišnja vladavina Dodika i njegove stranke sugerira snažnu potporu, a poziv na tu potporu referendumom ponudio bi novi izvor legitimnosti koji bi se značajno mogao suprotstaviti središnjim institucijama Bosne i Hercegovine. Naravno, teško da će se taj referendum uopće dogoditi, ali ne možemo tek tako odbaciti tu opciju, pogotovo u vidu svega što se događalo od veljače pa sve do sadašnjeg trenutka.

Dodikova drskost i bezobzirno samopouzdanje i dalje su njegovi glavni aduti, a njegov nastup pokazao je koliku moć zapravo posjeduje. I dalje je vrlo vjerojatno kako će institucije Bosne i Hercegovine (potpomognute već dugogodišnjim protudodikovskim raspoloženjem) svladati Dodika i zaključiti mu političku karijeru, no vidjeli smo kako je ovaj drski mangup držao sve institucije na ivici.

Sama činjenica što ga nitko nije priveo kada je za to izišao nalog dovoljno govori u prilog koliko su državne institucije ostale uzdrmane njegovim djelovanjem. Iako se sve možda završi na najpovoljniji način po Bosnu i Hercegovinu, i dalje će ostati puno upitnika na koje će se neki drugi moćnici kad-tad uhvatiti.

BiH – potencijalna nova Ukrajina?

Posebice je bilo zabrinjavajuće upozorenje iz ruske ambasade koja je govorila o određenoj prijeđenoj liniji. Usporedba s Ukrajinom dodaje dodatnu jezu samome slučaju.

Glavno opravdanje ruske invazije na Ukrajinu bilo je spašavanje te iste Ukrajine od Zapada koji je od nje pokušao napraviti marionetu. Balkan je svakako značajno područje ruskog interesa i Milorad Dodik bi se mogao pokazati korisnom figuricom u glavnim strateškim zamislima Rusije.

U svijetu generalno vlada zazor prema Zapadu, posebice SAD-u kojeg mnoge zemlje smatraju ideološkim kolonizatorom, a ne samo onim običnim. To je narativ koji je Dodika održao na vlasti i narativ s kojim je krenuo u veliki boj protiv institucija BiH.

To sve dovodi do zaključka kako bi smjena ili održanje Dodika na vlasti imalo ne samo regionalni nego i širi geopolitički značaj. Otvorilo bi se šire, a time i opasnije bojno polje između Rusije i kolektivnog Zapada pod vodstvom SAD-a, što bi uvjetovalo dodatnu nestabilnost u zemlji.

Ukrajina je posljednjih dvadeset i pet godina bila predmet trzavica između Rusije i Zapada, a podjele u samoj zemlji na ta dva bloka proizvele su rat koji će zemlju dodatno podijeliti te je ostaviti u ruševinama.

Bosna i Hercegovina je od svojih početaka bila unutar sebe podijeljena, a razlozi podjele bili su tek podmetnuti pod tepih. Prošlo je trideset godina od zaključka sukoba i čini se kako bi ti isti razlozi mogli ponovno izviriti, no ovaj put razorniji nego prije.

Dodikov jasni separatizam, ali i jasne srpske težnje za ovim komadom Bosne i Hercegovine bit će ispit za sami opstanak države, a nastavi li se ovakav razvoj situacije, pitanje je hoće li ga uopće moći položiti.

Čovićev odnos s Dodikom i nova bosanskohercegovačka paradigma

Odmah po izricanju presude postavljalo se pitanje kako će Dragan Čović reagirati na presudu svog bliskog saveznika. On se odmah u startu distancirao od Dodika, naglašavajući važnost poštovanja sudskih presuda za postojanje države.

Tu jasno vidimo kako HDZ želi svoju borbu za položaj Hrvata u BiH voditi u jasnim okvirima Bosne i Hercegovine. Iako je udaljavanje jasno, Čovićev prisan odnos s Dodikom i dalje je indikator tendencija koje su se u posljednjih nekoliko godina razvile.

Obojica imaju svoje zamjerke prema OHR-u i njegovu djelovanju u Bosni i Hercegovini, a njihov prisan odnos pokazatelj je spremnosti na radikalnije poteze za rješavanje (među)nacionalne krize. Dodik je bio puno otvoreniji u svojim namjerama te je bez straha otvoreno zazivao radikalni preustroj Bosne i Hercegovine.

Čović u svojim istupima nije bio toliko radikalan, ali njegovo generalno odobravanje Dodika pokazuje određenu otvorenost takvom pristupu.

Iako je upitno što će biti s Dodikom nakon ove sudske epopeje, činjenica je da se sada može na glas razmišljati o radikalnijim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu. Čak i da ga institucije uistinu obuzdaju, on je prokazao njihovu krhkost i slabost.

Ako on možda ne uspije u rušenju istih, pojavit će se netko tko će iznova pokušati i možda postići željene rezultate. Stvari poput reforme Daytona, restrukturiranja izbornog zakona, restrukturiranja entitetskog sustava, pa čak i samog raspada države više nisu luda i radikalna razmišljanja.

Pred nama je čovjek koji je odlučio do temelja razoriti “status quo” te zamalo uspio u svome pothvatu. Iako trenutačne strukture ostaju, njihova snaga i odnos političkih aktera prema njima sigurno nije ostao isti.

U ovoj novoj paradigmi možemo očekivati radikalnije poteze sa sve tri strane. Što će ti potezi uključivati, to će vrijeme pokazati. Ono što je sigurno jest da je održavanje daytonskog pat položaja postalo ne samo neodrživo nego potencijalno i pogubno.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Ostale kolumne autora Ivana Prskala čitajte OVDJE

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.