Quo vadis, Bosno i Hercegovino – Hrvati gdje smo i što nam je činiti!?

Ovih dana u medijskom prostoru je sporni Memorandum „BOING". Neovisno tko mu je autor i s kojim je motivima pisan, očito je da se provodi u političkom životu BiH.

U BiH je na djelu antihrvatska politika. Nažalost, ali i nedjelotvorna hrvatska politika, površna i pasivna, politika nečinjenja i propusta. Politika od koje Hrvati imaju malo koristi. Stoga je trenutak da hrvatski narod u BiH, odnosno hrvatska politika preispita - promišlja i propituje - što je u prošlosti (u)činila, što čini i što će učiniti na ostvarivanju i zaštiti prava i političkih interesa hrvatskog naroda. Da bismo imali koristi od ovog propitivanja, moramo kao narod postupiti samosvjesno i s punom odgovornošću. To podrazumijeva politiku neovisnu od drugih u BiH i od međunarodne zajednice.

Imamo li svoju politiku?! Politiku koja uključuje vodstvo, koja planira osmišljava i provodi različite politike u društvu. Politiku koja nije politikantstvo, spin i manipulacija niti je borba kako bi se bilo „unutra" ili grčevito tamo ostalo. Politiku kojoj je cilj ne samo sudjelovanje u vlasti već ostvarivanje nacionalnih interesa i interesa čitavog društva. Politiku koja nije zauzimanje i čuvanje političkih funkcija. (Borba za zauzimanje i čuvanje političkih funkcija je „luđačka košulja" za pojedince i narod. U tom slučaju tko nije „unutra" njegov se glas ne čuje, on ima samo jedan izbor - glasati, ali za isto iako mu višegodišnje iskustvo pokazuje kako se ništa ne mijenja. Cijeli narod je talac takve politike).

Hrvati u BiH moraju imati svoju politiku a za njezinu provedbu i rezultate odgovornost moraju preuzeti oni koji je provode - legalno i legitimno izabrani narodni predstavnici. Nažalost, sada na hrvatskoj političkoj sceni u BiH postoje samo stranke i strančice kojima je sav smisao sudjelovanje u vlasti. Vrijeme je da hrvatske političke stranke (kojima je do hrvatskih interesa u BiH), ne gubeći svoj identitet, postanu servis Hrvatskom narodnom saboru u kojem bi se kreirala nacionalna politika. Vrijeme je za promjenu djelovanja!

Ukoliko svi u BiH promjeni pristupimo odmah, moći ćemo zaštititi vlastiti narod ali i mir i prosperitet države - jer postojeće stanje svemu tome je prijetnja.

Sagledajmo prošlost kako bismo zakoračili u budućnost:

Velikosrpska politika je kreirala agresiju i provela zločin nad trećinom Hrvatske a onda i na dvije trećine BiH. Prognala je sve nesrbe na preostali prostor BiH u najvećoj mjeri obranjen od HVO-a ili u zajedništvu s Armijom BiH. Na tom prostoru došlo je do tragičnog rata žrtava agresije - koji se morao izbjeći. Apsurdna je teza nekih o građanskom ratu u BiH (to tvrde i za Domovinski rat u RH!) što je bošnjačka politika, izgleda, prihvatila a Hag na toj tezi donio političke presude. Mit o građanskom ratu u BiH (i jednakoj krivnji svih) je neistinit i dalekosežno štetan.

Dodik neskriveno provodi separatističku politiku (politiku odcjepljenja) a Bakir Izetbegović s tezom o građanskoj državi unitarnu politiku i političku agresiju na Hrvate, tvrdeći - bit će rata ukoliko Hrvati budu tražili vlastiti entitet. Odnosno, bit će rata ukoliko Hrvati budu tražili jednakopravnost.

Dakle, država s dva entiteta za tri naroda je apsurdna, nesimetrična, nepravedna i nefunkcionalna. Založimo se za mirnu i prosperitetnu BiH - s tri entiteta ili bez entiteta (s paritetom i konsenzusom) jer ovakva je neodrživa i izvor trajnih sukoba.

Ako je međunarodnoj zajednici stalo do BiH (koja je službeno njezin protektorat) onda je nužno donijeti novi Ustav i Izborni zakon - osigurati suverenost, konstitutivnost i ustavnu jednakopravnost sva tri naroda u BiH. Demilitarizirati je i bezuvjetno integrirati u EU, što će zajamčiti trajni prosperitet svih naroda i države. Vjerujemo to je jedini ispravan put. Sve drugo smo već vidjeli. Bojimo se vidjet ćemo opet, ako razum ne pobijedi.

 

Mijo Tokić, prof.

Ivan Bagarić, dr. med.

tomislavcity.com