Priča namjenjena samo za one koji su uzeli Lijanovićevih 800 KM 'podrške'

Oči širom zatvorene, srca lomljiva, duše plašljive, jezici najduži, da to je Bosna i Hercegovina. Radi se o zemlji apsurda, zemlji nepostojeće demokracije, zemlji gdje kupuješ ljude dok ih u isto vrijeme prodaješ.

Predizborni običaji su nekako u svim državama isti. Stranke se na različite načine bore skupiti što više napaćenih duša nudeći im raznorazne programe, prodajući im kojekakve mogućnosti. Ni u Bosni i Hercegovini nije ništa drugačije. Stranke se tradicionalno bore za nacionalno, jedni za prevlast, drugi za sigurnost, treći tek za postojanje. U moru političkog nemorala, postoje i oni nenormalno nemoralni. Postoje političke stranke koje su greška politika jednog naroda, luksuz koji jedan narod nije smio dopustiti. Poljoprivredni fanatizam, tako možemo nazvati nečiju želju za podizanjem poljoprivrede i gospodarstva iz dugogodišnjeg BiH mrtvila. Ljudi koji Bosne i Hercegovine ne okusiše rekli bi kako je to zemlja polja duhana, farmi prepunih stoke, ne one ljudske. Istina je potpuno drugačija. Poljoprivreda je u nas postala sinonim za prevaru. Dugo godina na sceni je nezapamćeni kriminal ljudi koji sebe nazivaju poljoprivrednicima, koji sebe učiniše ministrima, koji ostaviše ljude s bonovima u rukama i obiteljima u strahu. Carstvo naoštrenog noža Lijanovića rijetko je viđeni fenomen koji graniči s genijalnošću. Narodna stranka radom za boljitak je pokazala pravo lice života u Bosni i Hercegovini. "Kupit ću te samo reci cijenu", i narod sebi nađe cijenu. Nažalost narod je pokazao da je prejeftin, tek par stotina maraka, nije puno za džep šta god neki mislili, ali je previše za izgubit obraz. Nakon objavljenih popisa ljudi koji su primili poticaje i to one jednokratne od 800 KM, kao i one za pčelarstvo u istom iznosu, normalnom čovjeku jednostavno dođe da povrati na sustav ako on uopće i postoji. Poticaji su zapravo odlična stvar ako ih niste dobili za glas na izborima, pa za još jedan na idućim. Mnogi jesu! Djevojčice od 18 godina, bake od 91 godinu, ljudi koji žive u zgradama i nikad nisu vidjeli plodne zemlje, svi oni su nasli mjesto među onima koji su dobili poticaje za poljoprivredu. Na stranu sve to, ljudi uzeli, svi vole pare. Nisu ti ljudi problem ove države, problem su stranke kao NSrZB, i ljudi kao Mladen i Jerko Ivanković. Koliko god ideja bila genijalna toliko su njih dvojica ispali idioti. Još veći idioti od njih samih su građani ove države, a od ove države veće idiotarije nema. Institucije ove zemlje su grobovi jedne pokušane demokracije.Ovo su samo jedan Jerko i jedan Mladen, koliko će ih ova idiotarija još sebi dozvoliti!? S ovim nismo htjeli ništa reći, nego eto, imamo potrebu podsjetiti ljude da nije loše biti manjina u zemlji idiota.

politikaportal.info